Kzz 1822/2024 74. zkp

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1822/2024
22.01.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Slobodana Velisavljevića i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog protivpravnog dela koje je u zakonu određeno kao krivično delo produženo krivično delo lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. u vezi člana 61. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Nenada Maksimovića od 23.12.2024. godine i zahtevima za zaštitu zakonitosti okrivljenog AA i branioca okrivljenog AA – advokata Nenada Maksimovića od 23.12.2024. godine, podnetim protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Boru Kv. 23/23 od 25.09.2024. godine i Višeg suda u Zaječaru Kž2 144/24 od 06.12.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 22.01.2025. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Nenada Maksimovića od 23.12.2024. godine, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Boru Kv. 23/23 od 25.09.2024. godine i Višeg suda u Zaječaru Kž2 144/24 od 06.12.2024. godine u odnosu na povredu zakona iz člana 74. Zakonika o krivičnom postuku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE kao nedozvoljen.

ODBACUJU SE, kao nedozvoljeni, zahtevi za zaštitu zakonitosti okrivljenog AA od 20.12.2024. godine i okrivljenog i branioca okrivljenog AA – advokata Nenada Maksimovića od 23.12.2024. godine, podneti protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Boru Kv. 23/23 od 25.09.2024. godine i Višeg suda u Zaječaru Kž2 144/24 od 06.12.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Boru Kv. 23/23 od 25.09.2024. godine prema okrivljenom AA promenjena je izrečena mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja na slobodi određena rešenjem Osnovnog suda u Boru K.187/21 od 09.02.2022. godine i okrivljenom je, na osnovu člana 532. stav 1. ZKP i člana 81. stav 2. KZ, izrečena mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici Gornja Toponica u Nišu, dok postoji potreba za lečenjem.

Rešenjem Višeg suda u Zaječaru Kž2 144/24 od 06.12.2024. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog i njegovog branioca, izjavljene protiv rešenja Osnovnog suda u Boru Kv. 23/23 od 25.09.2024. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti podneli su:

-branilac okrivljenog AA – advokat Nenad Maksimović, zbog povrede zakona iz člana 74. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, ukine pobijana rešenja i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Predlog je branioca da se odloži ili prekine primena pravnosnažnog rešenja Osnovnog suda u Boru Kv. 23/23 od 25.09.2024. godine, kojim je izrečena mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici Gornja Toponica u Nišu, do donošenja odluke o zahtevu;

-okrivljeni AA, bez preciziranja povrede zakona propisanog članom 485. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan podneti zahtev;

- okrivljeni i branilac okrivljenog AA – advokat Nenad Maksimović, zbog povrede zakona iz člana 74. ZKP sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, ukine pobijana rešenja i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Vrhovni sud je, u smislu odredbe člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih su zahtevi za zaštitu zakonitosti podneti, te nakon ocene iznetih navoda našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Nenada Maksimovića od 23.12.2024. godine je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 74. ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen, dok su zahtevi za zaštitu zakonitosti okrivljenog i branioca okrivljenog AA – advokata Nenada Maksimovića od 23.12.2024. godine , nedozvoljeni.

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da je pobijanim rešenjima učinjena povreda zakona iz člana 74. ZKP, iz razloga što sud, nakon dobijanja predloga OJT Bor za zamenu mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja na slobodi sa merom bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, okrivljenom nije postavio branioca po službenoj dužnosti, već je pozvan branilac po službenoj dužnosti kome je prestalo punomoćje pravnosnažnim okončanjem postupka. Dakle, okrivljeni od podnošenja predloga OJT Bor nije imao branioca, što je suprotno odredbama člana 74. stav 1. tačka 7) ZKP. Pored navedenog, veštačenjem Specijalne psihijatrijske bolnice Gornja Toponica je utvrđeno da je okrivljeni procesno nesposoban, pa i pored toga, sud okrivljenom ne postavlja branioca, već on sam, iako je procesno nesposoban, angažuje branioca, koji se uključuje u postupak od trenutka angažovanja. Branilac navodi i da imajući u vidu da je okrivljeni procesno nesposoban, isti nije mogao da da punomoćje braniocu, već je istog morao da odredi sud, pa je postupanje izabranog branioca u ovom postupku nevažeće, obzirom da je punomoćje dobio od procesno nesposobne osobe.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, se po nalaženju Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani iz sledećih razloga:

Iz spisa predmeta proizilazi da je OJT u Boru dana 24.08.2022. godine uputilo Osnovnom sudu u Boru podnesak sa predlogom Opšte bolnice u Boru u kojoj se okrivljeni leči i predlogom tužioca da je na osnovu člana 532. stav 2. u vezi stava 1. ZKP potrebno zameniti izrečenu meru bezbednosti okrivljenom, odnosno da sud izrekne meru bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi okrivljenom prema kome je primenjena mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja na slobodi. Okrivljeni je ovlastio advokata Nenada Maksimovića da ga brani pred Osnovnim sudom u Boru u predmetu KV 23/23, koji od 28.04.2023. godine postupa u predmetu kao branilac okrivljenog. Iz zapisnika o glavnom pretresu Osnovnog suda u Boru od 03.05.2023. godine, koji je odložen, proizilazi da je sud pozvao branioca okrivljenog adv.Nenada Maksimovića, kao i na odložene glavne pretrese 23.11.2023. godine, 22.04.2024. godine, 19.06.2024. godine, kao i na održan dana 25.09.2024. godine, kada je i doneto rešenje Kv. 23/23 od 25.09.2024. godine kojim je prema okrivljenom AA promenjena izrečena mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja na slobodi određena rešenjem Osnovnog suda u Boru K.187/21 od 09.02.2022. godine i istom je na osnovu člana 532. stav 1. ZKP i člana 81. stav 2. KZ izrečena mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici Gornja Toponica u Nišu, dok postoji potreba za lečenjem.

Odredbom člana 74. stav 1. tačka 7) ZKP je propisano da ako se protiv okrivljenog vodi postupak za izricanje mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja, okrivljeni mora imati branioca od podnošenja predloga za izricanje takve mere pa do donošenja odluke iz člana 526. stav 2. i 3. ovog zakonika ili do pravnosnažnosti rešenja o izricanju mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja. Imajući u vidu da iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljeni imao izabranog branioca advokata Nenada Maksimovića, koji je postupao u predmetu Osnovnog suda u Boru Kv 23/23 za zamenu izrečene mere bezbednosti, pri čemu neuračunljivost okrivljenog nije uticala na njegovu mogućnost da angažuje advokata i da mu punomoćje za zastupanje, posebno što okrivljeni nije lišen poslovne sposobnosti, to su suprotni navodi izneti u zahtevu, od strane ovoga suda, ocenjeni kao neosnovani.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Nenada Maksimovića od 23.12.2024. godine u preostalom delu je nedozvoljen.

U preostalom delu podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti branilac kao razlog podnošenja ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 5) ZKP, jer sud nije pozvao na glavni pretres braću i sestre okrivljenog iako je njihovo pozivanje i obaveštavanje bilo neophodno, kao i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 3) ZKP u vezi člana 525. stav 4. i 433. stav 2. ZKP.

Kako navedene povrede ne predstavljaju dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti propisan odredbom člana 485. stav 4. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Nenada Maksimovića u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Zahtevi za zaštitu zakonitosti okrivljenog AA i branioca okrivljenog AA – advokata Nenada Maksimovića od 23.12.2024. godine su nedozvoljeni.

Odredbom člana 482. stav 1. ZKP propisano je da protiv pravnosnažne odluke javnog tužioca ili suda ili zbog povrede odredaba postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovlašćeno lice može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti pod uslovima propisanim u tom zakoniku.

Odredbom člana 483. stav 1. ZKP propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a odredbom stava 3. istog člana propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.

Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je okrivljeni AA zahtev za zaštitu zakonitosti od 20.12.2024. godine podneo lično i da je svojeručno i potpisao, a ne preko branioca kako je to izričito propisano odredbom člana 483. stav 3. ZKP, dok zahtev za zaštitu zakontosti okrivljenog i branioca okrivljenog AA – advokata Nenada Maksimovića od 23.12.2024. godine ne sadrži potpis branioca okrivljenog, kao obavezan element na osnovu koga se utvrđuje da li je zahtev podnet od ovlašćenog lica, već samo potpis okrivljenog, to je očigledno da zahtev nije potpisan od ovlašćenog lica. Stoga je Vrhovni sud predmetne zahteve ocenio kao nedozvoljene, jer su podneti od strane neovlašćenog lica.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim rešenjima nije učinjena povreda zakona iz člana 74. ZKP na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Nenada Maksimovića od 23.12.2024. godine, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, zahtev u odnosu na navedenu povredu odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP i člana 485. stav 4. ZKP zahtev odbacio kao nedozvoljen, dok je zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljenog AA i branioca okrivljenog AA – advokata Nenada Maksimovića od 23.12.2024. godine, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 483. stav 3. ZKP, odbacio kao nedozvoljene.

Predsednik veća-sudija 

Milena Rašić,s.r. 

Zapisničar-savetnik 

Vesna Zarić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković