
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1205/2015
27.01.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Bate Cvetkovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog D.M. i dr, zbog produženog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica u saizvršilaštvu iz čl. 234. stav 3. u vezi stava 1. i čl. 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.M., adv. S.P., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Leskovcu K br. 172/10 od 28.01.2013. godine i Apelacionog suda u Nišu 13Kž1 br. 1144/13 od 03.03.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 27.01.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.M., adv. S.P., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Leskovcu K br. 172/10 od 28.01.2013. godine i Apelacionog suda u Nišu 13Kž1 br. 1144/13 od 03.03.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Leskovcu K br. 172/10 od 28.01.2013. godine, okrivljeni M.M. i D.M. oglašeni su krivim zbog produženog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja u saizvršilaštvu iz čl. 359. stav 4. u vezi stava 3. i 1. i člana 33. i 61. KZ i okrivljeni svaki ponaosob osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po dve godine, u koje im je uračunato i vreme provedeno na zadržavanju i vreme provedeno u pritvoru i to okrivljenom M.M. počev od 18.11.2009. godine, od 13.00 časova kada je lišen slobode pa do 11.12.2009. godine, a okrivljenom D.M. počev od 18.11.2009. godine, od 13.00 časova pa do 18.02.2010. godine. Istom presudom okrivljeni su obavezani da solidarno plate sudu troškove krivičnog postupka u iznosu od 46.550,00 dinara kao i sudski paušal svaki ponaosob po 10.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Od okrivljenih je solidarno oduzeta imovinska korist u iznosu od 1.347.000,26 dinara, a u smislu odredbe člana 91. i 92. KZ.
Presudom Apelacionog suda u Nišu 13Kž1 br. 1144/13 od 03.03.2014. godine, delimično je usvojena žalba Višeg javnog tužioca i zajednička žalba branioca okrivljenih a prvostepena presuda preinačena u pogledu pravne kvalifikacije dela i odluke o kazni, tako što je Apelacioni sud u Nišu krivičnopravne radnje okrivljenih za koje su prvostepenom presudom oglašeni krivim pravno kvalifikovao kao produženo krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica u saizvršilaštvu iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. i člana 33. Krivičnog zakonika, za koje ih je osudio na kazne zatvora i to okrivljenog D.M. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 18.11.2009. godine, do 18.02.2010. godine, a okrivljenog M.M. na kaznu zatvora u trajanju od dve godine uz uračunavanje vremena provedenog u pritvoru počev od 18.11.2009. godine do 11.12.2009. godine, dok je žalbu okrivljenog D.M. i žalbu zajedničkog branioca okrivljenih kao i žalbu Višeg javnog tužioca u ostalom delu odbio kao neosnovane a prvostepenu presudu u nepreinačenom delu, potvrdio.
Protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Leskovcu K br. 172/10 od 28.01.2013. godine i Apelacionog suda u Nišu 13Kž1 br. 1144/13 od 03.03.2014. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog D.M., adv. S.P., zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 8) i člana 439. tačka 3) u vezi člana 441. stav 1. ZKP, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud „odlučujući po osnovu za zaštitu zakonitosti okrivljenog D.M. iz L. dozvoli ponavljanje krivičnog postupka završenog pravnosnažnom presudom Višeg suda u Leskovcu K br. 172/10 od 28.01.2013. godine koja je preinačena presudom Apelacionog suda u Nišu 13Kž1 br. 1144/13 od 03.03.2014. godine ili se negira kazna zatvora“.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.M., pa je po oceni navoda i predloga, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.M., nema propisan sadržaj.
Prema odredbi člana 484. ZKP, koja propisuje sadržaj zahteva, u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora se navesti razlog za podnošenje zahteva propisan odredbom člana 485. stav 1. ZKP, dakle, da li se zahtev podnosi zbog povrede zakona (tačka 1), primene neustavnog zakona (tačka 2) ili povrede odnosno uskraćivanja ljudskog prava i slobode (tačka 3).
Odredba člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP o povredi zakona je opšteg karaktera, pa je u stavu 2. bliže određeno kada postoji povreda zakona, a to je ako je pravnosnažnom odlukom ili u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređena odredba krivičnog postupka ili ako je na činjenično stanje utvrđeno u pravnosnažnoj odluci pogrešno primenjen zakon. Stav 4. tog člana predviđa zbog kojih povreda zakona učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom okrivljeni preko branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i one su taksativno nabrojane.
Branilac okrivljenog D.M., adv. S.P. u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti samo navodi da zahtev podnosi zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP - presudom nije potpuno rešen predmet optužbe i povrede zakona iz člana 439. tačka 3) u vezi člana 441. stav 1. ZKP, ali iste ne obrazlaže, pa kako Vrhovni kasacioni sud prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti ispituje pravnosnažnu odluku ili postupak koji je prethodio njenom donošenju u okviru razloga (član 485. stav 1. tačka 1) u vezi stava 4. ZKP), dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u zahtevu u smislu člana 489. stav 1. ZKP, što znači, da u situaciji kada konkretna povreda zakona nije opredeljena, sud nije ovlašćen da sam po službenoj dužnosti utvrđuje o kojoj povredi zakona se radi.
S`toga Vrhovni kasacioni sud nalazi da zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.M. u odnosu na povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP i člana 439. stav 1. tačka 3) ZKP nema propisan sadržaj (član 484. ZKP), zbog čega je isti odbacio na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 3. ZKP.
Nadalje, iz obrazloženja zahteva iako se ne ističe kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog, ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP navodima da je presudom optužba prekoračena. Međutim, isto obrazlaže tako što navodi da je okrivljeni D.M. kritičnom prilikom radio samo „biznis planove“ za „Start up“ kredite kod Fonda za razvoj, da su vlasnici i odgovorna lica od njegovog sina M.M. tražili da sami nabave mašine ili su mu govorili da ih oni već poseduju, da su isti dobijali novac na tekuće račune, da iznos od 205.000,00 dinara koji su preduzetnici imali obavezu da uplate na tekući račun D.M. za izradu navedenih biznis planova kod Fonda za razvoj umanjuje iznos još za dodatnih 205.000,00 dinara i značajno utiče na visinu zatvorske kazne o čemu svedoče i izjave svedoka date istražnom sudiji i na glavnom pretresu, da okrivljeni D.M. nije odgovorno lice, čime praktično ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i ocenu dokaza, a što ne predstavlja dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, zbog čega je Vrhovni kasacioni sud isti ocenio kao nedozvoljen.
Branilac okrivljenog nadalje, u obrazloženju podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti navodi da je pravnosnažna presuda doneta bez jasnog obrazloženja iz kojeg bi moglo da se utvrdi koje su činjenice uzete kao dokazane a koje nedokazane, te da postoji znatna protivrečnost između onoga što se nalazi u razlozima presude, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, koja takođe ne predstavlja dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, te je Vrhovni kasacioni sud i ovaj navod zahteva ocenio kao nedozvoljen.
Imajući napred navedeno u vidu, Vrhovni kasacioni sud je, iz iznetih razloga, zahtev branioca okrivljenog odbacio i na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 3) i člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Zorica Stojković, s.r. Nevenka Važić, s.r.