
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 495/2015
03.06.2015. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog P.C., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. J.Č., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 690/14 od 15.07.2014. godine i Kž3 7/15 od 18.03.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 03.06.2015. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog P.C., adv. J.Č., podnet protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 690/14 od 15.07.2014. godine i Kž3 7/15 od 18.03.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Jagodini, pored ostalog, izrekom stava II okrivljeni P.C. je na osnovu odredbe člana 423. stav 1. tačka 2. ZKP-a oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ. Istom presudom odlučeno je da se troškovi krivičnog postupka u iznosu od 415.500,00 dinara imaju isplatiti okrivljenom iz budžetskih sredstava a po pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 690/14 od 15.07.2014. godine delimično je usvojena žalba Višeg javnog tužioca u Jagodini i preinačena prvostepena presuda tako što je okrivljeni P.C. oglašen krivim zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati na ime troškova krivičnog postupka iznos od 18.495,00 dinara kao i troškove sudskog paušala u iznosu od 5.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja dok je žalba Višeg javnog tužioca u preostalom delu odbijena kao neosnovana a prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena, dok je žalba branioca okrivljenog u odnosu na odluku o troškovima krivičnog postupka odbijena.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu i Kž3 7/15 od 18.03.2015. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Apelacionog javnog tužioca u Kragujevcu i branioca okrivljenog, a presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 690/14 od 15.07.2014. godine, potvrđena.
Protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 690/14 od 15.07.2014. godine i Kž3 7/15 od 18.03.2015. godine zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog P.C., adv. J.Č., zbog povrede zakona, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i preinači pravnosnažne presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 690/14 od 15.07.2014. godine i Kž3 7/15 od 18.02.2015. godine i okrivljenog oslobodi od optužbe.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 101/11, 121/12, 32/13, 45/13 i 55/14), pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog P.C., smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP-a), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti i nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog P.C., adv. J.Č., je neosnovan.
Neosnovano branilac okrivljenog P.C., adv. J.Č., u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanim pravnosnažnim presudama, a kako to iz obrazloženja zahteva proizilazi, učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP-a, time što su zasnovane na dokazima na kojima se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne mogu zasnivati i pri tom kao nedozvoljene dokaze označava iskaz osumnjičene Z.K. dat u PS u Ćupriji, zapisnik o prepoznavanju MUP-a RS - Direkcije policije PS u Ćupriji Ku 177/10 od 26.08.2010. godine i zapisnik o veštačenju MUP-a RS - Direkcije policije UKP-NKTC, Odsek u Nišu broj 690/10 od 17.05.2010. godine.
Zakonitost navedenih dokaza, s`obzirom da su pribavljeni pre početka primene sada važećeg Zakonika o krivičnom postupku (01.10.2013. godine), shodno odredbi člana 604. stav 1. tog zakonika, Vrhovni kasacioni sud je cenio prema odredbama ZKP-a („Službeni glasnik RS“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08,72/09 i 76/10).
Branilac okrivljenog P.C. neosnovano iskaz osumnjičene Z.K. dat u policijskoj stanici u Ćupriji kao i zapisnik o prepoznavanju MUP-a RS Direkcije policije PS u Ćupriji KU 177/10 od 26.08.2010. godine označava kao nedozvoljene dokaze uz obrazloženje da prilikom preduzimanja radnji saslušanja i prepoznavanja nisu pravilno primenjene odredbe Zakonika o krivičnom postupku i to odredba člana 4. stav 2. tačka 2. ranije važećeg ZKP-a, a naime da osumnjičena Z.K. nije upozorena da sve što izjavi može biti upotrebljeno protiv nje kao dokaz, da u zapisniku nije konstatovano da je obavila poverljiv razgovor sa svojim braniocem po službenoj dužnosti adv. B.P., koji po stavu branioca nije aktivno učestvovao u saslušanju osumnjičene, te da na zapisniku o prepoznavanju stoji da prepoznavanje vrši svedok Z.K. iako je ona tada imala svojstvo osumnjičene kao i da su prilikom izvođenja radnji prepoznavanja osumnjičenoj pokazana lica koja po svojim osnovnim karakteristikama nisu bila slična opisu okrivljenog P.C., kojeg je osumnjičena inače odlično poznavala.
Odredbom člana 226. stav 9. tada važećeg Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da ako osumnjičeni, u prisustvu advokata, pristane da da iskaz, organ unutrašnjih poslova će ga saslušati prema odredbama ovog zakonika o saslušanju okrivljenog. O saslušanju osumnjičenog, organ unutrašnjih poslova će obavestiti nadležnog javnog tužioca koji može prisustvovati njegovom saslušanju. Zapisnik o ovom saslušanju se ne izdvaja iz spisa i može se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.
Iz spisa predmeta - zapisnika o saslušanju osumnjičene Z.K. datom u policijskoj stanici u Ćupriji Ku 177/10 od 31.08.2010. godine proizilazi da je osumnjičena pre saslušanja u smislu člana 226. stav 9. tada važećeg ZKP-a poučena o svojim pravima u krivičnom postupku, pre svega o pravu na branioca, da nije dužna da iznese svoju odbranu, niti da odgovara na postavljena pitanja, iz čega nesumnjivo proizilazi da je osumnjičena Z.K. poučena o svim pravima koja joj prema odredbama Zakonika o krivičnom postupku pripadaju, pa i na ona iz tačke 2. stav 2. člana 4. tada važećeg Zakonika o krivičnom postupku, a naime da sve što izjavi može biti upotrebljeno protiv nje kao dokaz te i o pravu da uzme branioca koji može prisustvovati njenom saslušanju, što je sve potvrdio u svom iskazu njen tadašnji branilac po službenoj dužnosti adv. B.P., koga je sud saslušao kao svedoka.
Imajući napred navedeno u vidu, navodi istaknuti u zahtevu branioca okrivljenog da je osumnjičena imala branioca i pored činjenice da odbrana u konkretnom slučaju nije bila obavezna i da u zapisniku o saslušanju osumnjičene Z.K. nije uneto da je ista obavila poverljivi razgovor sa braniocem, ne čine iskaz osumnjičene nedozvoljenim dokazom, pogotovu što takva zapisnička konstatacija i nije obavezna i ne čini njegov sastavni deo.
Nadalje, ni zapisnik o prepoznavanju okrivljenog Ku 177/10 od 26.08.2010. godine ne može se smatrati nedozvoljenim dokazom jer je radnja prepoznavanja okrivljenog P.C. izvršena u svemu prema odredbi člana 104. tada važećeg ZKP-a, a primedbe branioca okrivljenog vezane za osobine - karakteristike lica koja su zajedno sa okrivljenim pokazana svedoku Z.K. su unete u zapisnik. Z.K. je a kako to proizilazi iz spisa predmeta radnju prepoznavanja izvršila pre nego što je saslušana - dala iskaz u svojstvu osumnjičene, s`tim što je prethodno detaljno opisala lice a što je zapisnikom o prepoznavanju i konstatovano.
Takođe su neosnovana isticanja u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog da i zapisnik o veštačenju MUP-a RS DPUKP-NKTC u Nišu br. 690/10 od 17.05.2010. godine predstavlja nedozvoljen dokaz zbog toga što se kako to branilac okrvivljenog posebno ističe u istom navodi samo jedan uzorak neto mase od 0,27 grama koji je veštačen i to od strane podnosioca krivične prijave odnosno MUP-a a što ukazuje da je isto - veštačenje urađeno protivno odredbama ZKP-a konkretno protivno odredbi člana 114. stav 3. ZKP-a, a s`obzirom da je zapisnik o veštačenju potpisalo lice koje se ne može smatrati veštakom u smislu Zakona o sudskim veštacima, to je u konkretnom slučaju povređena i odredba člana 121. ZKP-a.
Kako je branilac okrivljenog P.C. navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti isticao u žalbenom postupku, a drugostepeni sud našao da su ti navodi neosnovani i na stranama 3, 4 i 5 obrazloženja presude dao jasne i argumentovane razloge o tome da su iskaz osumnjičene Z.K. dat na zapisniku o saslušanju osumnjičene u PS u Ćupriji Ku 177/10 od 31.08.2010. godine, zapisnik o prepoznavanju Ku 177/10 od 26.08.2010. godine i zapisnik o veštačenju MUP-a DPUKP NKTC u Nišu br. 690/10 od 17.05.2010. godine pribavljeni na zakonit način i u skladu sa odredbama tada važećeg ZKP-a te i da predstavljaju dokaze na kojima se presuda može zasnivati, a koje razloge u svemu prihvata i Vrhovni kasacioni sud i u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP-a, na njih upućuje.
Vrhovni kasacioni sud je iz iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP-a, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Zorica Stojković, s.r. Nevenka Važić, s.r.