Kzz 1150/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1150/2015
19.01.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković-Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog N.S., zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.S., advokata O.G., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K 691/13 od 29.04.2015. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 259/15 od 15.09.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 19.01.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.S., advokata O.G., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K 691/13 od 29.04.2015. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 259/15 od 15.09.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kruševcu K 691/13 od 29.04.2015. godine, okrivljeni N.S. oglašen je krivim zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset meseci i istovremeno određeno da se ovako utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Tom presudom na osnovu odredbi članova 297. stav 5. i 86. KZ prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti zabrane upravljanja putničkim motornim vozilom ''B'' kategorije u trajanju od pet meseci koja će se izvršiti nakon pravnosnažnosti presude od strane nadležnih organa. Istom presudom okrivljeni je obavezan da u korist budžetskih sredstava suda na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara, na ime troškova krivičnog postupka iznos od 217.843,00 dinara, da oštećenom M.J. na ime troškova postupka plati iznos od 253.500,00 dinara, a da oštećenom S.P. na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 207.750,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, dok su oštećeni M.J. i S.P. upućeni na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva. Istom presudom na osnovu odredbe člana 422. tačka 3. ZKP prema okrivljenom M.J. odbijena je optužba da je izvršio krivično delo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 1. KZ zbog nastupanja apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja i odlučeno je da troškove krivičnog postupka u ovom delu padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Presudom Višeg suda u Kruševcu Kž1 259/15 od 15.09.2015. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog, advokata B.B. i presuda Osnovnog suda u Kruševcu K 691/13 od 29.04.2015. godine u osuđujućem delu koji se odnosi na okrivljenog N.S. je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog N.S., advokat O.G., zbog povrede odredbi članova 419. stav 2, 439. tačka 1, 440. i 423. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pravnosnažne presude ili pak da ukine drugostepenu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno odlučivanje ili pak da iste preinači bez stavljanja konkretnog predloga sudu u pogledu preinačenja pravnosnažne presude.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu odredbi člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.S., advokata O.G. je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP.

Obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog N.S., kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi povredu zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP koje povrede zakona je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, preko branioca, pri čemu ne ukazuje zbog čega smatra da je povređen krivični zakon u pitanju u pogledu okolnosti da li je delo za koje se okrivljeni goni krivično delo, a iz obrazloženja zahteva i navoda da se nalaz i mišljenje Komisije veštaka Saobraćajnog instituta u Beogradu ne može prihvatiti jer je isti osporen analizom stručnog saradnika odbrane okrivljenog N.S., D.B., te da je bilo neophodno tačnije precizno utvrditi činjenično stanje vezano za mesto kontakta i položaj vozila u trenutku kontakta kako bi bilo moguće da se navedenom kompjuterskom programu zadaju tačni ulazni parametri, kao i da je ovaj nalaz i mišljenje Saobraćajnog instituta u Beogradu protivrečan nalazu i mišljenju veštaka saobraćajne struke Z.S., zbog čega je sud bio dužan da izda naredbu za ponovljeno veštačenje - super veštačenje treće ustanove koja je i bila predložena na glavnom pretresu, te da sud nije na pravilan način cenio kako odbranu okrivljenog tako i iskaze saslušanih svedoka, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, proizilazi da se zahtevom osporava činjenično stanje utvrđeno prvostepenom a potvrđeno drugostepenom presudom u pogledu učešća ovog okrivljenog u izvršenju krivičnog dela u pitanju.

Međutim, kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP koja propisije razloge zbog kojih okrivljeni preko svog branioca shodno ograničenju njegovih prava pravima koja u postupku ima okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka po osnovu povrede odredbi članova 419. stav 2, 440. i 423. ZKP, kao ni po osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.S., advokata O.G. ocenio nedozvoljenim.

Sa iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                   Predsednik veća-sudija

Jelena Petković-Milojković,s.r.                                                                         Dragiša Đorđević,s.r.