Kzz 409/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 409/2016
20.04.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog G.Č., zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. D.G., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Somboru 1 K br. 563/11 od 01.06.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1278/15 od 09.12.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 20.04.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog G.Č., adv. D.G., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Somboru 1 K br. 563/11 od 01.06.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1278/15 od 09.12.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru 1 K br. 563/11 od 01.06.2015. godine okrivljeni G.Č., oglašen je krivim zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja će se izvršiti tako što će je okrivljeni izdržati u prostorijama u kojima stanuje. Okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje osim u slučajevima propisanim zakonom koji određuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko isti jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da isti ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora.

Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 100.372,72 dinara i sudski paušal u iznosu od 6.000,00 dinara u roku od tri meseca od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Okrivljenom je izrečena i mera bezbednosti zabrana upravljanja motornim vozilom „C“ kategorije u trajanju od šest meseci, dok je oštećeni radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahteva upućen na parnicu.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1278/15 od 09.12.2015. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog, a prvostepena presuda, potvrđena.

Protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Somboru 1 K br. 563/11 od 01.06.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1278/15 od 09.12.2015. godine zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog G.Č., adv. D.G., zbog povrede zakona na štetu okrivljenog, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud zahtev usvoji, ukine obe nižestepene presude i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje ili pak da iste preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe. Predložio je da okrivljeni i njegov branilac budu pozvani na sednicu veća Vrhovnog kasacionog suda.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog G.Č., adv. D.G., je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. stav 1.ZKP, propisani su razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane lica ovlašćenih za podnošenje zahteva (član 483. stav 1. ZKP), pa je između ostalih u članu 485. stav 1. tačka 1) ZKP, kao razlog predviđena povreda zakona.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP, ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome, okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda tog zakona, propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom. Branilac okrivljenog koji ima pravo da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti samo okrivljeni u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti isključivo iz razloga propisanih članom 485. stav 4. ZKP.

Branilac okrivljenog G.Č., adv. D.G., kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti ističe povredu zakona, bez konkretnog označavanja o kojoj povredi zakona se radi dok iz obrazloženja zahteva u kome navodi da je zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza došlo i do povrede zakona na štetu okrivljenog, da sama primena materijalnog prava u konkretnom slučaju na osnovu izvedenih dokaza nije mogla da dovede do zaključka Apelacionog suda da se radilo o izvršenju krivičnog dela okrivljenog Č. i da je takav zaključak suda van svake razumne sumnje, čime se po oceni Vrhovnog kasacionog suda ukazuje na pogrešnu ocenu izvedenih dokaza i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Kako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i ocena dokaza shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP u kojoj su taksativno nabrojani razlozi zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek – zahtev za zaštitu zakonitosti ne predstavljaju dozvoljene razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, to je Vrhovni kasacioni sud iz napred iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev branioca okrivljenog odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u izreci rešenja.

Zapisničar-savetnik,                                                                                               Za predsednika veća-sudija,

Zorica Stojković, s.r.                                                                                               Vesko Krstajić, s.r.