Rev2 2930/2023 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2930/2023
06.03.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, dr Ilije Zindovića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ... i BB iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Georgiev, advokat iz ..., protiv tužene „Heba“ a.d. Bujanovac, čiji je punomoćnik Danilo Dozet, advokat iz ..., radi uplate doprinosa za dobrovoljno penzijsko osiguranje, odlučujući o reviziji tužene izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2495/13 od 08.10.2013. godine, u sednici veća održanoj 06.03.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2495/13 od 08.10.2013. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2495/13 od 08.10.2013. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju, Sudska jedinica u Bujanovcu P1 206/12 od 17.05.2013. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da uplati premije za dobrovoljno penzijsko osiguranje kod ''Dunav'' društva za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom a.d. iz Beograda, u korist tužilje AA iz ... za period od 01.03.2006. godine do 06.02.2009. godine u iznosu od 96.000,00 dinara i u korist tužioca BB iz ..., za period od 01.03.2006. godine do 19.02.2009. godine u iznosu od 99.000,00 dinara, kao i da tužiocima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 97.950,00 dinara, s tim da na iznos od 79.916,00 dinara teče zakonska zatezna kamata od 07.05.2013. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca da se obaveže tužena da tužiocima isplati zateznu kamatu od dospeća svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do konačne isplate, kao i da na iznos troškova parničnog postupka od 18.034,00 dinara teče zakonska zatezna kamata od 07.05.2013. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati 40.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2495/13 od 08.10.2013. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke.

Protiv drugostepene presude tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje na osnovu odredbe člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.

Podnesak pod nazivom ''Dopuna revizije'' podnet od strane tužene 20.08.2014. godine nije bio predmat razmatranja ovg suda jer je predat po isteku zakonskog roka za izjavljivanje revizije.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...87/2018-u daljem tekstu: ZPP), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije ceni Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Ocenjujući ispunjenost uslova za dozvoljenost revizije izjavljene na osnovu člana 404. ZPP, Vrhovni sud je našao da u ovoj vrsti spora ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, niti pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Nije potrebno novo tumačenje prava, niti ujednačavanje sudske prakse. Pobijanom presudom nije odstupljeno od sada važeće sudske prakse i pravnog stava Vrhovnog kasacionog suda usvojenog na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 07.06.2019. godine, koji glasi: „Zaposleni imaju neposredno pravo da zahtevaju od poslodavca da uplati dospele premije za dobrovoljno penzijsko osiguranje. Uplata će se izvršiti po osnovu ugovora koji je zaključio sa osiguravačem i po osnovu pojedinačnog kolektivnog kolektivnog ugovora.“

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP nije dozvoljeno odlučivanje o reviziji tuženog koja je izjavljena kao posebna revizija.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije i primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

Noveliranom odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi uplate doprinosa tužioci su podneli 20.03.2012. godine, a vrednost predmeta spora presude koja se pobija revizijom tužene je 195.000,00 dinara, što ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Kako u ovom sporu iz radnog odnosa, koji se ne odnosi na zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa iz člana 441. ZPP, vrednost pobijanog dela ne prelazi revizijski cenzus, to izjavljena revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković