
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 986/2015
25.11.2015. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenih D.C. i S.P., zbog po jednog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.C., adv. B.C. i branioca okrivljenog S.P., adv. M.M.R., podnetim protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Leskovcu K br. 79/13 od 25.02.2014. godine i Apelacionog suda u Nišu 3Kž1 br. 483/14 od 09.09.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 25.11.2015. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJU SE, kao nedozvoljeni, zahtevi za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.C., adv. B.C. i branioca okrivljenog S.P., adv. M.M.R., podneti protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Leskovcu K br. 79/13 od 25.02.2014. godine i Apelacionog suda u Nišu 3Kž1 br. 483/14 od 09.09.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Leskovcu K br. 79/13 od 25.02.2014. godine okrivljeni S.P. i D.C. oglašeni su krivim zbog po jednog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po tri godine u koje im je uračunato i vreme provedeno u pritvoru, odnosno vreme zadržavanja i to okrivljenom S.P. počev od 28.02.2011. godine do 03.03.2011. godine, a okrivljenom D.C. počev od 28.02.2011. godine od 02.10 časova kada je lišen slobode pa do 28.02.2011. godine do 18.00 časova kada je ukinuto zadržavanje.
Istom presudom okrivljeni su obavezani da naknade troškove krivičnog postupka i to okrivljeni S.P. u iznosu od 7.800,00 dinara a okrivljeni D.C. iznos od 494.500,00 dinara, da plate sudski paušal i to svaki ponaosob iznose od po 15.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je prema okrivljenom D.C. izrečena i mera bezbednosti oduzimanje predmeta - opojne droge marihuane u ukupnoj količini od 1,58 grama, a sve shodno odredbi člana 246. stav 7. u vezi člana 87. stav 3. KZ.
Presudom Apelacionog suda u Nišu 3Kž1 br. 483/14 od 09.09.2015. godine, delimično su usvojene žalbe branilaca okrivljenih D.C. i S.P., a prvostepena presuda preinačena tako što su okrivljeni D.C. i S.P. oglašeni krivim zbog po jednog krivičnog dela neovlašećna proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po tri godine uz uračunavanje vremena provedenog u pritvoru i to okrivljenom S.P. počev od 28.02.2011. godine do 03.03.2011. godine, a okrivljenom D.C. počev od 28.02.2011. godine od 02.10 časova kada je lišen slobode pa do 28.02.2011. godine do 18.00 časova kada je ukinuto zadržavanje.
Okrivljeni su obavezani da plate troškove krivičnog postupka i to okrivljeni S.P. u iznosu od 7.800,00 dinara, a okrivljeni D.C. u iznosu od 494.500,00 dinara kao i sudski paušal svaki ponaosob u iznosu od po 15.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja dok je prema okrivljenom D.C. u skladu sa odredbom člana 246. stav 7. KZ izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to opojne droge marihuane ukupne neto mase 1,58 grama.
Protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Leskovcu K br. 79/13 od 25.02.2014. godine i Apelacionog suda u Nišu 3Kž1 br. 483/14 od 09.09.2015. godine, zahteve za zaštitu zakonitosti podneli su:
- Branilac po službenoj dužnosti okrivljenog D.C., adv. B.C., zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, i to konkretno bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 1) ZKP, povrede zakona iz člana 439. tačka 2) i 4) ZKP, člana 439. tačka 3) ZKP u vezi člana 246. stav 5. KZ i povrede člana 441. stav 1. ZKP, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i donese presudu iz člana 492. stav 1. i 2. ZKP ili pak da okrivljenog oslobodi od kazne prema odredbama ZKP.
- Branilac okrivljenog S.P., adv. M.M.R., zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) u vezi člana 482. stav 1. ZKP, i to konkretno kako to iz obrazloženja zahteva proizilazi, bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud zahtev usvoji.
Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta sa zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca po službenoj dužnosti okrivljenog D.C., adv. B.C. i branioca okrivljenog S.P., adv. M.M.R., pa je našao:
Zahtevi za zaštitu zakonitosti su nedozvoljeni.
Odredbom člana 483. stav 1. Zakonika o krivičnom propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a odredbom stava 3. istog člana propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.
Odredbom člana 74. ZKP određeno je i taksativno nabrojano devet procesnih situacija u kojima okrivljeni mora imati branioca i do kada. Odredbom člana 76. stav 1. ZKP pak određeno je da u tim procesnim slučajevima, ako okrivljeni ne izabere branioca ili bez njega ostane, branioca mu po službenoj dužnosti za dalji tok postupka, postavlja javni tužilac ili predsednik suda.
Navedenim odredbama po stavu Vrhovnog kasacionog suda, tako je jasno opredeljeno ne samo do kada okrivljeni mora imati branioca uopšte, nego i branioca koji mu je postavljen po službenoj dužnosti, a što je u konkretnoj situaciji - slučaj okrivljenog D.C., imajući u vidu odredbu člana 74. stav 1. tačka 2. ZKP „ako se postupak vodi zbog krivičnog dela za koje je propisana kazna zatvora od osam godina ili teža kazna - od prvog saslušanja pa do pravnosnažnog okončanja krivičnog postupka“.
Kako je krivični postupak prema okrivljenom D.C. pravnosnažno okončan, a zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac koji ga je po službenoj dužnosti branio do pravnosnažnog okončanja postupka koji se prema okrivljenom vodio zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje je propisana kazna zatvora od tri do dvanaest godina, to ovaj branilac (iz člana 76. ZKP) iz iznetih razloga, imajući u vidu odredbu člana 483. stav 3. ZKP ne spada u krug lica koja mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je njegov zahtev u smislu navedenih odredbi nedozvoljen.
Što se tiče zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.P., adv. M.M.R., Vrhovni kasacioni sud nalazi da je isti takođe nedozvoljen a iz sledećih razloga:
Naime, u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac ističe povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, dok iz obrazloženja zahteva proizilazi da ukazuje na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, navodima da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama a razlozi koji su dati su nejasni i protivrečni, posebno u odnosu na iskaz okrivljenog D.C. dat kako u istražnom postupku tako i na glavnom pretresu.
Odredbom člana 484. ZKP, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni u smislu odredbe člana 71. tačka 5. ZKP, takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle, zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP, učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
Imajući u vidu odredbu člana 485. stav 4. ZKP, u kojoj su taksativno nabrojani dozvoljeni razlozi za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, to Vrhovni kasacioni sud nalazi da - povreda iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP nije razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog čega je isti odbacio kao nedozvoljen.
Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Zorica Stojković, s.r. Nevenka Važić, s.r.