Rev 239/2015 ugovor o zajmu

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 239/2015
04.06.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branka Stanića i Gordane Ajnšpiler Popović, članova veća, u sporu po tužbi tužioca B.D. iz B., koga zastupa punomoćnik N.S., advokat iz B., protiv tuženog B.M. iz N.B., koga zastupa punomoćnik V.J., advokat iz B., radi duga u iznosu od 44.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž br. 8241/2013 od 09.07.2014.godine, u sednici veća održanoj dana 04.06.2015.godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog B.M. iz N.B., izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž br. 8241/2013 od 09.07.2014.godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 52896/10 od 07.06.2013.godine u stavu prvom izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu na ime glavnog duga isplati 44.000 evra sa kamatom koju na evro propisuje Evropska centralna banka počev od 03.04.2007.godine pa do konačne isplate u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS na dan isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev za obavezivanje tuženog da tužiocu na iznos od 44.000 evra isplati kamatu koju na evro propisuje Evropska centralna banka počev od 22.03.2007.godine. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 351.190,00 dinara.

Apelacioni sud u Beogradu je pobijanom presudom Gž br. 8241/2013 od 09.07.2014.godine u stavu prvom izreke odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio prvostepenu presudu u delu stava prvog izreke koji se odnosi na glavni dug, kao i u stavu trećem izreke. Stavom drugim izreke, drugostepene presude preinačena je prvostepena presuda u delu stava prvog izreke koji se odnosi na kamatu pa je obavezan tuženi da tužiocu na iznos od 44.000 evra u dinarskoj protivvrednosti isplati kamatu koju propisuje Evropska centralna banka počev od 03.04.2007.godine pa do 25.12.2012.godine, a od 25.12.2012.godine do isplate po stopi predviđenoj Zakonom o zateznoj kamati.

Protiv drugostepene presude tuženi je izjavio blagovremenu i dozvoljenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 399. ZPP ( „Službeni glasnik RS“ broj 125/04 i 111/09) koji se u konkretnom slučaju primenjuje na osnovu člana 506. stav 1.sada važećeg ZPP osim u pogledu revizijskog cenzusa koji je propisan odredbom člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 55/14) i odlučio da revizija tuženog nije osnovana.

Pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se konkretno ne ukazuje na postojanje drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje bi uticale na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tuženi je dana 22.03.2007.godine tužiocu dugovao iznos od 44.000 evra koji dug je učinio nespornim potpisavši lično priznanicu sa obavezom da priznati dug vrati do 03.04.2007.godine. Tuženi dug naveden u priznanici tužiocu nije vratio.

Kod ovako utvrđenih činjenica, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo, odredbu člana 557. Zakona o obligacionim odnosima, kada su obavezali tuženog da tužiocu pozajmljeni iznos novca vrati sa kamatom od padanja u docnju do isplate saglasno članu 277. stav 1. ZOO, dajući pri tome razloge koje prihvata i revizijski sud.

Revizijom tuženog neosnovano se ukazuje na nedostatak aktivne i pasivne legitimacije stranaka u sporu jer se po navodima revidenta ne radi o ličnom dugu, već o poslovnom odnosu firmi stranaka. Priznanicu o dugovanju tuženi je potpisao lično navodeći svoj broj lične karte bez označavanja da to čini kao zakonski zastupnik privrednog društva i bez zvaničnog pečata privrednog društva, a priznanicu je naslovio na ime lično tužioca bez označavanja da je isti zakonski zastupnik drugog privrednog društva kao zajmodavca. Stoga pravilno ovaj navod tuženog nižestepeni sudovi nisu prihvatili, jer tuženi u toku postupka svoju tvrdnju nije potkrepio dokazima.

Revizijskim navodima kojim se osporava ocena dokaza od strane nižestepenih sudova suštinski se osporava utvrđeno činjenično stanje što ne može biti revizijski razlog u smislu člana 398. stav 2. relevantnog ZPP.

Na osnovu izloženog i člana 405. stav 1. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odbio reviziju tuženog kao neosnovanu.

Predsednik veća-sudija

Branislava Apostolović,s.r.