Kzz 1182/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1182/2015
28.01.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Ivanom Trkuljom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog I.P., zbog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.P., advokata M.P., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 63/14 od 08.05.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 939/15 od 24.09.2015. godine, u sednici veća održanoj 28.01.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.P., advokata M.P., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 63/14 od 08.05.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 939/15 od 24.09.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu K 63/14 od 08.05.2015. godine okrivljeni I.P., je oglašen krivim da je izvršio krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dve godine i šest meseci u koju će mu se uračunati vreme provedeno u pritvoru počev od 02.09.2013. godine pa do 08.05.2015. godine. Okrivljeni I.P. je obavezan da oštećenom LJ.Č. na ime imovinskopravnog zahteva isplati iznos od 14.813.460,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je za preostali deo imovinskopravnog zahteva oštećeni LJ.Č. upućen na parnični postupak. Okrivljeni I.P. je obavezan da plati troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će sud odlučiti posebnim rešenjem.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 939/15 od 24.09.2015. godine usvojena je žalba branioca okrivljenog I.P., pa je preinačena presuda Višeg suda u Beogradu K 63/14 od 08.05.2015. godine samo u pogledu odluke o kazni, tako što je Apelacioni sud u Beogradu okrivljenog I.P. zbog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica u produženom trajanju iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od dve godine u koju se okrivljenom ima uračunati vreme provedeno u prigvoru počev od 02.09.2013. godine, pa do 08.05.2015. godine, dok su žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu i branioca okrivljenog u preostalom delu odbijene kao neosnovane, a pobijana presuda u nepreinačenom delu je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je blagovremeno podneo branilac okrivljenog I.P., advokat M.P., u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak ili da iste preinači u delu odluke o krivičnoj sankciji, tako što će okrivljenom za krivično delo iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ izreći kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci u koju će mu se uračunati vreme provedeno u pritvoru.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je nakon ocene navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da su pobijane presude donete uz povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) KZ i u vezi sa tim navodi da nižestepeni sudovi nisu pravilno odmerili kaznu okrivljenom i nisu je individualizovali. Naime, branilac smatra da je u konkretnom slučaju trebalo da su sudovi prilikom odmeravanja krivične sankcije cene sve olakšavajuće okolnosti i ličnost okrivljenog kao učinioca krivičnog dela, kao i činjenicu da je okrivljeni tokom postupka proveo u pritvoru jednu godinu i šest meseci, a koje sve okolnosti po oceni branioca ukazuju na to da je kod okrivljenog postignuta svrha kažnjavanja i da je on tokom postupka pritvorskom merom postigao resocijalizaciju svoje ličnosti, zbog čega otpada potreba za određivanjem efektivne kazne zatvora u trajanju od dve godine.

Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog iako ističe povredu zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, u suštini ukazuje na to da nižestepeni sudovi nisu pravilno odmerili kaznu okrivljenom, s obzirom na činjenice koje utiču da kazna bude veća ili manja, odnosno ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog I.P., ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar - savetnik                                                                                                        Predsednik veća-sudija

Ivana Trkulja Veselinović,s.r.                                                                                     Bata Cvetković,s.r.