Rev 17673/2023 3.19.1.26.1.4; 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 17673/2023
17.01.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Nadežde Vidić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Danka Živanović, advokat iz ..., protiv tužene „AMS osiguranje“ a.d.o. Beograd, čiji je punomoćnik Aleksandar Budalić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1230/22 od 09.02.2023. godine, u sednici održanoj 17.01.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1230/22 od 09.02.2023. godine, u potvrđujućem delu stava prvog i drugog izreke, i odluke o troškovima postupka iz stava šestog, sedmog i devetog izreke, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1230/22 od 09.02.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 30309/13 od 06.09.2021. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda P 33009/21 od 06.09.2021. godine, stavom I izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe iz podneska tužioca od 09.09.2020. godine. Stavom II izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezan je tuženi da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati i to: na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 360.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha iznos od 190.000,00 dinara, na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 250.000,00 dinara i na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti iznos od 180.000,00 dinara, ukupno 980.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.05.2021. godine, kao dana presuđenja, do isplate. Stavom III izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu nematerijalne štete i to na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti preko dosuđenog iznosa od 360.000,00 dinara, do traženog iznosa od 800.000,00 dinara, za iznos od još 440.000,00 dinara; na ime pretrpljenog straha preko dosuđenog iznosa od 190.000,00 dinara, do traženog iznosa od 450.000,00 dinara, za iznos od još 260.000,00 dinara; na ime pretrpljenih fizičkih bolova preko dosuđenog iznosa od 250.000,00 dinara, do traženog iznosa od 620.000,00 dinara, za iznos od još 370.000,00 dinara i na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti preko dosuđenog iznosa od 180.000,00 dinara, do traženog iznosa od 390.000,00 dinara, za iznos od još 210.000,00 dinara, ukupno za iznos od još 1.280.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.05.2021. godine, kao dana presuđenja, do isplate. Stavom IV izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade materijalne štete isplati i to na ime sastava odštetnog zahteva iznos od 11.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev do 21.12.2012. godine, kao dana podnošenja odštetnog zahteva, do isplate i na ime sastava prigovora iznos od 22.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.04.2013. godine, kao dana izjavljivanja prigovora, do isplate. Stavom V izreke, odbijen je kao neosnovan deo tužbenog zahteva za naknadu materijalne štete i to na ime troškova ortopedskog veštačenja za iznos od 15.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29.01.2013. godine, kao dana veštačenja, do isplate; na ime troškova neuropsihijatrijskog veštačenja za iznos od 15.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 02.02.2013. godine, kao dana veštačenja, do isplate; na ime sastava odštetnog zahteva preko dosuđenog iznosa od 11.250,00 dinara do traženog iznosa od 16.500,00 dinara, za iznos od još 5.250,00 dinara, za zakonskom zateznom kamatom počev od 21.12.2012. godine, kao dana podnošenja odštetnog zahteva, do isplate, na ime sastava prigovora preko dosuđenog iznosa od 22.500,00 dinara, do traženog iznosa od 33.000,00 dinara, za iznos od još 10.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.04.2013. godine, kao dana izjavljivanja prigovora do isplate. Stavom VI izreke, odbijen je predlog tužioca za oslobođenje od plaćanja sudskih taksi. Stavom VII izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 397.744,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od ispunjenosti uslova za izvršenje do isplate. Stavom VIII izreke, odbijen je zahtev tužioca da mu se na iznos troškova parničnog postupka isplati zakonska zatezna kamata počev od pravnosnažnosti presude do dana ispunjenosti uslova za izvršenje. Stavom IX izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.250,00 dinara.

Apelacioni sud u Beogradu je presudom Gž 1230/22 od 09.02.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P 30309/13 od 06.09.2021. godine, ispravljenu rešenjem tog suda P 33009/21 od 06.09.2021. godine, u delu stava III izreke, tako što je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete usled pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti isplati iznos od još 440.000,00 dinara, preko iznosa dosuđenih stavom II izreke ožalbene presude, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.05.2021. godine do isplate i u tom delu usvojena je žalba tužioca, dok je u preostaom delu stava III izreke, kao i u stavovima VI i IX izreke, presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 30309/13 od 06.09.2021. godine, ispravljena rešenjem istog suda P 33009/21 od 06.09.2021. godine, potvrđena. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 30309/13 od 06.09.2021. godine, ispravljena rešenjem istog suda P 33009/21 od 06.09.2021. godine, tako što je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade materijalne štete pored iznosa dosuđenog stavom IV isplati iznos od 15.000,00 dinara na ime troškova ortopedskog veštačenja, kao i iznos od 15.000,00 dinra na ime troškova neuropsihijatrijskog veštačenja, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do isplate, dok je u preostalom delu stava V izreke, presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 30309/13 od 06.09.2021. godine, ispravljena rešenjem istog suda P 33009/21 od 06.09.2021. godine potvrđena. Stavom trećim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 30309/13 od 06.09.2021. godine, ispravljena rešenjem istog suda P 33009/21 od 06.09.2021. godine, u stavu VII izreke, tako što je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 405.093,75 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijeni su zahtevi tužioca i tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11...18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Odlučujući o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv potvrđujućeg dela pobijane presude, Vrhovni sud je stanovišta da nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse, kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani doredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca.

Pravnosnažnom presudom, u potvrđujućem delu, delimično je odbijen tužbeni zahtev tužioca za naknadu nematerijalne štete na ime pretrpljenog straha i fizičkih bolova, te pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti. O visini pravične naknade ovih vidova štete, drugostepeni sud je odlučio primenom odgovarajućeg materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje. Kako se visina pravične naknade određuje prema činjenicama i okolnostima u svakom konkretnom slučaju, Vrhovni sud je stanovišta da nisu ispunjeni uslovi propisani članom 404. stav 1. ZPP, ocenivši da nema potrebe za razmatranjem pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni novim tumačenjem materijalnog prava. Pobijana odluka u delu u kome je delimično odbijen tužbeni zahtev za naknadu materijalne štete na ime sastava odštetnog zahteva i prigovora u vansudskom postupku, takođe je doneta primenom odgovarajućeg materijalnog prava na konkretno utvrđeno činjenično stanje.

Nisu ispunjeni uslovi za izjavljivanje posebne revizije ni protiv pobijane odluke u delu kojim je potvrđeno rešenje o odbijanju predloga tužioca za oslobađanje od plaćanja sudskih taksi. Po oceni Vrhovnog suda, ovakva vrsta odluke se donosi na osnovu utvrđenih činjenica o opštem imovnom stanju stranke, mogućnostima da snosi ove troškove, s obzirom na vrednost predmeta spora, broj lica koje izdržava, prihode i imovinu stranke i članova njene porodica, u svakom konkretnom predmetu, primenom procesnog zakona, a nepravilna primena odredaba parničnog postupka nije razlog za izjavljivanje posebne revizije. Predmet tražene pravne zaštite je i odluka o troškovima parničnog postupka, koju sud donosi na osnovu uspeha parničnih stranaka i preduzetih radnji u postupku u svakom konkretnom predmetu, primenom procesnog zakona, što predstavlja činjenično pitanje u svakom sporu, pa nisu ispunjeni uslovi za izjavljivanje posebne revizije ni protiv ove odluke

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke na osnovu člana 404. stav 2. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 01.08.2013. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela u potvrđujućem delu, je 845.750,00 dinara.

Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. st. 1. i 3.).

Prema članu 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kome vrednost pobijanog dela (potvrđujući deo) ne prelazi imovinski cenzus od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužioca u tom delu nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije u delu u kome je izjavljena protiv odluka koje se odnose na oslobađanje od plaćanja sudskih taksi i na troškove postupka, primenom člana 410. stav 2. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija ni u tom delu nije dozvoljena.

Prema odredbi člana 420. stav 1. ZPP, stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. Prema stavu 2. tog člana, revizija protiv rešenja iz stava 1. nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude. Odredbom člana 420. stav 3-5. ZPP, određena su rešenja protiv kojih je revizija uvek dozvoljena.

Rešenje o oslobađanju od plaćanja sudskih taksi ne spada u rešenja kojima se okončava postupak, niti u rešenja protiv kojih je revizija uvek dozvoljena., pa revizija izjavljena protiv te odluke je nedozvoljena.

Odredbom člana 28. Zakona o parničnom postupku, propisano je da ako za utvrđenje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u zakonu, je merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1.), dok se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2.).

Imajući u vidu da tužena revizijom pobija odluku o troškovima postupka koja ne predstavlja rešenje protiv koga se revizija može izjaviti, u smislu odredbe člana 420. Zakona o parničnom postupku, to revizija izjavljena protiv ove vrste odluke, koja se odnosi na sporedno traženje, nije dozvoljena.

U delu u kome je revizija izjavljena protiv pobijane presude u preinačujućem delu, revizija nije dozvoljena, jer je presuda preinačena u korist revidenta, iz čega sledi da je revident uspeo u sporu u tom delu i da nema pravni interes za izjavljivanje revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 4. ZPP.

Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413, 410. stav 2. tačka 4. i 420. stav 6. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković