Rev2 387/2015 dozvoljenost predloga za ponavljanje revizijskog postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 387/2015
11.06.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branka Stanića i Gordane Ajnšpiler-Popović, članova veća, u parnici po tužbi tužioca M.V. iz N., koga zastupa punomoćnik B.Č., advokat iz N., protiv tuženog JP PTT Saobraćaja „Srbija“ RJ Poštanskog saobraćaja Niš, radi poništaja rešenja, odlučujući o predlogu tuženog za ponavljanje postupka pred Vrhovnim kasacionim sudom u predmetu Rev2 377/2014, u sednici veća održanoj dana 11.06.2015.godine, doneo je

R E Š E NJ E ODBACUJE SE kao nedozvoljen predlog za ponavljanje postupka pred Vrhovnim kasacionim sudom Rev2 br. 377/2014.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Vrhovnog kasacionog suda Rev2 377/2014 od 29.10.2014.godine, odbijena je kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 24/14 od 15.01.2014.godine.

Podneskom od 20.02.2015.godine, tuženi je podneo predlog za ponavljanje postupka pred Vrhovnim kasacionim sudom u navedenom predmetu, na osnovu odredbe člana 426. tačka 11. ZPP, zasnivajući predlog na presudama Evropskog suda za ljudska prava donetim protiv Srbije u kojima je utvrđena povreda člana 6. stav 1. Konvencije o ljudskim pravima i slobodama, nedoslednom sudskom praksom, među kojima su i presude Rakić i drugi protiv Srbije od 05.10.2010.godine i Vinčić i drugi protiv Srbije od 01.12.2009.godine u kojima je izražen stav o nedoslednosti sudske prakse iste sudske nadležnosti po istom činjeničnom i pravnom osnovu. Presudom Vrhovnog kasacionog suda Rev2 377/2014 izraženo je drugačije pravno shvatanje u odnosu na dva predmeta Vrhovnog kasacionog suda (Rev2 1434/2013 i Rev2 389/2014) u identičnim situacijama u pogledu postojanja povrede radne obaveze.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost predloga za ponavljanje postupka pred Vrhovnim kasacionim sudom primenom odredbi člana 426. do 433. ZPP (“Službeni glasnik RS” 72/11) koji se u konkretnom slučaju primenjuje, obzirom da je parnični postupak pravnosnažno okončan pre stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama ZPP (“Službeni glasnik RS” 55/14) i odlučio da predlog tuženog nije dozvoljen.

Po odredbi člana 426. stav 1. ZPP, predlog za ponavljanje postupka može se podneti u predmetu koji je odlukom suda pravnosnažno okončan. Predmetni spor je pravnosnažno okončan presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 br. 24/14 od 15.01.2014.godine, kojim je odbijena žalba tuženog kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem izreke, kojima je poništeno rešenje tuženog od 29.10.2012.godine o otkazu ugovora o radu tužiocu sa aneksima, a tuženi obavezan da ga vrati na rad i prizna mu sva prava iz radnog odnosa, te naknadi troškove postupka u iznosu od 70.500,00 dinara. U revizijskom postupku čije se ponavljanje traži revizijskom odlukom postupak se pravnosnažno ne okončava, jer je revizija upravo vanredni pravni lek izjavljen protiv pravnosnažne odluke donete u drugom stepenu. Zakonske odredbe od člana 426. do 433. relevantnog ZPP, kojima je regulisan vanredni pravni lek ponavljanje postupka ne propisuju mogućnost izjavljivanja tog pravnog leka protiv revizijske odluke. Kako se u ovom slučaju predlog za ponavljanje postupka odnosi samo na revizijski postupak, a ne na pravnosnažni okončani postupak po tužbenom zahtevu, predlog nije dozvoljen.

Tek je izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik RS” 55/14) koje su stupile na snagu 31.05.2014.godine Zakon o parničnom postupku dopunjen odredbom člana 433a koji kao novinu uvodi mogućnost ponavljanja postupka pred Vrhovnim kasacionim sudom. Ponavljanje tog postupka se može zahtevati samo iz taksativno navedenih razloga propisanih u članu 426. tačka 1, 6, 11. i 12. ZPP među kojima je i razlog što je stranka stekla mogućnost da upotrebi odluku Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda ljudskog prava, a to je moglo da bude od uticaja na donošenje povoljnije odluke, ili je Ustavni sud u postupku po ustanvoj žalbi utvrdio povredu ili uskraćivanje ljudskog ili manjinskog prava i slobode zajemčene Ustavom u parničnom postupku, a to je moglo da bude od uticaja na donošenje povoljnije odluke. Izuzev navedenog potrebno je da se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred Vrhovnim kasacionim sudom. Međutim, navedena zakonska odredba ne može se u konkretnom slučaju primeniti, jer je odredbom člana 23. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama ZPP propisano da će se po odredbama ovog zakona sprovesti onaj postupak koji je započet po Zakonu o parničnom postupku (“Službeni glasnik RS” br. 72/11), a nije okončan pre stupanja na snagu ovog zakona. U konkretnom slučaju postupak jeste započet po odredbama ZPP (“Službeni glasnik RS” 72/11) ali je i pravnosnažno okončan po istom zakonu donošenjem drugostepene presude od 15.01.2014.godine, zbog čega nema mesta primeni Zakona o izmenama i dopunama ZPP (“Službeni glasnik RS” 55/14), te ni primeni odredbe člana 433a koja propisuje mogućnost ponavljanja postupka pred Vrhovnim kasacionim sudom, zbog razloga propisanog članom 426. stav 1. tačka 11. ZPP, na kome je zasnovan predlog tuženog za ponavljanje revizijskog postupka.

Na osnovu izloženog i člana 430. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

                                                                                       Predsednik veća-sudija

                                                                                       Branislava Apostolović