
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1042/2024
24.10.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Dijane Janković, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, advokata Aleksandra Lazića i Sanje Filimonović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Obrenovcu K. br.312/22 od 27.12.2023. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.415/24 od 09.05.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 24.10.2024. godine, jednoglasno je doneo:
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, advokata Aleksandra Lazića i Sanje Filimonović, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Obrenovcu K. br.312/22 od 27.12.2023. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.415/24 od 09.05.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Obrenovcu K. br.312/22 od 27.12.2023. godine, okrivljeni AA je oglašen krivim da je izvršio krivično delo teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, pa mu je izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset meseci i istovremeno određeno da se utvrđena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od tri godine ne izvrši novo krivično delo.
Istom presudom, prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti zabrana upravljanja motornim vozilom „C“ kategorije u trajanju od osam meseci, računajući od dana pravnosnažnosti presude, s tim što je određeno da će se uslovna osuda opozvati ukoliko okrivljeni prekrši zabranu upravljanja motornim vozilom. Okrivljeni je obavezan da sudu plati na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara, te da sudu plati na ime troškova krivičnog postupka iznos od 131.360,21 dinara, a oštećenom BB da plati na ime troškova krivičnog postupka iznos od 106.875,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.415/24 od 09.05.2024. godine odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca OJT u Obrenovcu, okrivljenog AA i njegovih branilaca advokata Aleksandra Lazića i Sanje Filimonović, pa je potvrđena presuda Osnovnog suda u Obrenovcu K. br.312/22 od 27.12.2023. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti su podneli branioci okrivljenog AA, advokati Aleksandar Lazić i Sanja Filimonović, bez formalnog označavanja koja odredba zakona je povređena, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev kao osnovan i da preinači pobijane presude, tako što će odbiti zahtev za naknadu troškova postupka oštećenog BB. Iako formalno ne označavaju, iz samog obrazloženja zahteva proizilazi da branioci suštinski ukazuju na povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Branioci okrivljenog AA, advokati Aleksandar Lazić i Sanja Filimonović u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističu da su pobijane presude donete uz povredu zakona u delu u kojem se oštećenom BB dosuđuju troškovi krivičnog postupka. Branioci svoj stav obrazlažu time da imovinskopravni zahtev u postupku može podneti lice koje je ovlašćeno da taj zahtev ostvaruje u parničnom postupku, te da će po pravilu to biti lice čije je lično ili imovinsko pravo krivičnim delom povređeno i ugroženo, ali se kao ovlašćeni podnosilac može javiti lice kome je zahtev pravnim poslom prenet, bilo među živima, bilo za slučaj smrti. U konkretnom slučaju nije povređeno ni jedno lično ili imovinsko pravo oštećenog BB, a kao posledica predmetne saobraćajne nezgode nastala je nematerijalna šteta za povređeno lice VV i to u vidu eventualno pretrpljenih bolova, straha i drugih vrsta nematerijalne štete. Branioci posebno ističu da i drugostepeni sud u svojoj odluci navodi da imovinskopravni zahtev može podneti pa time i steći status oštećenog samo lice koje je ovlašćeno da taj zahtev ostvaruje i u parničnom postupku, ali se ne primenjuje odredba člana 204. Zakona o obligacionim odnosima, koja izričito predviđa da se potraživanje naknade nematerijalne štete ne nasleđuje, odnosno prelazi na naslednika samo ako je priznato nepravnosnažnom odlukom ili pismenim sporzumom. U konkretnom slučaju oštećeni, pokojni VV svoje pravo nije ostvario niti je pokušao da ostvari u bilo kom postupku, te ne postoji pravnosnažna odluka niti pisani sporazum o tom eventualnom pravu, pa samim tim to potraživanje nije moglo biti preneto na naslednika, a što BB u konkretnom slučaju jeste. Na ovaj način, branioci suštinski ukazuju na povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP.
Odredbom člana 261. stav 1. ZKP je određeno da su troškovi krivičnog postupka izdaci učinjeni povodom postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka, dok je stavom 2. tačka 7) istog člana propisano da troškovi krivičnog postupka obuhvataju nagradu veštaku, nagradu stručnom savetniku, nagradu i nužne izdatke branioca, nužne izdatke privatnog tužioca i oštećenog kao tužioca i njihovih zakonskih zastupnika, kao i nagradu i nužne izdatke njihovih punomoćnika.
Iz spisa predmeta proizilazi da je pokojni VV preminuo dana ...2021.godine, a da je BB, sin pokojnog, dana 23.03.2022. godine ispitan u svojstvu svedoka oštećenog u Osnovnom javnom tužilaštvu u Obrenovcu, te da je tom prilikom poučen o svojim pravima kao oštećeni iz člana 50. stav 1. ZKP i tom prilikom izjavio da je njegov otac preminuo u junu 2021. godine, da se pridružuje krivičnom gonjenju i ističe imovinsko-pravni zahtev za naknadu štete u iznosu koji nije mogao da opredeli.
Osnovno javno tužilaštvo u Obrenovcu je dana 27.09.2022.godine podiglo optužni predlog Kt.br.188/21 dana 27.09.2022. godine, protiv okrivljenog AA zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1.KZ, a kao oštećeni označen je u tom trenutku pokojni VV.
Svedok BB je u svojstvu oštećenog ispitan i na glavnom pretresu dana 03.07.2023. godine u predmetu Osnovnog suda u Obrenovcu K. br.312/22, i tom prilikom izjavio da se ne pridružuje krivičnom gonjenju i ne postavlja imovinsko- pravni zahtev, te na zapisniku konstatovano da je tom prilikom bio prisutan i punomoćnik oštećenog, advokat Duško Rašić, koji je bio prisutan i na ostalim glavnim pretresima koji su održani do završetka glavnog pretresa.
Na glavnom pretresu održanom dana 25.12.2023. godine punomoćnik oštećenog je u završnoj reči između ostalog naveo da se oštećeni predomislio i da će se ipak pridružiti krivičnom gonjenju, a da će imovinskopravni zahtev ostvariti u parničnom postupku, te je tom prilikom tražio i troškove krivičnog postupka.
Presudom Osnovnog suda u Obrenovcu K. br.312/22 od 27.12.2023. godine okrivljeni AA je na osnovu odredbe člana 264. ZKP obavezan da oštećenom BB plati na ime troškova krivičnog postupka iznos od 106.875,00 dinara, a u obrazloženju presude je navedeno da se navedeni troškovi odnose na nagradu za angažovanje punomoćnika advokata Duška Rašića i to na ime pristupa punomoćnika na četiri neodržana glavna pretresa i na ime pristupa na tri održana pretresa.
U konkretnom slučaju, po oceni Vrhovnog suda, nije došlo do povrede odredbe člana 441. stav 4. ZKP, iz razloga što iz spisa predmeta proizilazi da je sin oštećenog, svedok BB nakon podnošenja optužnog predloga angažovao punomoćnika, pa samim tim istom pripada pravo na naknadu troškova shodno odredbi člana 261. stav 2. tačka 8) ZKP koja propisuje da troškovi krivičnog postupka između ostalog obuhvataju i nužne izdatke oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika, kao i nagradu i nužne izdatke njegovog punomoćnika. Činjenica da tokom jednog dela postupka nije postojao imovinsko-pravni zahtev nije od značaja za odluku u pogledu naknade troškova krivičnog postupka, kako se to neosnovano tvrdi u podnetom zahtevu. Naime, branioci u zahtevu ističu povredu odredbe člana 204. Zakona o obligacionim odnosima, sa obrazloženjem da ista izričito predviđa da se potraživanje naknade nematerijalne štete ne nasleđuje, te da je kao posledica predmetne saobraćajne nezgode nastala nematerijalna šteta za pokojnog VV, te da navedeno pravo prelazi na naslednika samo ako je priznato nepravnosnažnom odlukom ili pismenim sporazumom. Međutim, u konkretnom slučaju pravo oštećenog BB, sina pokojnog, na naknadu troškova krivičnog postupka, ne predstavlja pravo na naknadu nematerijalne štete, jer zahtevom za naknadu troškova nije zahtevana naknada na ime pretrpljenih bolova, straha i eventualno drugih vrsta nematerijalne štete, koje je imao pokojni VV, već naknada troškova koju je imao oštećeni BB na ime angažovanja punomoćnika, koga je on lično opunomoćio i navedeno pravo ne proizilazi iz zakona o obligacionim odnosima, već odredaba zakonika o krivičnom postupku, koje su citirane, pa su samim tim neosnovani navodi iz zahteva za zaštitu zakonitosti da oštećeni BB nema pravo na naknadu istih, jer isto nije priznato pravosnažnom odlukom ili pismenim sporazumom.
Sa svega izloženog, na osnovu odredaba člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Nemanja Simićević, s.r. Svetlana Tomić Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
