![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 194/2015
05.03.2015. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Radoslava Petrovića i Zorana Tatalovića, članova veća, sa savetnikom Ivanom Trkuljom Veselinović, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog F.B. i dr, zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u pokušaju iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika u vezi čl. 30. i 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog F.B., advokata V.J.Đ., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici K 843/13 od 16.09.2014. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 7/15 od 20.01.2015. godine, u sednici veća održanoj 05.03.2015. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog F.B., advokata V.J.Đ., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici K 843/13 od 16.09.2014. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 7/15 od 20.01.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Subotici K 843/13 od 16.09.2014. godine okrivljeni S.S. i F.B. su oglašeni krivim da su izvršili krivično delo nedozvoljeni prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u pokušaju iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. KZ u vezi čl. 30. i 33. KZ, za koje je okrivljeni S.S. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja će se izvršiti na taj način što okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje u ulici ... u S. osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija uz primenu mere elektronskog nadzora, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora, a u navedenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine će mu se uračunati i vreme provedeno u pritvoru počev od 05.04.2012. godine pa do 06.04.2012. godine, dok je okrivljeni F.B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci u koju će mu se uračunati vreme provedeno u pritvoru počev od 19.04.2012. godine pa do 05.11.2012. godine. Istom presudom okrivljenom S.S. i okrivljenom F.B. su vraćeni predmeti koji su detaljnije navedeni u izreci presude, a prema okrivljenom S.S. je izrečena i mera bezbednosti oduzimanje automobila bliže navedenog u izreci presude. Okrivljeni su obavezani da na ime paušala plate sudu iznos od po 5.000,00 dinara, a okrivljeni S.S. je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka isplati iznos od 32.500,00 dinara, a sve to u roku od 90 dana od pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 7/15 od 20.01.2015. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog F.B., a presuda Osnovnog suda u Subotici K 843/13 od 16.09.2014. godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti je blagovremeno podneo branilac okrivljenog F.B., advokat V.J.Đ., zbog povrede zakona u smislu člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude i okrivljenog F.B. oslobodi od optužbe.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti i nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Branilac okrivljenog F.B. u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da u izreci pobijane prvostepene presude samo piše „pokušali krijumčariti veći broj lica preko državne granice“, ali da na osnovu toga sud nije imao pravni osnov da zaključi da se radi o izvršenju krivičnog dela iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. KZ, jer izreka presude ne sadrži nijedan od ključnih elemenata bića krivičnog dela iz člana 350. stav 2. KZ, te da u pobijanoj drugostepenoj presudi je između ostalog navedeno „da su okrivljeni vršenjem tranzita na teritoriji Republike Srbije pokušali da većem broju lica....državljanina Republike Srbije sa teritorija Kosova i Metohije...“, pa se, po oceni branioca, ne može raditi o biću krivičnog dela iz člana 350. KZ, jer je državljanima Republike Srbije dozvoljeno kretanje kroz čitavu Srbiju, pa je zato pravno nemoguće da se oni nalaze u „tranzitu“ kroz Srbiju kao svoju domovinu. Pored toga, branilac ističe i to da je slučaj okrivljenog F.B. identičan sa stanovištem Vrhovnog kasacionog suda koje je izraženo u rešenju Kzz 141/07 od 25.12.2007. godine, gde je povodom identičnog slučaja izražen stav da se krivično delo iz člana 350. stav 2. KZ može učiniti samo prema pasivnom subjektu - licu koje nije državljanin Republike Srbije. Zbog svega navedenog branilac okrivljenog smatra da delo za koje je okrivljeni optužen po zakonu nije krivično delo, čime ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.
Odredbom člana 350. stav 2. KZ, koja se primenjuje od 11.09.2009. godine propisano je da ko u nameri da sebi ili drugom pribavi kakvu korist, omogućava drugom nedozvoljeni prelaz granice Srbije ili nedozvoljeni boravak ili tranzit kroz Srbiju, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina, dok je stavom 3. istog člana propisano da ako je delo iz stava 2. ovog člana učinjeno od strane grupe, zloupotrebom službenog položaja, ili na način kojim se ugrožava život ili zdravlje lica čiji se nedozvoljeni prelaz granice Srbije, boravak ili tranzit omogućava ili je krijumčaren veći broj lica, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do deset godina.
Odredbom člana 350. stav 2. KZ, koji se primenjivao od 01.01.2006. godine do 10.09.2009. godine, bilo je propisano da ko u nameri da sebi ili drugom pribavi kakvu korist, omogućava drugom nedozvoljeni prelaz granice SCG ili nedozvoljeni boravak ili tranzit kroz SCG, licu koje nije državljanin SCG, kazniće se zatvorom od tri meseca do šest godina.
Polazeći od navedenog, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, iz izreke pobijane pravnosnažne presude Osnovnog suda u Subotici proizilaze sva bitna obeležja krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika u vezi čl. 30. i 33. Krivičnog zakonika, a koji zakon je važio kako u vreme izvršenja krivičnog dela koje je okrivljenima stavljano na teret, tako i u vreme presuđenja, odnosno iz izreke pobijane prvostepene presude proizilazi da su okrivljeni dana 05.04.2012. godine u nameri da sebi pribave protivpravnu imovinsku korist pokušali krijumčariti veći broj lica preko državne granice Republike Srbije sa Republikom Mađarskom , a od kojih lica kako proizilazi iz izreke presude su tri državljanina Republike Srbije i četiri migranta sa područja AP Kosovo i Metohija, te je u samoj izreci detaljno opisan način na koji su to okrivljeni uradili, a pri čemu, kako je dalje u izreci navedeno „...s tim što su lica čije je krijumčarenje organizovano trebalo da plate organizatoru oko 2000 evra nakon što im bude omogućeno da ilegalno pređu državnu granicu...“, po oceni ovog suda, jasno je da su okrivljeni u ovom krivičnom postupku pravnosnažno oglašeni krivim a da su pokušali krijumčariti odnosno omogućiti većem broju lica nedozvoljeni prelaz granice Srbije, a ne „tranzt kroz Srbiju“ kako to pogrešno u zahtevu ističe branilac okrivljenog.
S tim u vezi, po nalaženju ovog suda, neosnovano se branilac okrivljenog u zahtevu poziva na rešenje Vrhovnog suda Srbije Kzz 141/07 od 25.12.2007. godine u kojem je navedeno da se krivično delo iz člana 350. stav 2. KZ jedino može izvršiti omogućavanjem nedozvoljenog prelaza državne granice ili nedozvoljenog boravka ili tranzita kroz Republiku Srbiju samo prema pasivnom subjektu kao licu koje nije državljanin Republike Srbije, budući da je u vreme donošenja tog rešenja članom 350. stav 2. KZ izričito bilo propisano „ko omogućava drugom nedozvoljeni prelaz granice SCG ili nedozvoljeni boravak ili tranzit kroz SCG, licu koje nije državljnin SCG“ dok je kasnijim izmenama tog člana upravo izbačen deo „licu koje nije državljanin SCG“, iz čega proizilazi da od 11.09.2009. godine, kada su počele da se primenjuju izmene člana 350. KZ, predmetno krivično delo iz člana 350. stav 2. može učiniti i onaj ko omogućava drugom nedozvoljeni prelaz granice Srbije ili nedozvoljeni boravak ili tranzit kroz Srbiju, a to drugo lice kome se omogućava nedozvoljeni prelaz granice može biti i državljanin Republike Srbije.
Iz iznetih razloga, po oceni ovog suda, neosnovano se u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog F.B., ukazuje na to da je u pobijanim pravnosnažnim presudama povređen krivični zakon u smislu člana 439. tačka 1) ZKP.
Iz iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar - savetnik Predsednik veća-sudija
Ivana Trkulja Veselinović,s.r. Janko Lazarević,s.r.