U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Andrejević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilje J.M. iz D., protiv tuženog Z.Š.1 iz D., čiji je punomoćnik J.Č., advokat iz Ć., radi izdržavanja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 242/15 od 27.07.2015. godine, u sednici veća održanoj 15.01.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog Z.Š.1 iz D. izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 242/15 od 27.07.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Despotovcu P2 87/14 od 25.05.2015. godine, stavom prvim izreke, određena je tužilja za roditelja koji će samostalno vršiti roditeljsko pravo nad zajedničkim maloletnim detetom parničnih stranaka Z.Š.2 rođenoj ... godine u Ć., pa se dete poverava majci na dalje staranje, čuvanje i podizanje, vaspitavanje, obrazovanje, zastupanje i delimično izdržavanje, što je tuženi dužan da prizna i trpi. Stavom drugim izreke je obavezan tuženi da doprinosi izdržavanju maloletnog detata iznosom od 15.000,00 dinara mesečno počev od 07.04.2014. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa dok za to postoje zakonski razlozi tako što će taj iznos isplaćivati tužilji kao zakonskom zastupniku maloletne Z.2 do petog u mesecu za tekući mesec, a zaostale rate izdržavanja tuženi će isplatiti odjednom. Stavom trećim izreke je uređen model ostvarivanja ličnih odnosa između tuženog kao oca i maloletne Z.Š.2 na način naveden u tom stavu izreke, a stavom četvrtim izreke je obavezan tuženi da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 37.000,00 dinara.

Apelacioni sud u Kragujevcu je presudom Gž2 242/15 od 27.07.2015. godine odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv drugostepene presude, tuženi je izjavio reviziju, iz čije sadržine proizlazi da pobija drugostepenu odluku u delu kojim je odlučeno o izdržavanju i troškovima spora, a zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Revizijski sud je ispitao drugostepenu presudu na način propisan u članu 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14) i utvrdio da revizija nije osnovana.

Nižestepene presude nisu zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti, a na druge bitne povrede se revizijom ne ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su živele u vanbračnoj zajednici u toku čijeg trajanja im se rodila maloletna kćerka Z. Š.2 … godine. Pobijanom presudom je maloletno dete povereno majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, sa kojom živi od prekida zajednice života sa tuženim u stanu u vlasništvo tužilje. Tužilja je u vreme trajanja zajednice života sa tuženim radila u njegovoj teretani, a u vreme presuđenja je bila bez zaposlenja, s tim što ostvaruje naknadu sa Zavoda za zapošljavanje. Tuženi u svom vlasništvu poseduje teretanu i stan i nema obavezu da izdržava druga lica osim maloletne Z.2. Maloletno zajedničko dete parničnih stranaka zbog zdravstvenih problema, po preporuci lekara koristi specijalne preparate za ličnu higijenu, kao i dodatke ishrani u vidu suplemenata. Sud je, na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka, na koji parnične stranke nisu imale primedbe, utvrdio da mesečne potrebe maloletne Z.2 iznose 29.184,33 dinara, koji iznos se odnosi i na dodatne potrebe, s obzirom na zdravstveno stanje maloletnog deteta.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo i obavezali tuženog da doprinosi izdržavanju svog maloletng deteta u dosuđenom iznosu.

Odredbom člana 160. stav 1. Porodičnog zakona je propisano da se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja. Prema stavu drugom ovog člana, potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja, a mogućnosti družnika izdržavanja, u smislu člana trećeg istog člana, zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, ličnih potreba, obaveze da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja.

U sporu za izdržavanje, u smislu navedene zakonske odredbe, sud je u obavezi da najpre utvrdi ukupan iznos sredstava potrebnih za izdržavanje lica koje to izdržavanje traži, a potom i mogućnosti lica koja su dužna da daju izdržavanje.

U provedenom postupku je utvrđeno da mesečne potrebe maloletne Z.2 za ishranu, obuću, udžbenike, školski pribor, kao i za dodatne potrebe zbog utvrđenih problema sa kožom i štitastom žlezdom, iznose preko 29.000,00 dinara. Dosuđeni iznos od 15.000,00 mesečno na ime doprinosa u izdržavanju maloletnog deteta je i po mišljenju revizijskog suda adekvatan za uzrast, za zadovoljenje osnovnih potreba i druga novčana izdvajanja s obzirom na njeno zdravstveno stanje, a uz doprinos majke, ovde tužilje, sa kojom maloletna Z.2 živi.

Obaveza roditelja da izdržava svoje maloletno dete je zajednička obaveza oba roditelja, nezavisno od toga kome je povereno vršenje roditeljskog prava. Roditelji su uvek dužni, bez obzira na sopstvene potrebe da obezbede izdržavanje svom maloletnom detetu, te se njihove mogućnosti kao dužnika izdržavanja ne procenjuju na način kako se to čini kod drugih oblika zakonskog izdržavanja.

Dosuđeni iznos, uz doprinos majke kako u novcu tako i kroz rad i staranje koji svakodnevno ulaže, neophodan je za izdržavanje zajedničkog deteta parničnih stranaka, kojim će se omogućiti najmanje takav životni standard kakav uživa roditelj – dužnik izdržavanja, ovde tuženi. Plaćanjem tog iznosa i prema shvatanju ovog suda, a suprotno navodima revizije, neće biti ugrožena egzistencija tuženog. Sa navedenog je odluka kojom se obavezuje tuženi da doprinosi izdržavanju svog maloletnog deteta doneta uz pravilnu primenu odredbi članova 160. i 162. Porodičnog zakona.

Roditelj koji ne živi sa maloletnim detetom je uvek u obavezi da doprinosi njegovom izdržavanju i to bar u visini minimalne sume izdržavanja predviđene članom 160. stav 4. Porodičnog zakona, pa je bez uticaja ukazivanje u reviziji da je nejasno iz kojih razloga je revident obavezan na plaćanje izdržavanja od podnošenja tužbe s obzirom da „u većem delu proteklog perioda stranke su se zajednički starale o detetu“.

Odredbom člana 164. navedenog zakona je propisano da visina izdržavanja može da se smanji ili poveća, ako se promene okolnosti i na osnovu kojih je doneta prethodna odluka. Neosnovano se osporava i odluka o troškovima postupka, jer o naknadi troškova postupka u vezi sa porodičnim odnosima sud, u smislu člana 207. Porodičnog zakona, odlučuje po slobodnoj oceni vodeći računa o razlozima pravičnosti. Kako se ni ostalim navodima revizije ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu porcesnog ovlašćenja iz člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Snežana Andrejević,s.r.