Rev 31958/2023 3.1.1.14. eksproprijacija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 31958/2023
09.10.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragana Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u vanparničnom predmetu predlagača AA iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Savić, advokat iz ..., protiv protivnika predlagača Grada Beograda, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda, i krajnjeg korisnika Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda JP iz Beograda, radi određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost, odlučujući o reviziji krajnjeg korisnika izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž 11025/19 od 13.07.2023. godine, u sednici održanoj 09.10.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija krajnjeg korisnika izjavljena protiv stava drugog izreke rešenja Višeg suda u Beogradu Gž 11025/19 od 13.07.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu R1 81/18 od 03.06.2019. godine, stavom prvim izreke, određena je naknada za u potpunosti eksproprisanu nepokretnost i to kat.parc. br. .. ukupne površine 1912 m2, upisane u LN br. .. KO ..., pa je obavezan krajnji korisnik da predlagaču na ime naknade za eksproprisano zemljište isplati iznos od 6.600.224,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 03.06.2019. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je krajnji korisnik da predlagaču isplati na ime troškova vanparničnog postupka iznos od 518.000,00 dinara.

Rešenjem Višeg suda u Beogradu Gž 11025/19 od 13.07.2023. godine, stavom prvim izreke, odbačena je žalba protivnika predlagača izjavljena protiv prvostepenog rešenja. Stavom drugim izreke, odbijena je, kao neosnovana žalba krajnjeg korisnika i potvrđeno prvostepeno rešenje. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev predlagača za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv stava drugog izreke pravnosnažnog drugostepenog rešenja, krajnji korisnik je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Vrhovni sud je ispitao pobijano rešenje, primenom odredbe člana 408. u vezi člana 420. stav 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), i odredbe člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“, br. 25/82 i 48/88 i „Službeni glasnik RS“, br. 46/95... 14/2022) i utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, a navodima revizije ne ukazuje se na neku drugu bitnu povredu propisanu odredbom člana 407. stav 1. tačke 2. i 3. istog Zakona.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem opštinskog organa uprave – Odeljenje za imovinsko pravne poslove opštine Palilula broj 465-42/2012-I-3 od 22.05.2012. godine, koje je postalo pravnosnažno 05.07.2012. godine, eksproprisana je u potpunosti katastarska parcela broj .. površine 1912 m2, upisana u LN br. .. KO ..., vlasnika AA, a vanknjižnog vlasnika predlagača i preneta je u javnu svojinu protivnika predlagača, a za potrebe ovde krajnjeg korisnika, radi izgradnje saobraćajnice Severna tangenta od saobraćajnice T6 do Pančevačkog puta – Sektor 2 „Deonica od Zrenjannskog puta – M 24.1 do Pančevačkog puta – M 1.9“, a na osnovu Plana detaljne regulacije („Službeni list Grada Beograda“ broj 58-24/09) i rešenja Vlade Republike Srbije 05 broj 465-7835/2011 od 20.10.2011. godine o utvrđivanju javnog interesa za eksproprijaciju. Određeno je da je predlagaču naknadu za eksproprisano zamljište dužan da isplati krajnji korisnik. U postupku sporazumnog utvrđivanja naknade za eksproprijaciju između predlagača i krajnjeg korisnika nije postignut sporazum radi određivanja naknade za eksproprijaciju katastarske parcele broj .. KO ... . Prema proceni Poreske uprave – Filijala Palilula tržišna vrednost predmetne katastarske parcele iznosi 320,00 dinara po m2, kao poljoprivredno zemljište. Na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka za oblast geodezije utvrđena je tržišna vrednost za izuzetu predmetnu katastarsku parcelu u visini od 3.452,00 dinara po m2, što za ukupnu površinu od 1.912 m2 iznosi 6.600.224,00 dinara, imajući u vidu da predmetno zemljište predstavlja građevinsko zemljište.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su primenom odredbe člana 41. stav 2. i 42. Zakona o eksproprijaciji, u vezi odredbe člana 132. Zakona o vanparničnom postupku, odredili naknadu za eksproprisanu nepokretnost, prihvatajući tržišnu cenu utvrđenu veštačenjem, imajući u vidu da je sudski veštak svoj nalaz zasnovao na činjenici da je predmetno zemljište građevinsko, dok je Poreska uprava svoju procenu tržišne vrednosti dala za poljoprivredno zemljište.

Po oceni Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo.

Odredbom člana 41. stav 2. Zakona o eksproprijaciji („Službeni glasnik RS“, br. 53/95...20/2009), propisano je da se visina naknade u novcu za eksproprisane nepokretnosti određuje po tržišnoj ceni, prema okolnostima u momentu zaključenja sporazuma o visini naknada, ako sporazum nije postignut, prema okolnostima u momentu donošenja prvostepene odluke o naknadi. Na osnovu odredbe člana 42. istog zakona, naknada za eksproprisano poljoprivredno zemljište i građevinsko zemljište određuje se u novcu prema tržišnoj ceni takvog zemljišta, ako zakonom nije drukčije propisano (stav 1.). Procenu tržišne cene iz stava 1. ovog člana, vrši organ nadležan za utvrđivanje poreza na prenos apsolutnih prava na nepokretnostima (stav 2.).

Odredbom člana 82. stav 1. i 2. Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“ broj72/09, 81/09 i 24/11) propisano je da građevinsko zemljište jeste zemljište određeno zakonom i planskim dokumentom kao građevinsko, koje je predviđeno za izgradnju i redovno korišćenje objekata, kao i zemljište na kojem su izgrađeni objekti u skladu sa zakonom i zemljište koje služi za redovnu upotrebu tih objekata. Građevinsko zemljište se koristi prema nameni određenoj planskim dokumentom, na način kojim se obezbeđuje njegovo racionalno korišćenje, u skladu sa zakonom.

U konkretnom slučaju pravnosnažnim rešenjem GO Palilula-Uprava opštine – Odeljenje za imovinsko pravne poslove broj 465-42/2012-I-3 od 22.05.2012. godine predmetna parcela, vanknjižno vlasništvo predlagača, eksproprisana je i preneta u javnu svojinu protivnika predlagača, a za potrebe krajnjeg korisnika, radi privođenja urbanističkoj nameni građevinskog zemljišta za izgradnju planirane saobraćajnice „Severna tangenta“ od saobraćajnice T6 do Pančevačkog puta – Sektor 2 (deonica od Zrenjaninskog puta - M-24.1 do Pančevačkog M 1.19), a na osnovu Plana detaljne regulacije („Službeni list grada Beograda“ broj 24/10 i rešenja Vlade RS 05 broj 465-7835/2011 od 20.10.2011). U skladu sa navedenim planom izvršena je deoba katastarskih parcela u cilju formiranja građevinske parcele „2“ KO ... za saobraćajnicu Severna tangenta koji između ostalih obuhvata i predmetnu kat. parcelu predlagača. Nižestepeni sudovi su naknadu za eksproprisanu nepokretnost (parcelu) predlagača, s obzirom da pred nadležnim opštinskim organom uprave nije postignut sporazum o naknadi za eksproprisanu nepokretnost, utvrdili u skladu sa članom 41. stav 2 i 42. Zakona o eksproprijaciji, u vezi člana 132 Zakona o vanparničnom postupku, a na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka, koji se o tržišnoj ceni predmetnog zemljišta izjasnio imajući u vidu da se radi o građevinskom zamljištu.

S tim u vezi, neosnovano se revizijom ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava. Naime, organ nadležan za utvrđivanje poreza na prenos apsolutnih prava na nepokretnostima vrši procenu tržišne cene, kako je propisano stavom 2.odredbe člana 42. Zakona o eksproprijaciji, ali ne određuje tržišnu vrednost eksproprisanog zemljišta. U slučaju kad se ne postigne sporazum (što je ovde slučaj), naknadu određuje sud, u vanparničnom postupku, tako što, pored procene koje je dala Poreska uprava može da izvede druge dokaze koje učesnici predlože, pa i veštačenje ako je to potrebno za određivanje naknade. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da Poreska uprava, pri izjašnjenju o proceni tržišne cene predmetne nepokretnosti nije uzela u obzir da je predmetno zemljište građevinsko a ne poljoprivredno, nižestepeni sudovi su, suprotno navodima revizije, pravilno predlagaču naknadu priznali na osnovu nalaza i mišljenja veštaka koji se o tržišnoj ceni predmetnih parcela izjasnio imajući u vidu da se radi o građevinskom zemljištu, na osnovu odredbe člana 82. Zakona o planiranju i izgradnji.

Osim toga, navodima revizije osporava se i utvrđeno činjenično stanje, što u postupku po reviziji nije dozvoljeno po članu 407. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u izreci doneo primenom odredbe člana 414. stav 1, u vezi člana 420. stav 6. Zakona parničnom postupku i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković