Rev 2069/2020 3.1.3.13.1; ugovor o doživotnom izdržavanju

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2069/2020
02.12.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Rastko Svičević, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Milan Milovanović, advokat iz ..., radi poništaja ugovora o doživotnom izdržavanju, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2485/2019 od 19.11.2019. godine, u sednici održanoj dana 02.12.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca AA iz ..., izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2485/2019 od 19.11.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Boru P 786/18 od 01.02.2019. godine, stavom I izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca, pa je poništen ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen između VV iz ..., kao primaoca izdržavanja i tuženog BB iz ..., kao davaoca izdržavanja, zaključen i overen pred Osnovnim sudom u Boru pod brojem ../14 dana 11.06.2014. godine. Stavom II izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 47.300,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Apelacioni sud u Nišu je, presudom Gž 2485/2019 od 19.11.2019. godine, stavom prvim izreke preinačio presudu Osnovnog suda u Boru P 786/18 od 01.02.2019. godine, tako da glasi: odbija se tužbeni zahtev tužioca prema tuženom kojim je tražio da se poništi ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen između VV iz ... kao primaoca izdržavanja i tuženog BB iz ..., kao davaoca izdržavanja, zaključen i overen pred Osnovnim sudom u Boru pod brojem ../14 dana 11.06.2014. godine, kao neosnovan. Stavom drugim izreke tužilac je obavezan da tuženom isplati iznos od 92.850,00 dinara na ime naknade troškova parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, iz svih zakonskih razloga.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku, u pobijanom delu, primenom odredbe člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11...87/18) i utvrdio da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni povreda iz stava 1. tog člana Zakona, pred drugostepenim sudom, koja bi mogla da utiče na donošenje zakonite i pravilne odluke. Tužilac u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku, međutim, ta bitna povreda nije razlog za izjavljivanje revizije, shodno odredbi člana 407. stav 1. tačka 2. istog Zakona.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pokojni otac tužioca, VV iz ..., je u svojstvu primaoca izdržavanja, sa tuženim kao davaocem izdržavanja, zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju pred Osnovnim sudom u Boru pod brojem ../14 dana 11.06.2014. godine u kom je, u članu 1, konstatovano da primalac izdržavanja živi sam, ima 82 godine, zdravstveno stanje mu se pogoršava, te mu je sve potrebnija tuđa pomoć i nega kako bi život učinio podnošljivijim. Kako davalac izdržavanja već duže vreme pruža pomoć primaocu izdržavanja u njegovom domaćinstvu i brine se o njemu, to su ugovorne strane dogovorile da primaocu izdržavanja pripadne u isključivu svojinu nepokretna imovina davaoca izdržavanja navedena u odredbi člana 2. tog ugovora. U izvršenju dužnosti koje proističu iz doživotnog izdržavanja primaoca izdržavanja, davalac izdržavanja se obavezao da se redovno stara o zdravstvenom stanju primaoca izdržavanja; da obezbedi održavanje stana i lične higijene primaoca izdržavanja; da primaocu obezbeđuje ishranu u skladu sa njegovim zdravstvenim stanjem i preporukama lekara; da mu obezbedi priključak vode i struje, kao i uredno snabdevanje pijaćom vodom i strujom pošto primalac izdržavanja nema priključenu vodu u svojoj kući, a struja mu je isključena; da se stara o plaćanju električne energije, komunalnih usluga i drugih troškva i da primaoca izdržavanja posle smrti pristojno sahrani u skladu sa verskim i lokalnim običajima. Tužilac je, sa svojim ocem, pokojnim VV, bio u lošim odnosima, tako što su vodili više parnica, pa se, u toj situaciji, tužilac nije starao o svom ocu, nego je njegov otac živeo u domaćinstvu tuženog, koji se o njemu starao i nakon smrti (pokojni VV je preminuo dana ...2016. godine) je primaoca izdržavanja sahranio. Tužbeni zahtev tužioca za poništaj predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju zasniva se na činjenici da zbog staroti i bolesti primaoca izdržavanja, taj ugovor nije predstavljao nikavku neizvesnost za davaoca izdržavnja. Pokojni VV, se nije lečio i nije bolovao.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je tužbeni zahtev tužioca usvojio i poništio predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju, pošto je zaključio da on nije predstavljao nikavku neizvesnost za davaoca izdržavanja, te da mu nedostaje element aleatornosti koji je bitan sastojak ugovora o doživotnom izdržavanju.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev tužioca, kao neosnovan, pošto je zaključio da ne postoje razlozi za poništaj ugovora o doživotnom izdržavanju, jer je isti zaključen u svemu u skladu sa Zakonom, postojala je volja ugovornih strana da se ugovor zaključi, a momenat smrti je buduća neizvesna okolonost koja, u trenutku zaključenja ugovora o doživotnom izdržavanju, nije mogla biti poznata ni primaocu ni davaocu izdržavanja.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, odluka drugostepenog suda je pravilna.

Pravo zakonskih naslednika primaoca izdržavanja da traže poništaj ugovora o doživotnom izdržavanju propisano je odredbom člana 203. stav 1. Zakona o nasleđivanju („Službeni glasnik RS“ broj 46/95, 101/2003 – odluka u SRS i 6/2015), tako što na zahtev zakonskih naslednika primaoca izdržavanja, sud može poništiti ugovor o doživotnom izdržavanju ako zbog bolesti ili starosti primaoca izdržavanja ugovor nije predstavljao nikakvu neizvesnost za davaoca izdržavanja.

U konkretnom slučaju, primalac izdržavanja je imao 82 godine u vreme zaključenja predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju i nije bio bolestan, što znači da predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju ima obeležja aleatornosti, kako je to pravilno zaključio drugostepeni sud. Smrt, kao biološko okončanje života, izvesna je za svako biće, ali ne i vreme njenog nastupanja, pa se zbog toga aleatornost ugovora o doživotnom izdržavanju ne procenjuje samo po vremenskom razmaku između zaključenja ugovora i smrti primaoca izdržavanja, već prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Pokojnom VV je, zbog životne dobi u kojoj je bio, bila potrebna pomoć i nega koju mu je tuženi, u svojstvu davaoca izdržavanja, pružao i pre zaključenja predmetnog ugovora, kako je navedeno u odredbi člana 1, pri čemu primalac izdržavanja nije bolovao pa je, u toj situaciji, predmetni ugovor predstavljao neizvesnost za davaoca izdržavnja.

Neosnovani su navodi revizije tužioca da je pokojni primalac izdržavanja bio star i bolestan i da je to jasno navedeno u odredbi člana 1. predmetnog ugovora koji, zbog toga, nije predstavljao nikavu neizvesnost za davaoca izdržavnja. Suprotno tome, predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju u članu 1. sadrži konstataciju o tome da primalac izdržavanja „živi sam, ima 82 godine, zdravstveno stanje mu se pogoršava, te mu je sve potrebnija tuđa pomoć i nega kako bi život učinio podnošljivijim“. To što je primalac izdržavanja bio star čovek ne znači da mu je, shodno odredbi člana 203. stav 1. Zakona o nasleđivanju, onemogućeno zaključivanje ugovora o doživotnom izdržavanju. Onemogućavanje starim licima da, u okolnostima postojanja određenih zdravstvenih činilaca koji mogu uticati na dužinu njihovog života, pristupe zaključivanju ugovora o doživotnom izdržavnju, vodilo bi uskraćivanju prava tim licima da se, u potencijalno teškoj materijalnoj ili zdravstvenoj situaciji, staraju o svojim interesima, posebno u situaciji kada na strani davaoca izdržavanja, u trenutku zaključenja ugovora, ne postoji svest o vremenu nastupanja smrti primaoca izdržavanja, što je ovde slučaj. Jasno je da se zdravstveno stanje, po pravilu, u starosti pogoršava, zbog čega je primaocu izdržavanja svakako bila potrebna pomoć i staranje koje mu je tuženi pružao, sve do njegove smrti. To, međutim ne znači da je postojala izvesnost njegove smrti Suprotno tome, takva izvesnost, u konkretnom slučaju, nije postojala. Zbog toga, tužilac neosnovano revizijom ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u izreci doneo u smislu odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić