
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1007/2015
25.11.2015. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog M.P. i dr, zbog krivičnog dela razbojništva iz člana 206. stav 1. u vezi sa članom 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.P. – advokata Š.Š. i branioca okrivljenih M.N. i A.D. – advokata V.J.Đ., podnetim protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici 6 K br.494/11 od 05.06.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.794/15 od 13.10.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 25. novembra 2015. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJAJU SE, kao neosnovani, zahtevi za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.P.– advokata Š.Š. i branioca okrivljenih M.N. i A.D. – advokata V.J.Đ., podneti protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici 6 K br.494/11 od 05.06.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.794/15 od 13.10.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Subotici 6 K br.494/11 od 05.06.2015. godine, okrivljeni M.P., M.N. i A.D. oglašeni su krivim zbog izvršenja krivičnog dela razbojništva iz člana 206. stav 1. u vezi sa članom 33. KZ za koja dela su osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po dve godine. U ove kazne, okrivljenima je uračunato vreme provedeno u pritvoru, i to okrivljenima M.P. i A.D. od 28.06.2006. do 01.02.2008. godine, a okrivljenoj M.N. od 30.06.2006. do 20.04.2007. godine.
Istom presudom, na osnovu člana 264. stav 1. u vezi sa članom 261. ZKP, okrivljeni su obavezani da na ime paušala plate iznose od po 10.000,00 dinara svaki, te da na ime troškova krivičnog postupka solidarno plate iznos od 135.268,00 dinara, sve u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.794/15 od 13.10.2015. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenih M.P. i A.D., te žalbe branioca okrivljenog M.P. i branioca okrivljenih A.D. i M.N., a presuda Osnovnog suda u Subotici 6 K br.494/11 od 05.06.2015. godine potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahteve za zaštitu zakonitosti podneli su:
-branilac okrivljenog M.P.– advokat Š.Š., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP i povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP (konkretno zbog povrede člana 439. tačka 2. u vezi člana 33. stav 1. KZ, kako to proizilazi iz obrazloženja zahteva), sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine ili da ih preinači tako što će okrivljenog M.P. osloboditi od optužbe;
- branilac okrivljenih M.N. i A.D. – advokat V.J.Đ., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine ili da ih preinači tako što će okrivljene M.N. i A.D. osloboditi od optužbe.
Vrhovni kasacioni sud dostavio je po primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih su zahtevi za zaštitu zakonitosti podneti, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtevi su neosnovani.
U vezi sa bitnom povredom odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, u oba podneta zahteva za zaštitu zakonitosti navodi se da se pravnosnažna presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ZKP ne može zasnivati, i to na odbrani okrivljenog M.P. datoj na glavnom pretresu održanom dana 28.12.2007. godine i na glavnom pretresu održanom dana 16.06.2009. godine, a koje su ''posledica nezakonitih uticaja na okrivljenog M.P''. S tim u vezi, u zahtevima se ističe da je okrivljeni M.P. pre davanja ovih odbrana psihološki iscrpljivan dugotrajnim pritvorom kojim je učinjena povreda pretpostavke nevinosti okrivljnog, a koji je određen i produžavan na osnovu nezakonito pribavljenih dokaza, koje je prvostepeni sud tri godine nezakonito odbijao da izdvoji iz spisa, što je imalo za posledicu da okrivljeni M.P. izgubi poverenje u tadašnjeg branioca – advokata V.J.Đ., kome je otkazao punomoćje pod ovim okolnostima, zahtevajući drugog branioca, te da je prvostepeni sud istoga dana kada je okrivljeni M.P. to zatražio, preskakanjem redosleda, okrivljenom za branioca po službenoj dužnosti postavio advokata R.LJ., koji je okrivljenom rekao da će mu biti ukinut pritvor i da će mu biti izrečena kazna zatvora od 2 godine ukoliko tereti ostale okrivljene i sebe, a što se i ''obistinilo'' nakon pretresa održanog dana 28.12.2007. godine.
Nadalje, u zahtevima se ističe da je na glavnom pretresu održanom dana 28.12.2007. godine, okrivljenom M.P. onemogućeno da iznese svoju odbranu u neometanom izlaganju, tako što mu je predsednik veća postavio niz pitanja kojima ga je navodio da prizna izvršenje krivičnog dela, pri čemu ova pitanja nije unosio u zapisnik, te je, dakle, priznanje ovog okrivljenog bilo iznuđeno, a da glavnom pretresu održanom dana 16.06.2009. godine nije ni izneo svoju odbranu, jer nije bio u stanju to da učini zbog glavobolje, već mu je pročitana odbrana od 28.12.2007. godine, pri čemu su ga i dalje teretili isti nezakonito pribavljeni dokazi koje prvostepeni sud suprotno nalozima drugostepenog suda nije izdvojio iz spisa, te je bio pod rizikom da mu se ponovo odredi pritvor. Prema stavu branilaca, na navedenim odbranama je zasnovana pravnosnažna presuda i odluka o krivici u odnosu na svo troje okrivljenih, suprotno odredbi člana 16. stav 1. ZKP, te je morala biti izdvojena iz spisa kao nezakonit dokaz.
Izložene navode zahteva branilaca okrivljenih, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane, iz sledećih razloga:
Iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljeni M.P., nakon ukidanja presude Okružnog suda u Subotici K br.87/06 od 25.07.2007. godine, u ponovnom postupku, na glavnom pretresu održanom dana 28.12.2007. godine, izneo svoju odbranu, u kojoj priznaje izvršenje predmetnog krivičnog dela. Uvidom u zapisnik sa glavnog pretresa održanog dana 28.12.2007. godine, utvrđuje se da je okrivljeni M.P. svoju odbranu izneo u prisustvu branioca koji mu je postavljen po službenoj dužnosti - advokata R.LJ., pri čemu je izjavio da prihvata da ga u postupku brani ovaj advokat. Iz zapisnika je vidljivo i da je predsednik veća pre početka saslušanja okrivljenih, svo troje okrivljenih upozorio da sve što izjave može biti upotrebljeno protiv njih kao dokaz i da nisu dužni da iznesu svoju odbranu niti da odgovaraju na postavljena pitanja, pri čemu su upozoreni i da pažljivo prate tok glavnog pretresa, da imaju pravo da iznesu činjenice i predlažu dokaze u svoju odbranu, da mogu postavljati pitanja svedocima i drugim učesnicima u postupku, te stavljati primedbe i davati objašnjenja u pogledu svojih iskaza.
Takođe, iz zapisnika o glavnom pretresu održanom dana 16.06.2009. godine vidljivo je da je okrivljeni M.P., pre otvaranja glavnog pretresa, izjavio da je sposoban da prati tok glavnog pretresa, te da je svoju odbranu izneo u prisustvu branioca po službenoj dužnosti - advokata R.LJ., a kojom prilikom objasnio da ostaje kod datog priznanja na pretresu održanom dana 28.12.2007. godine, a nakon što mu je pročitana ova odbrana, potvrdio je da se kritični događaj upravo tako i desio.
Kako je, dakle, okrivljeni M.P. na oba glavna pretresa, dakle i na glavnom pretresu održanom dana 28.12.2007. godine i na glavnom pretresu održanom dana 16.06.2009. godine, svoju odbranu u kojoj priznaje izvršenje krivičnog dela izneo u prisustvu branioca, pri čemu je poučen o svojim pravima u postupku i upozoren da ne mora iznositi odbranu i da se sve što kaže može upotrebiti i protiv njega kao dokaz, dakle da je odbranu dao u svemu po odredbama Zakonika o krivičnom postupku, to su neosnovani navodi izneti u zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih – da je okrivljeni priznanje izvršenja krivičnog dela dao pod pritiskom, odnosno ucenom da će prema njemu ponovo biti određen pritvor. Podnosioci zahteva, pri tome, nisu ovome sudu pružili nikakav dokaz da je okrivljeni M.P. navedene odbrane dao pod bilo kakvom vrstom prisile ili ucene, niti je pružen bilo kakav dokaz kojima se potkrepljuje navod zahteva da je okrivljeni priznao izvršenje krivičnog dela zbog navodnog dogovora branioca koji mu je postavljen po službenoj dužnosti i sudije da će mu zauzvrat ukinuti pritvor i osuditi ga na dve godine zatvora. Stoga su navodi zahteva u ovom delu, neosnovani.
Ni navodi branilaca okrivljenih, kojima se ukazuje da je okrivljenom M.P. branilac po službenoj dužnosti - advokat R.LJ., postavljen mimo redosleda branioca sa spiska advokata nisu osnovani, obzirom da je iz spisa predmeta vidljivo da je Okružni sud u Subotici dopisom od 19.11.2007. godine obavestio advokata B.K. da je okrivljeni M.P. otkazao punomoć svom dotadašnjem izabranom braniocu – advokatu V.J.Đ., i da je izrazio zahtev da ona bude angažovana u svojstvu branioca, te da je advokat B.K. obavestila sud da postavi drugog branioca po službenoj dužnosti okrivljenom jer nije u mogućnosti da preuzme predmet zbog obaveza, nakon čega je sa spiska advokata okrivljenom postavljen branilac po službenoj dužnosti – advokat R.LJ., rešenjem VIII Su 73/2007-95 od 19.11.2007. godine.
Iz navedenih razloga, zahtevi za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih, u delu u kojem se ukazuje na postojanje bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, te da je pravnosnažna presuda zasnovana na nedozvoljenim dokazima, odbijeni su kao neosnovani.
Neosnovani su i navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.P.– advokata Š.Š., kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP isticanjem da je na činjenično stanje utvrđeno pravnosnažnom presudom pogrešno primenjen zakon (dakle kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP) i s tim u vezi navodi da u izreci pravnosnažne presude nisu navedeni elementi saizvršilaštva iz člana 33. stav 1. KZ, u odnosu na okrivljenog M.P., koji je i pored toga oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela razbojništva iz člana 206. stav 1. u vezi sa članom 33. KZ.
Izloženi navodi zahteva su, po oceni ovoga suda, neosnovani, obzirom da iz činjeničnog opisa krivičnog dela, navedenog u izreci prvostepene presude, jasno proizilazi da je okrivljeni M.P. kritičnom prilikom okrivljene M.N. i A.D. svojim vozilom dovezao do kuće oštećenih, te ih sačekao u vozilu, a nakon što su ovi okrivljeni upotrebom sile i pretnje od oštećenih B.K. i njenog sina, S.K. oduzeli dva mobilna telefona marke ''...'' i pobegli - odvezao ih sa lica mesta. Prema tome, okrivljeni M.P. je očigledno zajedno sa ostalim učiniocima bio nosilac odluke o izvršenju dela, u čijem izvršenju je i sam učestvovao na taj način što je dovezao ostale okrivljene do kuće oštećenih, sačekao ih a zatim i prebacio sa lica mesta. Stoga se njegovo svojstvo saizvršioca ne može dovoditi u pitanje, obzirom da su svo troje okrivljenih očigledno postupali u skladu sa postignutim dogovorom i po principu podele uloga, pri čemu da je njihov umišljaj bio usmeren na izvršenje predmetnog krivičnog dela kao zajedničkog.
Kako dakle, iz izreke pravnosnažne presude jasno proizilaze svi objektivni i subjektivni elementi krivičnog dela razbojništva u saizvršilaštvu iz člana 206. stav 1. u vezi sa članom 33. KZ, zbog kojeg je okrivljeni M.P. pravnosnažnom presudom i oglašen krivim, to su neosnovani navodi zahteva njegovog branioca kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP, isticanjem da u izreci pravnosnažne presude nema elemenata saizvršilaštva iz člana 33. stav 1. KZ u odnosu na ovog okrivljenog.
Nalazeći, iz iznetih razloga, da pobijanim pravnosnažnim presudama nisu učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, niti povrede zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP, na koje se neosnovano ukazuje u zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih, to je Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, doneo odluku kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Nevenka Važić, s.r.