![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 6/2014
15.01.2014. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Predraga Gligorijevića, Veska Krstajića, Biljane Sinanović i Zorana Tatalovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog V.Ž. i dr, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog V.Ž., adv. D.Z., podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3049/13 od 15.10.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 15.01.2014. godine, većinom glasova, doneo je
P R E S U D U
USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog V.Ž., adv. D.Z., kao osnovan i UKIDA presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3049/13 od 15.10.2013. godine u odnosu na okrivljenog V.Ž. i predmet vraća Apelacionom sudu u Novom Sadu na ponovno odlučivanje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Somboru K 91/11 od 12.04.2013. godine okrivljeni S.B., M.T. i V.Ž. oglašeni su krivim zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po šest meseci, s tim što se okrivljenom V.Ž. u kaznu uračunava i vreme provedeno u pritvoru od 1. do 7. juna 2011. godine, a okrivljeni M.J. oglašen je krivim zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a. stav 1. Krivičnog zakonika za koje je oslobođen od kazne.
Na osnovu člana 87. i 246. stav 7. Krivičnog zakonika izrečena je mera bezbednosti oduzimanja predmeta krivičnog dela u odnosu na okrivljenog M.J. i oduzeto je ... grama opojne droge ... koja će po pravnosnažnosti presude biti predata PU Sombor, radi uništenja.
Na osnovu člana 196. stav 1. i 3. Zakonika o krivičnom postupku obavezani su okrivljeni da naknade troškove krivičnog postupka i to S.B. u iznosu od 197.193,96 dinara, M.T. u iznosu od 238.256,46 dinara, V.Ž. u iznosu od 95.818,96 dinara i M.J. u iznosu od 10.193,96 dinara kao i troškove paušala u iznosu od po 3.000,00 dinara sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3049/13 od 15.10.2013. godine, usvojena je žalba Višeg javnog tužioca u Somboru i preinačena presuda Višeg suda u Somboru K. 91/11 od 12.04.2013. godine i to u pogledu pravne ocene dela i odluke o kazni tako što su krivično-pravne radnje okrivljenih S.B., M.T. i V.Ž. za koje su oglašeni krivim u izreci prvostepene presude pravno kvalifikovane kao krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, pa je Apelacioni sud okrivljene S.B., M.T. i V.Ž. za navedena krivična dela osudio na kazne zatvora u trajanju od po tri godine, dok su u preostalom delu žalba Višeg javnog tužioca u Somboru i žalbe branilaca okrivljenih S.B., M.T. i V.Ž. odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.
Protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3049/13 od 15.10.2013. godine branilac okrivljenog V.Ž., adv. D.Z. podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede krivičnog zakona iz člana 485. stava 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da se zahtev za zaštitu zakonitosti usvoji u odnosu na okrivljenog V.Ž., drugostepena presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavljen javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu člana 488. stav 2. ZKP o kojoj nije obavestio javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta sa presudom protiv koje je zahtev podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
Osnovano se u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je drugostepeni sud presudom Kž1 3049/13 od 15.10.2013. godine u odnosu na okrivljenog V.Ž. povredio krivični zakon na štetu okrivljenog, jer nije primenio krivični zakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela, a koji je shodno članu 5. stav 2. KZ blaži po okrivljenog.
Iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljenom V.Ž. optužnicom nadležnog javnog tužioca stavljeno na teret da je u vremenskom periodu april i maj 2009. godine „prodavao i posredovao u kupovini opojne droge“, čime je izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika.
Odlučujući o podnetim žalbama, drugostepeni sud je usvojio žalbu Višeg javnog tužioca i preinačio prvostepenu presudu u pogledu pravne ocene dela i odluke o kazni, između ostalih i u odnosu na okrivljenog V.Ž., tako što je radnje okrivljenog kvalifikovao kao krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Iz obrazloženja drugostepene presude proizilazi da je drugostepeni sud u potpunosti prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostepenom presudom i našao da se u radnjama okrivljenog V.Ž. stiču sva zakonska obeležja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje je propisano da će se učinilac kazniti zatvorom od tri do 12 godina, nalazeći da je prvostepeni sud pogrešno primenio i odredbe člana 56. i 57. Krivičnog zakonika, jer je odredbom člana 57. stav 2. KZ propisano da se kazna ne može ublažiti ispod zakonom propisanog minimuma, između ostalog i za krivično delo iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika.
Međutim, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda u konkretnom slučaju ovakav stav drugostepenog suda, u odnosu na okrivljenog V.Ž. je pogrešan, jer je drugostepeni sud u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe primenio zakon koji se ne može primeniti.
Odredbom člana 5. stav 2. KZ propisano je da ako je posle izvršenja krivičnog dela izmenjen zakon, jednom ili više puta, primeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.
Iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljeni V.Ž. krivično delo izvršio u vremenskom periodu april i maj 2009. godine, kada je važio Krivični zakonik („Službeni glasnik RS“ broj 85/05 od 06.10.2005. godine) koji se primenjuje od 01.01.2006. godine a po kome je za krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, propisana kazna zatvora od dve do dvanaest godina.
Takođe, odredba člana 57. navedenog krivičnog zakonika nije predviđala ograničenja prilikom ublažavanja kazne, a koja su propisana odredbom člana 57. stav 2. i 3. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“ broj 72/09 od 03.09.2009. godine) koji se primenjuje od 11.09.2009. godine a koji je u konkretnom slučaju drugostepeni sud primenio.
Imajući u vidu da je drugostepeni sud primenio krivični zakon koji je i po zaprećenoj kazni za krivično delo u pitanju, kao i u odnosu na primenu odredbi za ublažavanje kazne teži za učinioca što je suprotno odredbi člana 5. stav 2. KZ, to je po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda drugostepeni sud donošenjem pobijane presude u odnosu na okrivljenog V.Ž. povredio krivični zakon jer je u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe primenio zakon koji se ne može primeniti - član 439. tačka 2. ZKP u vezi člana 5. stav 2. KZ, a na šta se osnovano ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog.
Nalazeći, stoga da je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog V.Ž. osnovan, te da je navedenom odlukom učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP u vezi člana 5. stav 2. KZ, Vrhovni kasacioni sud je usvojio zahtev za zaštitu zakonitosti i ukinuo presudu Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3049/13 od 15.10.2013. godine u odnosu na okrivljenog V.Ž., i predmet vratio Apelacionom sudu na ponovno odlučivanje, pri čemu će sud u ponovnom postupku otkloniti povrede zakona na koje je ukazano ovom presudom i nakon toga doneti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.
Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 492. stav 1. tačka 1. ZKP odlučio kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Mila Ristić,s.r. Nevenka Važić,s.r.