
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz1 2/2020
03.06.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene - advokata Miluna Gajića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu 3K.br.831/16 od 12.04.2018. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1br. 144/18 od 20.06.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 03. juna 2020. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
USVAJA SE kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Miluna Gajića, pa se PREINAČUJU pravnosnažne presude Osnovnog suda u Kruševcu 3K.br.831/16 od 12.04.2018. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 br. 144/18 od 20.06.2018. godine, tako što Vrhovni kasacioni sud na osnovu odredbe člana 422. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku,
- prema okrivljenoj AA, sa ličnim podacima kao u spisima,
ODBIJA OPTUŽBU
što je:
Dana 05. septembra 2015. godine, u ..., opština ..., u uračunljivom stanju, pri čemu je bila svesna svog dela i htela je njegovo izvršenje, lako telesno povredila oštećenog BB iz ..., i to tako što ga je štapom, sredstvom podobnim da telo teško povredi i zdravlje teško naruši, dva puta udarila i to jednom u predelu glave jednom u predelu desne podlaktice i nanela mu laku telesnu povredu izraženu u vidu nagnječenja levog čeonotemenog dela glave sa oguljotinom kože i u vidu krvnog podliva na desnoj podlaktici, sve to iako je bila svesna da je njeno delo zabranjeno,
-čime bi izvršila krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika.
Troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kruševcu 3K.br.831/16 od 12.04.2018. godine, okrivljena AA oglašena je krivom zbog izvršenja krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje delo joj je izrečena uslovna osuda, tako što joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od jedne godine po pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo.
Istom presudom, okrivljena je obavezana da sudu na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 38.770,00 dinara, a na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara, te da na ime nužnih troškova krivičnog postupka pred OJT plati iznos od 10.832,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja, a oštećeni BB je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnični postupak.
Presudom Višeg suda u Kruševcu Kž1 br. 144/18 od 20.06.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene AA – advokata Miluna Gajića, a presuda Osnovnog suda u Kruševcu 3K.br.831/16 od 12.04.2018. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljene AA – advokat Milun Gajić podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, konkretno zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP i zbog povrede odredaba članova 16., 83. i 453. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati sudu na ponovno suđenje ili da pobijane presude preinači tako što će prema okrivljenoj odbiti optužbu na osnovu člana 422. tačka 2) ZKP, te da odredi da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Vrhovni kasacioni sud je rešenjem Kzz broj 914/2018 od 24.09.2018. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA – advokata Miluna Gajića, odbacio kao neblagovremen.
Odlukom Ustavnog suda Už – 9120/2018 od 12.02.2020. godine, tačkom 1) usvojena je ustavna žalba AA i utvrđeno da je rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Kzz broj 914/2018 od 24.09.2018. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, tačkom 2) je poništeno rešenje Vrhovnog kasacionog suda Kzz broj 914/2018 od 24.09.2018. godine i određeno da ovaj sud donese novu odluku o zahtevu za zaštitu zakonitosti podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K.broj 831/16 od 12.04.2018. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 broj 144/18 od 20.06.2018. godine, a stavom 3. odbijen je kao neosnovan zahtev podnositeljke ustavne žalbe za naknadu nematerijalne štete.
Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahtva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA – advokata Miluna Gajića Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:
Zahtev je osnovan.
Osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene ukazuje da je pobijanim pravnosnažnim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, jer postoji okolnost (pravnosnažno presuđena stvar) koja trajno isključuje krivično gonjenje okrivljene za predmetno krivično delo.
Prema stanju u spisima, protiv okrivljene AA vođen je prekršajni postupak, koji je okončan donošenjem pravnosnažnog rešenja Prekršajnog suda u Kruševcu – Odeljenja u Varvarinu III – 12Pr broj 1886/16 od 07.06.2018. godine, a kojim je na osnovu člana 248. stav 1. tačka 6. Zakona o prekršajima obustavljen prekršajni postupak protiv okrivljene, zbog prekršaja iz člana 6. stav 3. Zakona o javnom redu i miru, jer je nastupila zastarelost za vođenje prekršajnog postupka.
Prema činjeničnom opisu iz izreke navedene pravnosnažne presude Prekršajnog suda u Kruševcu, okrivljena je prekršaj iz člana 6. stav 3. Zakona o javnom redu i miru učinila tako što je dana 05.09.2015. godine u ..., u dvorištu porodične kuće, vršenjem nasilja nad oštećenim BB iz ..., remetila javni red i mir, tako što je prišla oštećenom i štapom ga udarila u predelu glave više puta, nanevši mu laku telesnu povredu.
Iz opisa radnje krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ, koje je okrivljenoj stavljeno na teret optužnim predlogom Kt. broj 1417/15 od 23.12.2015. godine i iz činjeničnog opisa dela u izreci pravnosnažne pobijane presude kojom je okrivljena oglašena krivom za predmetno krivično delo, proizilazi da činjenični opis krivičnog dela u pitanju odgovara činjeničnom opisu navedenog prekršaja iz člana 6. stav 3. Zakona o javnom redu i miru. Ovo stoga što se opis krivičnog dela odnosi na istu okrivljenu, AA, na istog oštećenog – BB, i isti životni događaj koji se odigrao u istom vremenskom i prostornom okviru dana 05.09.2015. godine u ..., opština ..., te na istu radnju izvršenja, koja je u bitnom opisana na istovetan način kao u navedenoj pravnosnažnoj presudi Prekršajnog suda u Kruševcu.
Odredbom člana 4. stav 1. ZKP propisano je da niko ne može biti gonjen za krivično delo za koje je odlukom suda pravnosnažno oslobođen ili osuđen ili za koje je optužba pravnosnažno odbijena ili je postupak pravnosnažno obustavljen.
Pravna sigurnost u kaznenom pravu, garantovana je i Ustavom Republike Srbije, koji u članu 34. stav 4. propisuje da niko ne može biti gonjen ni kažnjen za krivično delo za koje je pravnosnažnom presudom oslobođen ili osuđen, ili za koje je optužba pravnosnažno odbijena ili je postupak pravnosnažno obustavljen, niti sudska odluka može biti izmenjena na štetu okrivljenog u postupku po vanrednom pravnom leku, a istim zabranama podleže i vođenje postupka za drugo kažnjivo delo.
Osim toga, i odredbom člana 4. Protokola 7 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda propisano je da se nikome ne može ponovo suditi, niti se može ponovo kazniti u krivičnom postupku u nadležnosti iste države, za delo zbog kog je već bio pravnosnažno oslobođen ili osuđen.
Imajući u vidu citirane zakonske, ustavne i konvencijske odredbe, te činjenicu da radnje okrivljene AA, opisane u izreci pravnosnažnog rešenja Prekršajnog suda u Kruševcu – Odeljenja u Varvarinu III – 12Pr broj 1886/16 od 07.06.2018. godine, i radnje zbog kojih je pobijanim pravnosnažnim presudama oglašena krivom, predstavljaju činjenično jedan isti događaj, to je Vrhovni kasacioni sud našao da se u konkretnom slučaju očigledno radi o pravnosnažno presuđenoj stvari.
Stoga je usvojio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA – advokata Miluna Gajića kao osnovan i preinačio pobijane presude tako što je prema okrivljenoj odbio optužbu da je izvršila krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ, na osnovu odredbe člana 422. tačka 2) ZKP.
Obzirom da je na osnovu odredbe člana 422. tačka 2) ZKP prema okrivljenoj odbijena optužba zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ, to je Vrhovni kasacioni sud shodno odredbi člana 265. stav 1. ZKP odredio da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava.
Sa iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 492. stav 1. tačka 2) u vezi člana 422. tačka 2) ZKP, doneta je odluka kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Nevenka Važić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić