Rev2 3588/2023 3.19.1.26.1; 3.5.22.4; 3.5.22.4.1; 3.5.6

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3588/2023
26.06.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića i Marine Milanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., koju zastupaju Zvonko Lukić i Milan Kosanović, advokati iz ..., protiv tuženog „Lidl Srbija KD Nova Pazova“ iz Nove Pazove, radi poništaja otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 592/23 od 29.05.2023. godine, u sednici veća održanoj 26.06.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda Novom Sadu Gž1 592/23 od 29.05.2023. godine.

ODBIJA SE zahtev tužilje za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi P1 334/21 od 18.11.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništeno kao nezakonito rešenje tuženog od 08.03.2021. godine kojim je tužilji prestao radni odnos otkazom Ugovora o radu od 15.09.2020. godine, jer u toku probnog rada nije pokazala odgovarajuće radne i stručne sposobnosti. Stavom drugim izreke, usvojen je eventualni tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužilji na ime naknade štete umesto vraćanja na rad isplati iznos od 634.614,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.11.2022. godine kao dana presuđenja pa do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 186.446,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 592/23 od 29.05.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi P1 334/21 od 18.11.2022. godine, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se poništi rešenje tuženog od 08.03.2021. godine kojim joj je prestao radni odnos otkazom Ugovora o radu od 15.09.2020. godine, iz razloga što u toku probnog rada nije pokazala odgovarajuće radne i stručne sposobnosti, kao i da joj se po osnovu naknade štete umesto vraćanja na rad isplati iznos od 634.614,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.11.2022. godine do isplate. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka tako što je odbijen zahtev tužilje za naknadu troškova postupka u iznosu od 186.446,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju iz svih zakonom propisanih razloga.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23- drugi zakon) – u daljem tekstu: ZPP i utvrdio da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2) ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 407. stav 1. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je, kao zaposlena, sa tuženim, kao poslodavcem, radi obavljanja poslova prodavca, zaključila ugovor o radu dana 15.09.2020. godine na neodređeno vreme uz uslov probnog rada u trajanju od šest meseci u toku kojeg će se proveriti radne i stručne sposobnosti od strane neposrednog rukovodioca. Uz ugovor, tužilja je primila opis radnog mesta, načela kompanije, načela rukovođenja, načela ponašanja-ophođenja prema poslovnim partnerima, načela zaštite podataka, osnovna pravila kontrole rada i ponašanja, obaveštenje o sistemu nadzora nad radom na kasama i obaveštenje o obradi podataka ličnosti. Tužilja je prošla i teorijsku obuku na računaru. Na osnovu mišljenja o zaposlenom na probnom radu, sačinjenog od strane neposrednih rukovodilaca tužilje, tuženi je, dana 08.03.2021. godine doneo rešenje o otkazu Ugovora o radu, koje je tužilji uručeno 13.03.2021. godine. Navedenim rešenjem, tužilji je prestao radni odnos sa 14.03.2021. godine iz razloga što tužilja nije pokazala odgovarajuće radne i stručne sposobnosti. U obrazloženju rešenja o otkazu ugovora o radu kojim je tužilji prestao radni odnos istekom ugovorenog perioda probnog rada od šest meseci, dana 14.03.2021. godine, navedeno je da je rad tužilje praćen od strane regionalnog rukovodioca prodaje i rukovodioca prodavnice, te da je rad tužilje ocenjen kao nezadovoljavajući, da tužilja nije pokazala odgovarajuće radne i stručne sposobnosti, da je pokazala nedostatak radnih navika, odsustvo volje za unapređenjem radnih navika, nedostatak volje za obavljanjem posla, odnosno nije izvršavala poslove u traženom roku i/ili kvalitetu i da je kršila proceduru/radna uputstva kod tuženog, Navedeno je i da tužilja nije zadovoljila očekivanja tuženog kao poslodavca, odnosno da ne poseduje stručnost, zainteresovanost, temeljnost, znanje i sigurnost za obavljanje poslova za koje je zasnovala radni odnos. Tužilji je od strane rukovodilaca skrenuta pažnja na napravilnosti u radu. Utvrđeno je i da tuženi tužilji nije dao pisanu opomenu, nije pokrenuo disciplinski postupak, niti je tužilju upozorio na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu, kao i da bi, da je nastavila da radi kod tuženog, ostvarila neto mesečnu zaradu u iznosu od 63.461,46 dinara.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je, pozivajući se na odredbe člana 36, člana 179. stav 1. i čl. 180, 185. i 191. stav 5. Zakona o radu, usvojio tužbeni zahtev tužilje, poništio rešenje o otkazu ugovora o radu i obavezao tuženog da tužilji naknadi štetu umesto vraćanja na rad.

Suprotno stanovištu provostepenog suda, drugostepeni sud je ocenio da je rešenje o otkazu Ugovora o radu tužilje, doneto u zakonito sprovedenoj proceduri, te da je tužilji radni odnos prestao istekom probnog rada, zbog čega je preinačio prvostepenu presudu i tužbeni zahtev tužilje za poništaj pobijanog rešenja i naknadu štete zbog nezakonitog otkaza, umesto vraćanja na rad, odbio.

Odredbama člana 36. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ broj 75/14 ... 95/18) propisano je: da ugovorom o radu može da se ugovori probni rad za obavljanje jednog ili više povezanih, odnosno srodnih poslova utvrđenih ugovorom o radu (stav 1); da probni rad može da traje najduže šest meseci (stav 2); da pre isteka vremena za koji je ugovoren probni rad poslodavac ili zaposleni može da otkaže ugovor o radu sa otkaznim rokom koji ne može biti kraći od pet radnih dana, a da je poslodavac dužan da obrazloži otkaz ugovora o radu (stav 3); da zaposlenom koji za vreme probnog rada nije pokazao odgovarajuće radne i stručne sposobnosti prestaje radni odnos danom isteka roka određenog ugovorom o radu (stav 4).

Prema odredbi člana 175. stav 1. Zakona o radu, radni odnos prestaje, između ostalog, istekom roka za koji je zasnovan (tačka 1) i otkazom ugovora o radu od strane poslodavca ili zaposlenog (tačka 4).

Zakonom o radu, predviđena je mogućnost ugovaranja probnog rada, za poslove za koje poslodavac smatra da je neophodna prethodna provera znanja i sposobnosti. Ugovoren probni rad od šest meseci predstavlja u suštini zasnivanje radnog odnosa pod odložnim uslovima (ako zaposleni pokaže zadovoljavajuće rezultate), uz mogućnost raskida zaključenog ugovora pod raskidnim uslovom (ukoliko zaposleni ne zadovolji na probnom radu).

U konkretnom sučaju je utvrđeno da u toku trajanja probnog rada tužilja nije pokazala očekivane rezultate rada i stručne sposobnosti, potrebne za obavljanje poslova radnog mesta prodavca, pa je osnovano drugostepeni sud zaključio da je rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu pravilno i na zakonu zasnovano, te odbio zahtev tužilje za njegov poništaj. Kako je rešenje o otkazu ugovora o radu ocenjeno kao zakonito, to je pravilno odbijen zahtev tužilje da joj tuženi umesto vraćanja na rad isplati 10 neto zarada u iznosu od 634.614,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 18.11.2022. godine kao dana presuđenja pa do isplate.

Vrhovni sud nalazi da su neosnovani navodi ravizije da je drugostepeni sud pogrešno primenio odredbu člana 180. Zakona o radu, jer nije upozorio tužilju na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu. Odredbom člana 36. stav 3. Zakona o radu je propisan poseban slučaj otkaza na koji se ne primenjuju opšta pravila koja se odnose na otkaz od strane zaposlenog, propisana odredbom člana 178. stav 2. ovog zakona, o otkaznom roku od najmanje 15 dana i na postupak pre prestanka radnog odnosa otkazom od strane poslodavca, propisana odredbama čl. 180. i 181. istog zakona, o obaveznom pisanom upozorenju poslodavca o postojanju razloga za davanje otkaza o kome se zaposleni može izjasniti i priložiti mišljenje sindikata čiji je član. Pored navedenog odredbom člana 36. stavom 4. Zakona o radu, propisano je da zaposlenom koji za vreme probnog rada nije pokazao odgovarajuće radne i stručne sposobnosti prestaje radni odnos danom isteka roka određenog ugovorom o radu.

Kako nije osnovan tužbeni zahtev tužilje za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu, posledično je neosnovan i zahtev za naknadu štete umesto vraćanja na rad.

Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao stavu jedan izreke.

Iz navedenih razloga, primenom člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Kako je revizija tužilje odbijena, odbijen je i njen zahtev za naknadu troškova revizijskog postupka, pa je na osnovu člana 153. i 154. stav 2. ZPP, odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jelena Ivanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković