
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 205/2016
17.03.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog M.V., zbog krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.V., advokata I.Č. iz Č., podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Čačku Kv 496/15 od 17.11.2015. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž2 1242/15 od 17.12.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 17.03.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.V., advokata I.Č., podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Čačku Kv 496/15 od 17.11.2015. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž2 1242/15 od 17.12.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Čačku Kv 496/15 od 17.11.2015.godine, odbijen je kao neosnovan zahtev branilaca okrivljenog M.V., advokata I.Č. i D.R. kojim je traženo da se utvrdi da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) godina i 11 (jedanaest) meseci, po presudi Osnovnog suda u Čačku Kv 172/14 od 10.03.2014. godine, ne može izvršiti u delu koji iznosi 1 (jednu) godinu i 6 (šest) meseci.
Rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu Kž2 1242/15 od 17.12.2015. godine, odbijene su kao neosnovane, zajednička žalba branilaca okrivljenog M.V. i posebna žalba advokata I.Č., izjavljene protiv rešenja Osnovnog suda u Čačku Kv 496/15 od 17.11.2015. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog M.V., advokat I.Č., zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) u vezi sa stavom 2. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud shodno članu 488. stav 2. ZKP obavesti branioca o održavanju sednice veća, a zatim u sednici usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i ukine u celini rešenje Apelacionog suda u Kragujevcu Kž2 1242/15 od 17.12.2015. godine i rešenje Osnovnog suda u Čačku Kv 496/15 od 17.11.2015. godine ili shodno članu 492. stav 1. tačka 2) ZKP preinači obe odluke i utvrdi da se presuda Osnovnog suda u Čačku Kv 172/14 od 10.03.2014. godine kojom je okrivljeni M.V. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina i 11 (jedanaest) meseci ne može izvršiti u delu u kome je kazna izrečena po presudi Okružnog suda u Kraljevu Kž br. 632/08 od 26.02.2009. godine u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) meseci, jer je nastupila apsolutna zastarelost izvršenja navedene kazne, a što je i utvrđeno rešenjem Osnovnog suda u Kraljevu K.br.251/10 od 12.06.2015. godine.
Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća, u smislu čl. 486. stav 1. i 487. stav 1. ZKP, u kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.V. je nedozvoljen.
Prema navodima zahteva, pobijanim pravnosnažnim rešenjima pogrešno je odbijen kao neosnovan zahtev branilaca okrivljenog da se utvrdi da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 godina i 11 meseci izrečena presudom Osnovnog suda u Čačku Kv 172/14 od 10.03.2014. godine ne može izvršiti u delu koji iznosi 1 godinu i 6 meseci, jer je za taj deo kazne po presudi Okružnog suda u Kraljevu Kž br. 632/08 od 26.02.2009. godine nastupila apsolutna zastarelost izvršenja kazne, što je i utvrđeno pravnosnažnim rešenjem Osnovnog suda u Kraljevu K-251/10 od 12.06.2015. godine, a stanovište prvostepenog suda da je presuda Okružnog suda u Kraljevu Kž br. 632/08 preinačenjem iste u pogledu odluke o kazni i izricanjem jedinstvene kazne izgubila svoju samostalnost i da kazna izrečena tom presudom dobija novi rok zastarelosti, suprotno je odredbi člana 107. stav 1. Krivičnog zakonika (KZ) koja izričito propisuje da zastarelost izvršenja kazne počinje od dana kada je presuda kojom je kazna izrečena postala pravnosnažna. Osim toga, branilac navodi da je odredbom člana 107. stav 2. KZ propisano da ako je aktom amnestije ili pomilovanja ili odlukom suda po vanrednom pravnom leku izrečena kazna smanjena, vreme potrebno za nastupanje zastarelosti određuje se prema novoj kazni, ali se tok zastarelosti računa od ranije pravnosnažne presude, a u konkretnom slučaju, kazna izrečena okrivljenom presudom Okružnog suda u Kraljevu Kž.br.632/08 je smanjena primenom odredaba o sticaju u postupku po vanrednom pravnom leku, kada je presudom Opštinskog suda u Gornjem Milanovcu Kv 107/2009 od 11.12.2009. godine, uzimanjem kao utvrđene i kazne zatvora izrečene okrivljenom presudom istog suda Kv 68/06 od 07.12.2006. godine u trajanju od 5 godina i 2 meseca, okrivljenom izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 6 godina i 7 meseci.
Međutim, odredbom člana 485. stav 4. ZKP, koja propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno branilac okrivljenog u granicama prava koja u postupku ima okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, što se tiče zastarelosti, kao zakonski osnov propisana je jedino odredba člana 438. stav 1. tačka 1)ZKP u pogledu zastarelosti krivičnog gonjenja, dok nastup tome nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povreda zakona iz člana 107. stav 1. i 2. KZ, usled zastarelosti izvršenja pravnosnažno izrečene kazne zatvora, na koje povrede se ukazuje izloženim navodima zahteva.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. M.V. ocenio kao nedozvoljen i na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća - sudija
Nataša Banjac,s.r. Janko Lazarević,s.r.