Rev2 1934/2015 naknada za vreme korištenja godišnjeg odmora

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1934/2015
10.12.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Marine Govedarica i Slađane Nakić-Momirović , članova veća, u parnici tužioca V.M., iz K., čiji je punomoćnik M.Ć.M., advokat iz K., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova, Policijska uprava u Kragujevcu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4151/14 od 15.05.2015. godine, u sednici održanoj 10.12.2015. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4151/14 od 15.05.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog sud u Kragujevcu P1 1815/13 od 08.07.2014. godine usvojen je tužbeni zahtev i obavezana je tužena da tužiocu na ime neisplaćene naknade zarade za vreme korišćenja godišnjeg odmora u periodu od 03.06.2010. do 30.11.2011. godine isplati iznos od 9.178,76 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 03.04.2014. godine pa do isplate, na ime dospele zakonske zatezne kamate obračunate do 02.04.2014. godine iznos od 3.706,75 dinara, zatim da tužiocu na ime razlike neisplaćene zarade po osnovu plaćenog odsustva isplati iznos od 1.732,55 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 03.04.2014. godine do isplate i iznos od 798,88 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate do 02.04.2014. godine. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4151/14 od 15.05.2015. godine, usvojena je žalba tužene, preinačena je prvostepena presuda i odbijen tužbeni zahtev.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, u smislu člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse, pa je Apelacioni sud u Kragujevcu rešenjem R1 384/15 od 16.10.2015. godine predmet ustupio Vrhovnom kasacionom sudu na stvarnu nadležnost.

Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. i člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374 stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tužene na radnom mestu policijskog službenika u Policijskoj upravi Kragujevac. Veštačenjem od strane veštaka finansijske struke je utvrđeno da je tužiocu umanjena zarada za vreme korišćenja godišnjeg odmora za 7.384,94 dinara i da kamata od dospelosti svakog mesečnog potraživanja do dana veštačenja iznosi 3.706,75 dinara. Isto tako, tužiocu je za vreme plaćenog odsustva u spornom periodu umanjena plata za 1.723, 55 dinara, a kamata od dospelosti svakog mesečnog potraživanja po navedenom osnovu do dana veštačenja iznosi 798,88 dinara.

Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u pobijanoj drugostepenoj presudi primenjeno materijalno pravo kada je prvostepena presuda preinačena i tužbeni zahtev odbijen.

Prema članu 146. stav 1. Zakona o policiji („Službeni glasnik RS“ br. 101/05, 63/09), policijski službenici i drugi zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova imaju pravo na platu koja se sastoji od osnovice, koju utvrđuje Vlada i osnovnog i dodatnog koeficijenta u odnosu na zvanje, posebne uslove rada, opasnost, odgovornost i složenost posla. Visinu koeficijenta iz stava 1. ovog člana utvrđuje ministar aktom o platama zaposlenih, uz saglasnost Vlade (član 146. stav 3. Zakona). Zbog posebnih uslova rada, opasnosti za život i zdravlje, odgovornosti, težine i prirode posla, rada na dan praznika koji je neradan, noćnog rada, rada u smenama, prekovremenog rada, dežurstava, pripravnosti i drugih vidova neredovnosti u radu, članom 147. stav 1. ovog zakona propisano je da se zaposlenima u ministarstvu mogu utvrditi koeficijenti za obračun plate koji su od 30 do 50% nominalno veći od koeficijenta za druge državne službenike, a u visini mase sredstava potrebnih za isplatu dodatnih koeficijenata iz člana 146. stav 1. ovog zakona.

Prema ovlašćenjima iz člana 146. stav 3. Zakona o policiji, ministar je 26.06.2006. godine doneo Pravilnik o platama zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova, kojim je utvrđena visina koeficijenata iz čl. 146. stav 1. ovog zakona. Prema članu 9. stav 1. tog Pravilnika, zaposlenima u MUP-u pripada i stimulativna naknada u visini od 10% na platu za vreme provedeno na radu, kao i u toku privremene nesposobnosti prouzrokovane povredom koja je nastupila u vršenju ili povodom vršenja službe. Prema stavu 2. ovog člana, pravo zaposlenih na stimulativnu naknadu isključeno je za vreme odsustva sa rada koja nisu obuhvaćena stavom 1. ovog člana, kao i u slučaju isključenja zaposlenog iz službe, za vreme dok traje isključenje.

Prema nevedenim odredbama zakona, u spornom periodu plata zaposlenih u MUP-u predstavlja iznos dobijen množenjem osnovice koju utvrđuje Vlada, sa osnovnim i dodatnim koeficijentom, koji utvrđuje ministar, u smislu čl. 146. stav 1. i 147. stav 1. Zakona, uz uvećanje od 0,4% za svaku navršenu godinu radnog staža (član 146. stav 2. Zakona). Ovako dobijen iznos predstavalja platu na koju su zaposleni kod tužene u spornom periodu imali pravo za vreme korišćenja godišnjeg odmora i plaćenog odsustva.

Pravilnik o platama zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova iz 2006. godine pravi razliku između koeficijenata (osnovnog i dodatnog) i stimulativne naknade predviđene članom 9. tog Pravilnika koja predstavlja poseban vid naknade na koju zaposleni imaju pravo samo za vreme provedeno na radu i za vreme privremene sprečenosti za rad prouzrokovane povredom u vršenju ili povodom vršenja službe. U ostalim slučajevima odsustva sa rada, gde spada i period korišćenja godišnjeg odmora i plaćeno odsustvo, zaposlenima ne pripada pravo na ovu naknadu, kako to pravilno zaključuje drugostepeni sud.

Odredbom člana 32. Zakona o platama državnih službenika i nameštenika je predviđeno pravo na naknadu za vreme godišnjeg odmora i plaćenog odsustva obračunato u istom iznosu kao i da je zaposleni radio.

Međutim, zaposlenima u MUP-u plate su uređene Pravilnikom o platama zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova, kojim su utvrđeni osnovni i dodatni koeficijenti, pri čemu su osnovni koeficijenti razvrstani u 33 platna razreda prema poslovima radnog mesta, dok su dodatni koeficijenti utvrđeni prema statusu policijskih službenika. Ovim pravilnikom je zaposlenima priznat i dodatak na platu u visini od 0,1 % za svaku punu godinu penzijskog staža zbog rada pod posebnim uslovima, nezavisno od uvećanja od 0,4% priznatom Zakonom o policiji. Za razliku od ovog pravilnika Zakonom o platama državnih službenika i nameštenika, članom 24. – 31., na drugačiji način je regulisan dodatak na osnovnu platu državnih službenika za rad noću, za rad na dan praznika koji nije radni dan, za prekovremeni rad, opterećenost na poslu i za pripravnost, o čemu se odlučuje posebnim rešenjem.

Kako se zaposlenima kod tužene plata obračunava primenom koeficijenata propisanih Pravilnikom o platama zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova, koji je bio donet u sprovođenju Zakona o policiji, pravilno je stanovište drugostepenog suda da ovaj pravilnik ne predstavlja podzakonski akt u odnosu na Zakon o platama državnih službenika i nameštenika, te da nema mesta primeni Zakona o platama državnih službenika i nameštenika prilikom obračuna naknade plate tužiocu za vreme odsustva sa rada – korišćenje godišnjeg odmora i plaćenog odsustva.

Imajući ovo u vidu, te da je članom 9. stav 2. ovog pravilnika isključeno pravo zaposlenih u MUP-u na stimulativnu naknadu od 10% za vreme korišćenja godišnjeg odmora, pravilna je ocena drugostepenog suda da je tužbeni zahtev neosnovan, iz razloga što tužiocu ne pripada tražena razlika zarade, niti dospela, a neplaćena kamata, kao glavni dug, do dana veštačenja.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća-sudija

Milomir Nikolić,s.r.