
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 425/2015
10.06.2015. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog S.N., zbog krivičnog dela teška krađa u pomaganju iz člana 204. stav 1. tačka 1. u vezi člana 35. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.N., advokata J.J.-B., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K 2167/12 od 09.06.2014. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1806/14 od 18.12.2014. godine, u sednici veća održanoj u smislu člana 490. ZKP, dana 10.06.2015. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.N., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K 2167/12 od 09.06.2014. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1806/14 od 18.12.2014. godine u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u preostalom delu odbacuje kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu K 2167/12 od 09.06.2014. godine, okrivljeni S.N., oglašen je krivim zbog krivičnog dela teška krađa u pomaganju iz člana 204. stav 1. tačka 1. u vezi člana 35. Krivičnog zakonika, te mu je izrečena uslovna osuda tako što je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam meseci i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko za vreme od dve godine po pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Na osnovu člana 258. stav 4. ZKP, oštećenoj I.P., je dosuđen imovinskopravni zahtev u iznosu od 24.000,00 dinara, te je okrivljeni obavezan da navedeni iznos plati oštećenoj u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude. Na osnovu člana 261. i 264. stav 1. ZKP, okrivljeni je obavezan da nadoknadi troškove krivičnog postupka i da plati sudu na ime paušala iznos od 1.000,00 dinara i na ime troškova veštačenja unapred isplaćenih iz budžetskih sredstava suda iznos od 10.000,00 dinara u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, te je određeno da će sud posebnim rešenjem odlučiti o visini ostalih troškova koji su nastali po osnovu odbrane okrivljenog od strane branioca po službenoj dužnosti.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1806/14 od 18.12.2014. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog S.N., a prvostepena presuda je potvrđena.
Protiv ovih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podnela branilac okrivljenog S.N., advokat J.J.-B., zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine prvostepenu i drugostepenu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostepenom ili apelacionom sudu ili da navedene presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, koga nije obavestio o sednici veća kao ni branioca okrivljenog nalazeći da njihovo prisustvo ne bi bilo od značaja za donošenje odluke, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, pa je održao sednicu veća u smislu člana 490. ZKP, na kojoj je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je po oceni navoda u zahtevu našao:
Branilac okrivljenog S.N. u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da je u prvostepenom postupku učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP, time što je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti. U tom smislu navodi se da je sudija pred kojom je održan glavni pretres podnela predlog veću za određivanje pritvora prema okrivljenom i potom bila u sastavu veća koje je van glavnog pretresa odlučivalo o pritvoru okrivljenog u istom krivičnom postupku. U zahtevu branilac ističe i to da je i u drugostepenom postupku učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP iz razloga što je u sastavu veća Apelacionog suda u Kragujevcu bio sudija, koji je ranije učestvovao u odlučivanju o žalbama okrivljenog i njegovog branioca izjavljenim protiv rešenja Osnovnog suda u Kragujevcu Kv 74/12 od 20.01.2012. godine, kada je prema okrivljenom u istom krivičnom postupku bio produžen pritvor.
Vrhovni kasacioni sud iznete navode zahteva branioca okrivljenog ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:
Iz spisa predmeta proizlazi da je Osnovni javni tužilac u Kragujevcu podigao optužnicu Kt br.1256/11 od 01.07.2011. godine protiv okrivljenog S.N., zbog krivičnog dela teška krađa u pomaganju iz člana 204. stav 1. tačka 1. u vezi člana 35. KZ, te da je nakon podizanja optužnice sudija Zvezdana Popović, predložila određivanje pritvora prema okrivljenom S.N., i da je veće iz člana 24. stav 6. tada važećeg ZKP, Osnovnog suda u Kragujevcu, rešenjem Kv 898/11 od 10.10.2011. godine, odredilo pritvor prema okrivljenom, nakon čega su na glavnom pretresu održanom 26.12.2011. godine okrivljeni i njegov branilac predložili da se okrivljenom ukine pritvor o kom predlogu je odlučilo veće Osnovnog suda u Kragujevcu u čijem sastavu je kao član veća bila sudija Zvezdana Popović, i to rešenjem Kv 1426/11 od 27.12.2011. godine, tako što je navedeni predlog odbijen.
Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi i to da je Ljubodrag Vuković, sudija Apelacionog suda u Kragujevcu u ovom krivičnom predmetu bio član veća koje je odlučivalo o žalbama okrivljenog i njegovog branioca izjavljenim protiv prvostepenog rešenja o produženju pritvora okrivljenom i donelo rešenje Kv 170/12 od 27.12.2012. godine, kojim su navedene žalbe odbijene kao neosnovane kao i da je učestvovao u donošenju drugostepene presude u Kragujevcu Kž1 1806/14 od 18.12.2014. godine u svojstvu člana sudskog veća.
Odredbom člana 37. stav 1. tačka 4) ZKP, propisano je da će sudija biti izuzet od sudijske dužnosti u određenom predmetu ako je u istom predmetu postupao kao sudija za prethodni postupak ili je odlučivao o potvrđivanju optužnice ili je učestvovao u donošenju meritorne odluke o optužbi koja se pobija žalbom ili vanrednim pravnim lekom ili je učestvovao u postupku kao tužilac, branilac, zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog, odnosno tužioca ili je saslušan kao svedok ili kao veštak, ako tim Zakonikom nije drugačije propisano.
Po nalaženju ovoga suda neosnovano se zahtevom branioca okrivljenog ukazuje da je prvostepenom presudom učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP, jer okolnost što je u toku predmetnog krivičnog postupka postupajuća sudija, Zvezdana Popović, predložila određivanje pritvora prema okrivljenom i bila u sastavu veća iz člana 24. stav 6. odredbe ZKP („Sl. list SRJ“ broj 70/2001...“Sl. glasnik RS“, broj 72/2009), koje je odlučivalo o predlogu okrivljenog i njegovog branioca za ukidanje pritvora prema okrivljenom nije razlog za njeno izuzeće od sudijske dužnosti u konkretnom krivičnom predmetu u smislu člana 37. stav 1. tačka 4. ZKP. Stoga su navodi zahteva da je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti i da je prvostepenom presudom na štetu okrivljenog učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4. ZKP ocenjeni kao neosnovani.
Pored toga, učestvovanje sudije Ljubodraga Vukovića u svojstvu člana veća drugostepenog suda koje je ranije odlučivalo o žalbi okrivljenog i njegovog branioca izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja o produženju pritvora okrivljenom, po nalaženju ovoga suda, nije bio razlog za izuzeće tog sudije pri odlučivanju o žalbi branioca okrivljenog izjavljenoj protiv prvostepene presude donete u istom krivičnom predmetu, u smislu člana 37. stav 1. tačka 4) ZKP, pa samim tim ni drugostepenom presudom nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP, na koju se ukazuje zahtevom branioca okrivljenog, te je zahtev i u ovom delu ocenjen kao neosnovan.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe i to da nije jasno kako je prvostepeni sud izveo zaključak da je okrivljeni S.N., kritičnom prilikom čuvao stražu i pazio da neko ne naiđe, odnosno na osnovu čega je utvrdio da je ovaj okrivljeni pomogao i omogućio okrivljenom D.S. da izvrši krivično delo, te se osporava ocena odbrane okrivljenih S.N. i D.S. i utvrđenje prvostepenog suda da je ovaj okrivljeni imao nameru da pribavi sebi protivpravnu imovinsku korist, zatim navodi da prvostepeni sud nije sa sigurnošću utvrdio da je ovaj okrivljeni na bilo koji način doprineo izvršenju krivičnog dela i da sledstveno iznetom, prema stavu branioca, ni iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je okrivljeni izvršio predmetno krivično delo i da stoga sve navedeno ukazuje da je u postupku pred nižestepenim sudovima došlo do povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da iako se branilac okrivljenog u zahtevu formalno poziva na povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, koja je u smislu člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka iznetim navodima u suštini ukazuje da je pravnosnažna presuda doneta na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije razlog zbog kojeg okrivljeni preko branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti na osnovu člana 485. stav 4. ZKP, pa je zahtev u pogledu ovih navoda ocenjen kao nedozvoljen. U zahtevu branioca okrivljenog ističe se i to da je u postupku pred drugostepenim sudom došlo do povrede odredaba krivičnog postupka iz razloga što taj sud nije obavestio branioca i okrivljenog o datumu i času održavanja sednice veća, iako je to žalbom branioca zahtevano, što bi predstavljalo povredu zakona iz člana 447. ZKP, kao i da drugostepeni sud nije postupio u skladu sa odredbom člana 460. stav 1. ZKP, koja nalaže sudu da u obrazloženju presude ili rešenja oceni žalbene navode. Međutim, iznete povrede zakona takođe članom 485. stav 4. ZKP, nisu predviđene kao razlozi zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek, pa je zahtev branioca okrivljenog i u ovom delu ocenjen kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci presude.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća - sudija
Vesna Veselinović,s.r. Janko Lazarević,s.r.