Rev2 1992/2015 povreda radne discipline

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1992/2015
28.04.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Jasminke Stanojević i Biljane Dragojević, članova veća, u parnici tužioca D.C. iz G.M., čiji je punomoćnik M.J., advokat iz N., protiv tuženog N.-e. AD N., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1643/15 od 28.07.2015. godine, u sednici održanoj 28.04.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1643/15 od 28.07.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 2781/13 od 26.03.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog br. 60/37 od 16.04.2013. godine, da ga tuženi vrati na rad i prizna mu sva prava na radu i po osnovu rada. Stavom drugim izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Apelacioni sud u Nišu je presudom Gž1 1643/15 od 28.07.2015. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55714), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a nema ni drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se revizijom tužioca neosnovano ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na radnom mestu varioca u Pogonu održavanja, kada mu je rešenjem tuženog od 16.04.2013. godine otkazan ugovor o radu primenom čl. 179. tač. 2. i 3. Zakona o radu, čl. 6. st. VII i 7. tač. VII Kolektivnog ugovora o utvrđivanju prava, obaveza i odgovornosti zaposlenih, čl. 20. tač. IV i XI ugovora o radu, kao i stava II tačka 10. Poslovnog kodeksa tuženog. Tužiocu je stavljeno na teret da je učinio povredu radne obaveze i da nije poštovao radnu disciplinu, tako što je 01.04.2013. godine po dolasku na posao na ulaznoj kapiji bio podvrgnut kontroli alkotesta od strane radnika Službe obezbeđenja, kojom prilikom je utvrđeno da je imao 0,31 promila alkohola u organizmu. Alkotestiranje je izvršeno alkometrom tipa „Drager 7410“ i vršeno je tri puta. Nakon završenog alkotestiranja, tužilac je odbio da potpiše zapisnik. U nalazu i mišljenju veštaka medicinske struke utvrđeno je da koncetracija alkohola od 0,31 promila predstavlja lako povećanu koncetraciju u odnosu na fiziološke vrednosti. Takve koncetracije alkohola u krvi ne izazivaju značajne psihičko-fizičke poremećaje i označavaju se kao stanje „početne gucnutosti alkoholom“.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su ižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev tužioca za poništaj osporenog rešenja tuženog.

Odredbom člana 179. tač. 2. i 3. Zakona o radu predviđeno je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje i potrebe poslodavca i to ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze utvrđene opštim aktom ili ugovorom o radu i ako ne poštuje radnu disciplnu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca.

Prema članu 6. stav VII Kolektivnog ugovora tuženog povrede radnih obaveza predstavljaju dolazak na rad u napitom stanju, opijanje u toku rada ili upravljanje motornim vozilom pod dejstvom alkohola koje izaziva ugrožavanje bezbednosti saobraćaja, ugrožavanje imovine ili izaziva poremećaj u procesu rada.

Članom 10. tač. IV i XI ugovora o radu koji je zaključen između tužioca i tuženog predviđeno je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu zbog učinjenih povreda radne obaveze i to kad zaposleni neblagovremeno, nesavesno i namerno izvršava radne obaveze, kada ne poštuje radnu disciplinu, odnosno kada je ponašanje zaposlenog takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca i ako dolazi na rad u napitom stanju.

Stavom II tačka 10. Poslovnog kodeksa tuženog zabranjeno je unošenje, posedovanje, konzumiranje, kupovanje ili prodavanje alkohola i opojne supstance u prostorijama i vozilima tuženog.

Pravilnikom o kontroli alkoholisanosti zaposlenih, članom 6. predviđeno je da svi zaposleni prilikom dolaska na rad, za vreme rada, za vreme pauze na radu, prilikom boravka u poslovnom prostoru tuženog i u prostorijama koje je tuženi uzeo pod zakup, moraju biti u stanju koje u potpunosti isključuje prisustvo alkohola.

U konkretnom slučaju, tužilac je postupio suprotno aktima poslodavca, tako što je došao na posao pod dejstvom alkohola, iako mu je bilo poznato da je to suprotno normativnim aktima tuženog kao i Kodeksom ponašanja pa su se, i po shvatanju ovog suda, stekli uslovi propisani članom 179. tačka 2. i 3. Zakona o radu za otkaz ugovora o radu tužiocu, zbog povrede radne obaveze i nepoštovanja radne discipline, kako je to utvrđeno rešenjem o otkazu ugovora o radu. Tuženi je u smislu člana 180. Zakona o radu tužioca upozorio na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i ostavio mu rok za izjašnjenje i ovo upozorenje dostavio na mišljenje sindikatu čiji je zaposleni član (član 181. Zakona). S obzirom da je otkaz ugovora o radu zakonit, tužilac nema pravo da zahteva vraćanje na rad u smislu člana 191. Zakona o radu.

Neosnovani su navodi revizije koji ukazuju da tužiocu nije dostavljen Poslovni kodeks koji zabranjuje dolazak na posao pod dejstvom alkohola, jer je sam tužilac u svojoj izjavi rekao da je upoznat sa tom zabranom, a Pravilnik tuženog o kontroli alkoholisanosti zaposlenih je bio istaknut na oglasnoj tabli 17.07.2008. godine kako bi se sa njim upoznali svi zaposleni.

Ostalim navodima revizije pobija se utvrđeno činjenično stanje, pa ih ovaj sud nije ispitivao, budući da se utvrđeno činjenično stanje revizijom ne može pobijati u smislu člana 407. stav 2. ZPP.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Ljubica Milutinović, s.r.