
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 278/2016
23.03.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković, Gorana Čavline i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog LJ.D., zbog krivičnog dela omogućavanje zloupotrebe ostvarivanja prava azila u stranoj državi iz člana 350a. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog LJ.D., adv. D.M., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prokuplju 6K 265/15 od 16.11.2015. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž 20/16 od 26.01.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 23.03.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog LJ.D., adv. D.M., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prokuplju 6K 265/15 od 16.11.2015. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž 20/16 od 26.01.2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Prokuplju 6K 265/15 od 16.11.2015. godine između ostalih okrivljeni LJ.D. oglašen je krivim zbog krivičnog dela omogućavanje zloupotrebe ostvarivanja prava azila u stranoj državi iz člana 350a. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet meseci koju će okrivljeni izdržati po pravnosnažnosti presude.
Istom presudom prema okrivljenom LJ.D. izrečena je i mera bezbednosti i to oduzimanja putničkog motornog vozila marke „...“ reg.oznake ..., bele boje.
Okrivljeni je obavezan i da na ime paušala plati iznos od 2.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.
Presudom Višeg suda u Prokuplju Kž 20/16 od 26.01.2016. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog LJ.D., adv. D.M. i presuda Osnovnog suda u Prokuplju 6K 265/15 od 16.11.2015. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog LJ.D., adv. D.M., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, i pobijane presude ukine.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zaknitosti branioca okrivljenog LJ.D. je nedozvoljen.
Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora se navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP.
Prema tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.
U konkretnom slučaju branilac okrivljenog LJ.D., u zahtevu za zaštitu zakonitosti ne opredeljuje konkretno učinjenu povredu zakona, a iz obrazloženja zahteva proizilazi da je zahtev podnet zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. stav 1. tačka 2) ZKP zbog koje povrede je zahtev dozvoljen, ali ne opredeljuje u čemu se ova povreda materijalno pravne prirode sastoji, već suštinski u obrazloženju zahteva osporava utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnim odlukama i ukazuje na pogrešnu ocenu dokaza, što ne predstavlja razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenog i njegovog branioca.
Naime, suprotno činjeničnim utvrđenjima iz izreke prvostepene presude, branilac okrivljenog LJ.D., kao razlog podnošenja zahteva navodi da prvostepeni i drugostepeni sud nisu dokazali postojanje ni jedne radnje na strani okrivljenog koja čini obeležje krivičnog dela za koje je oglašen krivim, da u toku postupka nije utvrđeno da je okrivljeni LJ.D. ulazio na teritoriju Republike Nemačke i da je oglašen krivim samo zato što je njegovo kombi vozilo prevozilo članove porodice B.S. od njihovog sela D.S. do Berlina u Nemačkoj, dakle osporava se utvrđeno činjenično stanje i ocena dokaza u vezi sa navedenim krivičnim delom.
Kako je, u podnetom zahtevu samo formalno označena povreda zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno, dok se u suštini ukazuje na nedozvoljene razloge za podnošenje zahteva, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog LJ.D., adv. D.M., na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Mila Ristić, s.r. Nevenka Važić, s.r.