
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 426/2015
12.05.2015. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković-Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenih D.G. i N.G., zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ u vezi člana 33. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti zajedničkog branioca okrivljenih D.G. i N.G., advokata D.J., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K 638/10 od 03.06.2014. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1 16/15 od 16.01.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 12.05.2015. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti zajedničkog branioca okrivljenih D.G. i N.G., advokata D.J., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K 638/10 od 03.06.2014. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1 16/15 od 16.01.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu K 638/10 od 03.06.2014. godine okrivljeni D.G. i N.G. oglašeni su krivim da su kao saizvršioci počinili krivično delo nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ u vezi člana 33. KZ za koje su im izrečene uslovne osude tako što su im utvrđene kazne zatvora u trajanju od po osam meseci i istovremeno određeno da se ovako utvrđene kazne zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne učine novo krivično delo. Tom presudom okrivljeni su obavezani da u korist budžetskih sredstava suda na ime troškova krivičnog postupka plate iznose od po 1.000,00 dinara, a na ime troškova unapred isplaćenih iz budžetskih sredstava suda, na ime veštačenja da solidarno plate iznos od 20.000,00 dinara, sve u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja, dok je oštećeni Ž.U. na osnovu odredbe člana 258. stav 4. ZKP upućen na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.
Presudom Višeg suda u Kragujevcu Kž1 16/15 od 16.01.2015. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Kragujevcu i branioca okrivljenih D.G. i N.G. i presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K 638/10 od 03.06.2014. godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je zajednički branilac okrivljenih D.G. i N.G., advokat D.J. zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP u vezi člana 460. stav 1. ZKP, a iz obrazloženja zahteva i navoda da je optužba prekoračena proizilazi da zahtev podnosi zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud navedene pravnosnažne presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili pak višem sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da pobijane presude preinači tako što će okrivljene osloboditi od optužbe.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti zajedničkog branioca okrivljenih D.G. i N.G., advokata D.J. dostavio Republičkom javnom tužiocu u smislu odredbe člana 488. stav 1. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća shodno odredbi člana 490. ZKP, o kojoj, u smislu odredbe člana 488. stav 2. ZKP nije obavestio Republičkog javnog tužioca i zajedničkog branioca okrivljenih, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.
Na sednici veća, Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti zajedničkog branioca okrivljenih D.G. i N.G. je neosnovan.
Zajednički branilac okrivljenih D.G. i N.G. u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pravnosnažnim presudama prekoračena optužba smatrajući da dispozitiv izmenjenog optužnog akta javnog tužioca od 01.06.2012. godine i izreka prvostepene presude u pogledu činjeničnog opisa nisu identični, bez navođenja u čemu se te razlike ogledaju, što predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, a koju bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, prema navodima zahteva nije otklonio ni Viši sud u Kragujevcu, kao drugostepeni, kada je presudom Kž1 16/15 od 16.01.2015. godine, između ostalog, odbio i kao neosnovanu žalbu branioca okrivljenih D.G. i N.G. i prvostepenu presudu potvrdio.
Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim.
Naime, navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti zajednički branilac okrivljenih D.G. i N.G., je isticao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i na strani 3 pasus drugi obrazloženja presude je dao jasne i dovoljne razloge o tome da prvostepenom presudom nije povređen objektivni identitet optužbe, odnosno da ista nije zahvaćena bitnom povredom odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata i u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP na njih upućuje.
Navodima iz zahteva branioca okrivljenih u kojima se ukazuje da izvedeni dokazi ne pružaju osnov za zaključak da su okrivljeni kao saizvršioci počinili kritičnom prilikom krivično delo nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ u vezi člana 33. KZ za koje su oglašeni krivim, budući da je tokom postupka utvrđeno da je ekcesnu situaciju izazvao upravo oštećeni koji je prvi udario okrivljenog D.G., koji je od zadatog udarca pao na pod, a što su potvrdili svi saslušani svedoci kao i sam oštećeni, kao i da je veštak naveo da povrede kod oštećenog nisu mogle nastati udarcem pesnicom, po oceni Vrhovnog kasacionog suda osporava se činjenično stanje utvrđeno prvostepenom, a potvrđeno drugostepenom presudom.
Kako povreda odredbe člana 460. stav 1. ZKP kao i pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne predstavljaju zakonske razloge u okviru povreda taksativno nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP, zbog kojih okrivljeni, preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, Vrhovni kasacioni sud se u ove navode zahteva za zaštitu zakonitosti zajedničkog branioca okrivljenih D.G. i N.G. nije upuštao.
Sa iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 491. st. 1. i 2. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća, sudija
Jelena Petković-Milojković,s.r. Dragiša Đorđević,s.r.