Rev2 4214/2019

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 4214/2019
16.01.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., selo ..., čiji je punomoćnik Dejan Živanović, advokat iz ..., protiv tuženog „Infrastruktura železnice Srbije“ AD Beograd, radi naknade za smenski rad, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž1 338/19 od 10.07.2019. godine, u sednici održanoj 16.01.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž1 338/19 od 10.07.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž1 338/19 od 10.07.2019. godine.

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tužioca za naknadu troškova po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2980/18 od 26.11.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi „Infrastruktura železnice Srbije“ AD Beograda da tužiocu, solidarno sa tuženim „Železnice Srbije“ AD Beograd na ime razlike u zaradi koja mu je isplaćivana i zarade koja je trebalo da bude isplaćena u skladu sa faktički obavljenim radom u smenama za period od 01.01.2012. godine do 31.07.2014. godine, isplati 138.838,02 dinara, u pojedinačno opredeljenim mesečnim iznosima, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi „Infrastruktura železnice Srbije“ AD Beograd da tužiocu, solidarno sa tuženim „Železnice Srbije“ AD Beograd, na ime troškova postupka plati 159.954,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate, i obavezan je da tužiocu na ime troškova postupka plati 19.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž1 338/19 od 10.07.2019. godine stavom prvim izreke, ukinuta je prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, nije dozvoljeno proširenje tužbe u odnosu na „Infrastruktura železnice Srbije“ AD Beograd. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da „Infrastrukturi železnice Srbije“ AD Beograd, na ime troškova drugostepenog postupka plati 25.153,52 dinara, dok je zahtev za naknadu troškova prvostepenog postupka i postupka po žalbi, odbijen, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, odbijen je, kao neosnovan, zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju iz svih zakonom propisanih razloga i predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom na osnovu člana 404. stav 1. ZPP, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14), propisano je da revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Tužilac je izjavio posebnu reviziju protiv odluke kojom nije dozvoljeno subjektivno preinačenje, odnosno proširenje tužbe u odnosu na „Infrastruktura železnice Srbije“ AD Beograd. Posebna revizija može da se izjavi samo protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu pod uslovima koji su propisani članom 404. stav 1. ZPP. Protiv rešenja kojim se odlučuje o zahtevu stranke za proširenje tužbe na još jednog tuženog u smislu člana 205. stav 2. ZPP, ne može da se izjavi posebna revizija.

Sa napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Članom 420. stav 1. ZPP, propisano je da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno okončan, dok je stavom 2. istog člana propisano da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.

Revizijom se pabija pravilnost drugostepenog rešenja kojim nije dozvoljeno proširenje tužbe u odnosu na „Infrastruktura železnice Srbije“ AD Beograd, pa kako se navedenim rešenjem postupak pravnosnažno ne okončava, jer je reč o procesnim odlukama suda u vezi učešća drugih lica u parnici, to revizija tužioca nije dozvoljena.

Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

S obzirom na to da tužilac nije uspeo u postupku po reviziji, to je ovaj sud saglasno članu 165. u vezi sa članom 153. i 154. ZPP odlučio kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća-sudija

Slađana Nakić Momirović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić