
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2652/2025
09.04.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Popović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 48/23 od 11.07.2024. godine, u sednici održanoj 09.04.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 48/23 od 11.07.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 48/23 od 11.07.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu Prr1 48/21 od 06.10.2022. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca pa je obavezana tužena da tužiocu na ime naknade materijalne štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Beogradu St. br. 59/10 isplati 127.105,91 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 08.06.2021. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na dosuđeni iznos naknade materijalne štete izazvan povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Beogradu St. br. 59/10 od 127.105,91 dinara, isplati zakonsku zateznu kamatu od 03.01.2002. godine do 08.06.2021. godine. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 25.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Beogradu Gžrr1 48/23 od 11.07.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijene su, kao neosnovane, žalbe parničnih stranaka i potvrđena presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu Prr1 48/21 od 06.10.2022. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su, kao neosnovani, zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada imovinske štete tužiocu izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku nastale zbog neispunjenja potraživanja zaposlenog iz radnog odnosa u stečaju utvrđenih potraživanja nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim kapitalom na osnovu prethodno utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku. Pobijana odluka ne odstupa od Zaključka usvojenog na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 02.11.2018. godine o odgovornosti Republike Srbije za naknadu materijalne štete nastale zbog neizvršenja pravnosnažnih sudskih odluka u ovom slučaju. Navodi revizije revidenta o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka su bez uticaja na odlučivanje o posebnoj reviziji, imajući u vidu da ta revizija može da se izjavi samo zbog pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 468. stav 1. i člana 479. stav 6. Zakona parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. Zakona parničnom postupku propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Na osnovu odredbe člana 479. stav 6. istog zakona, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena.
Tužbu radi utvrđenja i sticanja bez osnova tužilac je podneo 08.06.2021. godine a vrednost predmeta spora je 12.788,47 dinara.
Imajući u vidu da je ovo spor male vrednosti u kom se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da protiv odluke drugostepenog suda, u ovoj vrsti spora revizija nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
