Kzz 1204/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1204/2015
27.01.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Bate Cvetkovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog N.M.1, zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 6. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.M.1, adv. Ž.L., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu 3K 1452/13 od 05.05.2015. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1022/15 od 08.10.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 27.01.2016. godine, većinom glasova, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.M.1, adv. Ž.L., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu 3K 1452/13 od 05.05.2015. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1022/15 od 08.10.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu 3K 1452/13 od 05.05.2015. godine, okrivljeni N.M.1, oglašen je krivim zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 6. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koju će okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje sa elektronskim nadzorom, a ukoliko okrivljeni za vreme izdržavanja kazne samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju od šest časova, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izdržavanje kazne zatvora.

Na osnovu člana 261. i člana 264. stav 1. ZKP, okrivljeni je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka i to na ime paušala iznos od 2.000,00 dinara i na ime troškova unapred isplaćenih iz budžetskih sredstava iznos od 23.966,00 dinara u roku od 30 dana po pravnosnažnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1022/15 od 08.10.2015. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Kragujevcu i branioca okrivljenog N.M.1, a presuda Osnovnog suda u Kragujevcu 3K 1452/13 od 05.05.2015. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog N.M.1, adv. Ž.L., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) u vezi člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa odlukama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog N.M.1 u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da se pobijane presude zasnivaju na dokazu na kome se ne mogu zasnivati, to jest na iskazu svedoka – oštećenog N.M.2, datog u prethodnom postupku, a koji je pribavljen suprotno odredbi člana 251. stav 5. ZKP, koji je važio u vreme ispitivanja navedenog svedoka i sastavljanja zapisnika, jer okrivljeni i njegov branilac nisu prisustvovali ispitivanju svedoka – oštećenog niti su obavešteni od strane istražnog sudije o preduzimanju navedene istražne radnje, te su navedene pravnosnažne presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, a Vrhovni kasacioni sud ovakve navode ocenjuje neosnovanim.

Odredbom člana 16. stav 1. ZKP propisano je da sudske odluke se ne mogu zasnivati na dokazima koji su, neposredno ili posredno, sami po sebi ili prema načinu pribavljanja u suprotnosti sa Ustavom, ovim zakonom, drugim zakonom ili opšte prihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima, osim u postupku koji se vodi zbog pribavljanja takvih dokaza.

Prema odredbi člana 419. ZKP, propisano je da sud zasniva presudu samo na dokazima koji su izvedeni na glavnom pretresu, a stavom 2. ovog člana da je sud dužan da na osnovu savesne ocene svakog dokaza pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima izvede zaključak o izvesnosti postojanja određene činjenice.

Dakle, presuda se ne može zasnivati na onim dokazima za koje je po odredbama ZKP propisano da se na njima ne može zasnivati presuda, kao i ako dokaz nije izveden na glavnom pretresu.

Stoje navodi branioca okrivljenog u podnetom zahtevu da je svedok – oštećeni N.M.2 u prethodnom postupku ispitan bez prisustva okrivljenog i njegovog branioca i koji o ispitivanju navedenog svedoka – oštećenog nisu bili obavešteni o vremenu i mestu izvršenja istražnih radnji kojima oni mogu prisustvovati, a što je suprotno odredbi člana 251. stav 5. ranije važećeg ZKP („Službeni glasnik RS“ br. 58/04 ... 76/10) a shodno primeni odredbe člana 604. stav 1. ZKP.

Međutim iz spisa predmeta proizilazi da je svedok – oštećeni N.M.2, ispitan na glavnom pretresu, da mu je predočen ranije dat iskaz, prvostepeni sud je cenio kazivanje oštećenog u celini i prihvatio iskaz svedoka – oštećenog dat u prethodnom postupku kao istinit i o tome na strani 8 obrazloženja prvostepene presude dao razloge.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, bez obzira na činjenicu da je svedok – oštećeni N.M.2 u prethodnom postupku ispitan bez prisustva okrivljenog i njegovog branioca, jer istražni sudija nije obavestio branioca okrivljenog o vremenu i mestu obavljanja istražne radnje ovaj propust prvostepenog suda konvalidiran je ispitivanjem navedenog svedoka – oštećenog na glavnom pretresu u prisustvu okrivljenog i njegovog branioca, koji su na glavnom pretresu mogli da postavljaju pitanja svedoku – oštećenom i da razjasne sve okolnosti od značaja za postojanje dela, kao i da predlože suočenje okrivljenog i oštećenog.

Iz navedenog proizilazi da je sud postupao u svemu u skladu sa odredbom člana 419. ZKP, to jest da je presudu zasnovao na dokazima koji su izvedeni na glavnom pretresu, te se navedeni iskaz svedoka oštećenog N.M.2 ne može smatrati nezakonitim u smislu postojanja bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, kako se neosnovano ističe u podnetom zahtevu branioca okrivljenog.

Nalazeći iz iznetih razloga, da pobijanim pravnosnažnim presudama nije učinjena povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP na koju se ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, to je Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 491. stav 1. ZKP odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                 Predsednik veća-sudija

Mila Ristić, s.r.                                                                                                                                          Nevenka Važić, s.r.