Rev2 2128/2015 povreda radne obaveze

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2128/2015
30.03.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Biljane Dragojević i Slađane Nakić-Momirović, članova veća, u parnici tužioca G.J. iz S., selo S., čiji je punomoćnik D.P., advokat iz S., protiv tuženog JP „Srbijašume“ B., Š.g. V., Š.u. S., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 824/15 od 09.06.2015. godine, u sednici veća održanoj 30.03.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 824/15 od 09.06.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Surdulici P1 1080/13 od 28.05.2014. godine poništeno je kao nezakonito rešenje direktora tuženog br. 484 od 05.03.2007. godine kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu, naloženo tuženom da tužioca vrati na rad i rasporedi na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 136.050,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 824/15 od 09.06.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke preinačena je ista presuda u stavu drugom izreke tako što je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka plati iznos od 119.250,00 dinara, dok je zahtev tužioca za naknadu troškova preko navedenog iznosa pa do dosuđenog prvostepenom presudom od 136.050,00 dinara odbijen kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11) Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 374. stav 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a nema ni drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je kod tuženog bio u radnom odnosu na neodređeno vreme počev od 01.02.1985. godine. Ugovorom o radu zaključenim 01.03.2004. godine određeno je da tužilac obavlja poslove poslovođe u šumarstvu. Ovim ugovorom i Pravilnikom o radu predviđene su radne obaveze tužioca: organizacija posla na seči i izgradnji drvnih sortimenata, krojenje – razmeravanje stabala sa tehničkim drvetom, primanje drvnog materijala od radnika, plasiranje i održavanje sortimenata za dalju upotrebu, kontrola kvaliteta rada i uspostavljanje šumskog reda, organizacija opreme drvnih sortimenata, izdavanje otpremnica, propratnica i radnih naloga, kontrolisanje primene zaštitne opreme, bezbednosti radnika na radu i opremi, vođenje brige o propisanom i bezbednom utovaru robe u vozila, vagoni i plovne objekte, organizacija posla gajenja, zaštite šuma i rasadničke proizvodnje, kontrola kvaliteta izvršnih radova, vođenje evidencije izvršenih radova, izdavanje radnih naloga, otpremnica i propratnica i obavljanje drugih poslova koji proizilaze iz prirode radnih mesta i pravila struke i po nalogu revirnog inženjera. Rešenjem tuženog od 05.03.2007. godine tužiocu je otkazan ugovor o radu zbog učinjene povrede radne obaveze jer je neblagovremeno, nesavesno ili nemarno vršio radne obaveze i nemarno ili grubom nepažnjom prouzrokovao štetu poslodavcu. U rešenju je navedeno da je tužilac, radeći na otpremi drvnih sortimenata kao računopolagač u GJ K. učinio povredu radnih obaveza koje su mu stavljene na teret, jer je od strane popisne komisije utvrđen manjak drvnih sortimenata na kamionskom putu od 1035,71 m3, u vrednosti od 2.454.286,57 dinara.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je rešenje tuženog nezakonito, jer ne sadrži mesto, vreme i način izvršenja povrede radnih obaveza.

Odredbom člana 179. tačka 2. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05 i 61/05) propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje i potrebe poslodavca i to ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze utvrđene opštim aktom ili ugovorom o radu. Ugovor o radu otkazuje se rešenjem, u pismenom obliku i obavezno sadrži obrazloženje i pouku o pravnom leku (član 185. stav 1. istog zakona).

Povreda radnih obaveza se utvrđuje zakonom, opštim aktom ili ugovorom o radu i identifikuje se zavisno od načina, mesta i vremena izvršenja. Način izvršenja se određuje prema radnji povrede, ona se može ogledati u činjenju ili nečinjenju. Rešenje o otkazu ugovora o radu treba da sadrži vreme, mesto i način izvršenja povrede radne obaveze, da bi se iz rešenja na nesumnjiv način moglo utvrditi da je zaposleni učinio povredu radne obaveze. Dakle, činjenje ili nečinjenje koje predstavlja povredu radne obaveze mora da bude opisano, odnosno zaposlenom mora da bude stavljena na teret konkretna radnja ili njeno propuštanje, određeno u vremenu i prostoru, da bi rešenje o otkazu bilo nezakonito.

U rešenju tuženog, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu, nije navedeno kada i šta je tužilac učinio ili propustio da učini, već mu je otkazan ugovor o radu zato što je popisom utvrđen manjak, na osnovu čega je izveden zaključak da je tužilac učinio povredu ove radne obaveze. Međutim, i po shvatanju ovog suda, otkazivanje ugovora o radu na ovaj način je nezakonito, osim u situacijama kada nesumnjivo iz opisa poslova i utvrđenih činjenica proizilazi zaključak da samo zaposleni kome je otkazan ugovor o radu može da bude odgovoran za nastali manjak, što iz opisa poslova tužioca i utvrđenog činjeničnog stanja ne proizilazi.

Kako nije utvrđeno da je tužilac učinio povredu radne obaveza koja mu se osporenim rešenjem stavlja na teret, pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da nisu bili ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 179. stav 2. Zakona o radu za njegovo donošenje, zbog čega je osporeno rešenje tuženog pravilno poništeno kao nezakonito.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Ljubica Milutinović, s.r.