Kzz 1489/2024 odbijen; nedozvoljeni dokazi; čl. 438 st.2 t.1 zkp; 2.4.1.22.2.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1489/2024
14.11.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Gordane Kojić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Dragana Bogdanovića i dr., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Dragana Bogdanovića, advokata Nebojše Šeperca, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Jagodini K 34/22 od 19.10.2023.godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 191/24 od 04.04.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 14.11.2024.godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Dragana Bogdanovića, advokata Nebojše Šeperca, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Jagodini K 34/22 od 19.10.2023.godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 191/24 od 04.04.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Jagodini K 34/22 od 19.10.2023.godine, stavom prvim, okrivljeni Dragan Bogdanović oglašen je krivim za krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajnju od tri godine i dva meseca, koju će izdržati po pravnosnažnosti presude i u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 30.04.2020. do 15.05.2020.godine. Takođe, odlučeno je da troškovi krivičnog postupka u ovom delu padaju na teret okrivljenog, a o čijoj visini će sud odlučiti posebnim rešenjem.

Istom presudom, stavom drugim, okrivljeni AA je oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ. Takođe, odlučeno je da troškovi krivičnog postupka okrivljenog padaju na teret budžetskih sredstava suda, a o čijoj visini će sud odlučiti naknadno posebnim rešenjem.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 191/24 od 04.04.2024. godine, delimičnim usvajanjem žalbe javnog tužioca VJT u Jagodini, preinačena je presuda Višeg suda u Jagodini K 34/22 od 19.10.2023.godine, samo u delu odluke o kazni na koju je osuđen okrivljeni Dragan Bogdanović, tako što je Apelacioni sud u Kragujevcu, okrivljenog Dragana Bogdanovića, za krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, za koje je oglašen krivim presudom, osudio na kaznu zatvora u trajnju od sedam godina i sedam meseci, u koju mu je uračunao vreme provedeno u pritvoru od 30.04.2020. godine do 15.05.2020. godine, dok je žalbu javnog tužioca VJT u Jagodini u preostalom delu i žalbu branioca okrivljenog Dragana Bogdanovića, odbio kao neosnovane i prvostepenu presudu u nepreinačenom delu potvrdio.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog Dragana Bogdanovića, advokat Nebojša Šeperac, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev i preinači pobijane odluke tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe ili ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje Višem sudu u Jagodini.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa odredbom člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koja je održana bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet te je nakon ocene navoda zahteva, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da je pobijanim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, jer se presude zasnivaju na dokazu na kome se ne mogu zasnivati i to na zapisnicima o saslušanju okrivljenih BB i VV datim u policiji i to PS Paraćin dana 23.01.2020. godine, a koji su većim delom dati bez prisustva advokata, koji je došao na kraju saslušanja i da je zapisnik nepropisno sastavljen od strane ovlašćenog službenog lica, a da je isti trebalo da sastavi zapisničar, te je postupljeno protivno članu 232. stav 2. ZKP i članu 235. stav 2. ZKP.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani.

Ovo iz razloga jer zapisnici o saslušanju okrivljenih BB i VV dati u policiji i to PS Paraćin dana 23.01.2020. godine, predstavljaju zakonite dokaze i po načinu pribavljanja i po svojoj sadržini i na istima se može zasnivati presuda, s obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da je ova dokazna radnja (saslušanje okrivljenih) preduzeta u skladu sa odredbama članova 68., 85. i 86. Zakonika o krivičnom postupku, a koje odredbe se odnose na ovu radnju dokazivanja. Iz spisa predmeta proizlazi da su navedeni zapisnici sastavljeni u prisustvu izabranog branioca okrivljenih (advokata Ivana Ristića), da su okrivljeni na osnovu člana 68. ZKP poučeni o svojim pravima u predistražnom postupku, pre svega o pravu na branioca, da nisu dužni ništa da izjave, da mogu da uskrate odgovor na pojedina pitanja, slobodno iznesu svoju odbranu i priznaju ili ne priznaju krivicu, saopšteno im je krivično delo koje im se stavlja na teret, te da su, nakon omogućenog poverljivog razgovora sa braniocima, okrivljeni izjavili da žele da iznesu svoju odbranu, a posle davanja iskaza i upozorenja u smislu člana 235. stav 1. ZKP da imaju pravo da pročitaju zapisnik ili da zahtevaju da im se isti pročita, okrivljeni su, nakon čitanja zapisnika, svojeručno potpisali zapisnik, kao i njihov branilac, a primedbe na postupanje policije od strane okrivljenih i njihovih branilaca nije bilo, pri čemu su navedeni zapisnici potpisani i od strane ovlašćenog službenog lica.

Stoji činjenica da zapisnike o saslušanju okrivljenih BB i VV sačinjene dana 23.01.2020. godine od strane ovlašćenog službenog lica PS Paraćin, nije potpisao zapisničar, međutim ta činjenica po nalaženju ovog suda, ne čini ovaj dokaz nezakonitim u sadržinskom smislu i nema za posledicu njegovo obavezno izdvajanje iz spisa predmeta. Ovo iz razloga jer odredbom člana 235. stav 10. ZKP nije izričito propisano da ako zapisničar ne potpiše zapisnik na kraju, da se na tom dokazu ne može zasnivati sudska odluka. Dakle, reč je o povredi relativnog karaktera, tako da nepotpisivanje zapisničara na kraju zapisnika o saslušanju okrivljenog nema za posledicu uvek nezakonitost dokaza, već je sud ovlašćen da u toku postupka ceni zakonitost tog dokaza, odnosno da li je povreda odredbe člana 235. stav 10. ZKP takvog značaja da taj dokaz treba izdvojiti iz spisa predmeta, a sud je u konkretnom slučaju ocenio da su navedeni zapisnici zakoniti i da ih ne treba izdvojiti iz spisa predmeta.

Kako se, po oceni ovog suda, zapisnici o saslušanju okrivljenih BB i VV sastavljeni pred ovlašćenim službenim licima PS Paraćin, dana 23.01.2020. godine, smatraju zakonitim dokazima na kojima se presuda može zasnivati, a samim tim zakonitim se smatraju i odbrane okrivljenih BB i VV, date na tim zapisnicima, to su po nalaženju Vrhovnog suda, neosnovani navodi zahteva branioca okrivljenog Dragana Bogdanovića kojima se ukazuje da je zasnivanjem pobijanih presuda na odbranama ove dvojice okrivljenih učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da je pobijanim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, jer se presude zasnivaju na dokazu na kome se ne mogu zasnivati i to zapisniku o veštačenju NCKF Odsek u Nišu br.234-3- 371/20 od 19.02.2020. godine.

S tim u vezi branilac ističe, da je navedena biljna materija, koja je prethodno prema potvrdi o privremeno oduzetim predmetima oduzeta od okr.BB dana 23.01.2020. godine, dostavljena od strane ovlašćenih službenih lica PU Jagodina, a po usmenom nalogu zamenika javnog tužioca VJT u Jagodini Nenada Necića na veštačenje NCKF - u, iz razloga hitnosti. Međutim, pored zapisnika o veštačenju NCKF, ne postoji službena beleška da je javni tužilac usmeno odredio veštačenje navedene biljne materije, što čitavu radnju čini nezakonitom.

Pored toga ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog ističe da nakon izvršenog pregleda lica okr. BB i oduzimanja predmeta, ovlašćena službena lica nisu sastavila zapisnik u smislu člana 286. ZKP, niti postoji dokaz da je o preduzimanju ove mere policija obavestila tužioca ili podnela izveštaj sudiji za prethodni postupak. Nadalje, branilac ističe da u potvrdi o vraćenim predmetima nije navedeno vreme kada je telefon vraćen, što je obavezni element potvrde. Imajući sve navedeno u vidu po nalaženju odbrane pored zapisnika o veštačenju biljne materije, nezakonit dokaz su i potvrda o oduzetim predmetima PU Jagodina PS Paraćin OP br.10/20 od 23.01.2020.godine, kao i potvrdi o vraćenim predmetima PS Paraćin broj 10/20 od 23.01.2020. godine i na ovako pribavljenim dokazima se ne može zasnivati presuda.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani.

Odredbom člana 286. stav 1. ZKP propisano je ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, policija je dužna da preduzme potrebne mere da se pronađe učinilac krivičnog dela... da se otkriju i obezbede tragovi krivičnog dela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz... a u stavu 2. istog člana propisano je da u cilju ispunjenja dužnosti iz stava 1. policija može: da traži potrebno obaveštenje od građana, da izvrši potreban pregled prevoznih sredstava, putnika i prtljaga, ... da preduzme druge potrebne mere i radnje, te da o činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom preduzimanja pojedinih radnji i predmetima koji su pronađeni ili oduzeti, a mogu biti od interesa za krivični postupak, sastave zapisnik ili službenu belešku.

Odredbom člana 147. ZKP propisano je da će organ postupka predmete koji se moraju oduzeti po krivičnom zakoniku ili mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno oduzeti i obezbediti njihovo čuvanje, dok je odredbama člana 150. ZKP propisano da se licu od koga su predmeti oduzeti izdaje potvrda u kojoj će se ti predmeti opisati, navesti gde su pronađeni, od koga se oduzimaju kao i svojstvo i potpis lica koje radnju sprovodi.

Odredbom člana 151. stav 1. ZKP propisano je da će se predmeti koji su u toku postupka privremeno oduzeti vratiti držaocu ako prestanu razlozi zbog kojih su predmeti privremeno oduzeti, a ne postoje razlozi za njihovo trajno oduzimanje (član 535.).

Prema potvrdi o privremeno oduzetim predmetima PU Jagodina PS Paraćin OP br.10/20 od 23.01.2020.godine, od okrivljenog BB oduzeta je jedna kesica od pvc-a, bele boje nepravilnog oblika, u kojoj se nalazila sasušena biljna materija zelene boje, jedan opušak od ručno pravljene cigarete i jedan telefon marke „Motorola“ crne boje sa pripadajućom karticom. Prema potvrdi o vraćenim predmetima PS Paraćin broj 10/20 od 23.01.2020. godine, okrivljenom BB ovlašćena službena lica policije su vratila marke „Motorola“ crne boje sa pripadajućom karticom.

U konkretnom slučaju nije ni bio neophodan izveštaj sudiji za prethodni postupak u smislu člana 160. ZKP, koji se podnosi prilikom pretresanja stana i drugih prostorija ili lica bez naredbe o pretresanju kako to pogrešno zaključuje branilac, već je obavljen pregled lica okr. BB, u skladu sa ovlašćenjima organa predistražnog postupka – ovlašćenjima policije, u smislu člana 286. ZKP, o čemu je obavešten javni tužilac. Shodno iznetom, ni potvrda o privremeno oduzetim predmetima, ni potvrda o vraćenim predmetima, ne predstavljaju nezakonite dokaze, s obzirom da su izdate od strane Policijske uprave u Jagodini PS Paraćin kao nadležnog organa, da je ovlašćeno službeno lice PS Paraćin, postupajući na osnovu člana 147. ZKP, prilikom preduzimanja potrebnih mera iz člana 286. stav 1. i 2. ZKP, od okrivljenog privremeno oduzelo pvc kesicu u kojoj se nalazila sasušena biljna materija zelene boje, kao i ostale navedene predmete. Prema tome, potvrda o privremeno oduzetim predmetima je sačinjena u skladu sa odredbom člana 150. ZKP i potpisana od strane okrivljenog, bez primedbi i ovlašćenog službenog lica. Takođe i potvrda o vraćenim predmetima je sastavljena od ovlašćenog službenog lica PS Paraćin u skladu sa odredbom člana 151. stav 1. ZKP i potpisana od strane okrivljenog.

Imajući u vidu da su ovlašćena službena lica kritičnom prilikom postupala u skladu sa svojim ovlašćenjima iz člana 286. stav 1. ZKP (ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, policija je dužna da preduzme potrebne mere, pored ostalog da se otkriju ili obezbede tragovi krivičnog dela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz...), kao i da su u skladu sa odredbom člana 286. stav. 4. ZKP, obavestili javnog tužioca i dostavili mu uz krivičnu prijavu sve navedene pisane dokaze, napred izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, su neosnovani.

Nadalje, iz spisa predmeta, proizlazi da su dana 10.02.2020. godine, ovlašćena službena lica PU Jagodina, dostavila NCKF Odsek u Nišu, biljnu materiju oduzetu od okr. BB po usmenom nalogu zamenika VJT u Jagodini Nenada Necića, a pre donošenja naredbe VJT Jagodina o sprovođenju istrage, iz razloga hitnosti.

Odredbom člana 117. stav 1. ZKP propisano je da će organ postupka po službenoj dužnosti ili na predlog stranke i branioca odrediti veštačenje pisanom naredbom, a ako postoji opasnost od odlaganja veštačenje se, uz obavezu sastavljanja službene beleške, može i usmeno odrediti.

Po oceni Vrhovnog suda, veštačenje se odnosi na materiju koja je veštacima dostavljena radi utvrđivanja njene vrste, pa su se oni u svom nalazu i mišljenju o tome izjasnili, analizom dostavljenog materijala. Kako je zakonom propisana situacija u kojoj ne mora postojati pisana naredba za veštačenje, u konkretnom slučaju zbog hitnosti postupanja, postojali su uslovi da se predmetno veštačenje odredi i usmeno, što je ovlašćeni tužilac i učinio, a koji je o preduzetim radnjama obavešten od strane ovlašćenih službenih lica u skladu sa članom 285. ZKP i 286. ZKP i koja dokumentacija je dostavljena tužiocu uz krivičnu prijavu.

Navedeno proizlazi iz činjenice da je u uvodnom delu zapisnika o veštačenju NCKF Odsek u Nišu br.234-3-371/20 od 19.02.2020. godine, konstatovano da je veštačenje preduzeto po usmenoj naredbi zamenika javnog tužioca, kao organa koji rukovodi predistražnim postupkom, u skladu sa odredom člana 117. stav 1. ZKP, pa je bez uticaja činjenica što nije sastavljena posebna službena beleška o navedenim okolnostima. S obzirom da je veštačenje izvršeno od strane ovlašćene ustanove i ovlašćenog veštaka, propust postupajućeg tužioca da po usmenom određivanju veštačenja sačini službenu belešku nije uticao na zakonitost ovog dokaza, što argumentovano obrazlaže i u presudi Apelacioni sud u Kragujevcu Kž1 191/24 od 04.04.2024. godine (strana 4. drugi pasus).

Po oceni Vrhovnog suda ovako izvedena dokazna radnja veštačenja predstavlja dokaz koji se zasniva na Zakoniku o krivičnom postupku, pa suprotno navodima zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Dragana Bogdanovića, pobijane presude nisu donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje i na povredu zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, navodima da u konkretnom slučaju nisu postojali uslovi za primenu člana 55a KZ, jer okrivljeni nije izvršio krivično delo za koje je oglašen krivim u ovom krivičnom postupku u roku od 5 godina nakon što je izdržao kaznu zatvora po prethodnoj osudi, pa je preinačenjem prvostepene presude u pogledu odluke o kazni zatvora Apelacioni sud u Kragujevcu povredio zakon.

Odredbom člana 55a KZ propisano je da će za krivično delo učinjeno sa umišljajem, za koje je propisana kazna zatvora, sud izreći kaznu iznad polovine raspona propisane kazne po sledećim uslovima: 1) ako je učinilac ranije dva puta osuđen za krivična dela učinjena sa umišljajem na zatvor od najmanje jednu godinu; 2) ako od dana otpuštanja učinioca sa izdržavanja izrečene kazne do izvršenja novog krivičnog dela nije proteklo pet godina.

Iz izveštaja iz kaznene evidencije, koja se nalazi u spisima predmeta proizilazi da je okrivljeni Dragan Bogdanović ranije tri puta osuđivan za krivična dela učinjena sa umišljajem na kaznu zatvora u trajanju od najmanje jedne godine i to presudom Okružnog suda u Jagodini K 6/02 od 24.04.2003. godine, kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajnju od deset godina i šest meseci, presudom Okružnog suda u Jagodini K 162/03 od 11.06.2007. godine, kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i presudom Okružnog suda u Nišu K 10/06 od 17.09.2007. godine, kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Srbije u Beogradu Kž 12396/07 na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Kako od dana otpuštanja okrivljenog sa izdržavanja kazne po presudi KV 69/10 (kojom presudom je okrivljenom izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine) koju je izdržavao u periodu od 20.12.2001. do 20.04.2016. godine, do izvršenja krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim u ovom krivičnom postupku (23.01.2020. godine), nije proteklo pet godina, to su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uslovi za primenu odredbe člana 55a KZ, koja se odnosi na odmeravanje kazne u slučaju višestrukog povrata.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Dragana Bogdanovića, advokata Nebojše Šeperca i u ovom delu ocenio kao neosnovan s obzirom da u pobijanim presudama nije učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP u vezi člana 55a KZ.

Ostalim navodima zahteva, branilac ukazuje na činjenice vezane za postupak saslušanja okrivljenih u policiji, o toku postupka pred prvostepenim sudom, predloženim dokazima, o vremenu kada su predmeti vraćeni okrivljenom, analizi transkripta razgovora, te vremenskoj nedoslednost dokaza, sadržini komunikacije između okrivljenih, te predlozima dokaza od strane odbrane, DNK veštačenju koje je predlagano, na koji način odbrana osporava i polemiše sa utvrđenim činjeničnim stanjem u smislu člana 440. ZKP.

Međutim, kako povreda odredbe člana 440. ZKP, ne predstavlja zakonski razlog u okviru povreda pobrojanih u članu 485. stav 4. ZKP zbog kojih je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti dozvoljeno okrivljenom preko branioca, to se Vrhovni sud u ocenu navoda zahteva u ovom delu nije upuštao.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti ocenio neosnovanim i, na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  Predsednik veća-sudija

Maša Denić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                       Svetlana Tomić Jokić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković