
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13156/2025
22.04.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Goran Ilić, advokat iz ..., protiv tuženih BB, VV i GG, svi iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Mladen Vasić, advokat iz ..., radi utvrđenja prava lične službenosti stanovanja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 709/2025 od 14.05.2025. godine, u sednici održanoj 22.04.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 709/2025 od 14.05.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 709/2025 od 14.05.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju P 1928/23 od 27.11.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi prema tuženima da ima lično pravo doživotnog stanovanja u kući u Vranju, ulica ... broj .., na k.p. br. .., upisanoj u l.n. br. .. k.o. Vranje 1, na prostorijama na prvom spratu kuće, bliže opisanim u tom stavu izreke, sa pravom korišćenja dvorišta za prolazak do ulaza na prvom spratu, na osnovu održaja, te da su tuženi dužni da tužilji dopuste korišćenje ovog ličnog prava službenosti stanovanja. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženima na ime troškova parničnog postupka isplati 285.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 709/2025 od 14.05.2025. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju P 1928/23 od 27.11.2024. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Ispitujući dozvoljenost revizije tužioca primenom člana 404. stav 2 Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi iz stava 1. istog člana da se dozvoli odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj.
Odredbom člana 404. stav 1. ZPP propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Predmet tražene pravne zaštite je utvrđenje prava lične službenosti stanovanja. Nižestepeni sudovi su odlučili odbijanjem tužbenog zahteva shodno odredbi člana 60. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, zaključivši da je u toku trajanja braka sa tuženim GG osnov tužiljinog prava stanovanja i korišćenja nepokretnosti bilo po osnovu sticanja zajedničke imovine u porodičnoj zajednici saglasno čl.195 stav 1 Porodičnog zakona, a koje pravo je prestalo pravnosnažnošću sudskog rešenja o fizičkoj deobi, okončanoj obavezivanjem tuženih da na ime visine suvlasničkog udela tužilje u predmetnoj nepokretnosti istoj isplate određeni novčani iznos, a da celokupna nepokretnost pripadne tuženima, a po oceni suda nema mesta sticanju ovog prava putem održaja, jer je protek roka prekinut u toku trajanja braka, i isti nije protekao. Tužilja navodima revizije osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može biti razlog za izjavljivanje posebne revizije, a uz reviziju nije dostavila niti se pozvala na presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju sudova u istoj ili bitno sličnoj činjeničnopravnoj stvari.
Imajući u vidu da se radi o parnici u kojoj odluka o osnovanosti tužbenog zahteva zavisi od utvrđenja činjenica u svakom konkretnom slučaju, relevantnih za primenu materijalnog prava, a nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni za novim tumačenje prava, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je u skladu s tim odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizija na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tužioca nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 14.08.2023. godine, a vrednost predmeta spora je 10.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu sa zahtevom za nenovčano potraživanje u kome utvrđena vrednost predmeta spora ne prelazi zakonom propisani imovinski cenzus za dopuštenost revizije po članu 403. stav 3. ZPP, to je Vrhovni sud našao da izjavljena revizija nije dozvoljena.
Iz tog razloga, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
