
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 35/2017
26.01.2017. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnom kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog produženog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa članom 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dragana Živkovića iz ..., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Valjevu K.br.10/14 od 25.05.2016. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1190/16 od 14.10.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 26.01.2017. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dragana Živkovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Valjevu K.br.10/14 od 25.05.2016. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1190/16 od 14.10.2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Valjevu K.br.10/14 od 25.05.2016. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim za produženo krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa članom 61. Krivičnog zakonika (KZ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1- jedne godine. Istom presudom, od okrivljenog je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim delom u iznosu od 1.893.525,73 dinara, koju je dužan platiti u roku od 6 meseci od dana pravnosnažnosti presude u korist budžetskih sredstava suda pod pretnjom prinudnog izvršenja i okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka sudu u iznosu od 154.877,05 dinara i paušala u iznosu od 25.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom izvršenja, dok su oštećeni BB iz ..., VV iz ... i GG iz ... upućeni da imovinskopravne zahteve ostvare u parničnom postupku.
Apelacioni sud u Beogradu, presudom Kž1 1190/16 od 14.10.2016. godine, u stavu prvom izreke, odbio je kao neosnovane žalbe javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Valjevu i branioca okrivljenog AA, advokata Dragana Živkovića i presudu Višeg suda u Valjevu K.br.10/14 od 25.05.2016. godine potvrdio, osim u delu odluke o oduzimanju imovinske koristi, imovinskopravnom zahtevu i troškovima postupka; u stavu drugom izreke, delimičnim uvaženjem žalbe punomoćnika oštećenog GG, advokata Radoslava Tadića, preinačio je presudu Višeg suda u Valjevu K.br.10/14 od 25.05.2016. godine u delu odluke o imovinskopravnom zahtevu, tako što je okrivljenog AA obavezao da oštećenom GG na osnovu imovinskopravnog zahteva plati iznos od 909.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, a oštećenog GG za višak traženog iznosa od dosuđenog uputio na parnični postupak, te je preinačio istu presudu u delu odluke o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim delom, tako što je od okrivljenog AA oduzeo iznos od 984.525,73 dinara koji je okrivljeni dužan da plati u korist budžeta Republike Srbije u roku od 3 meseca od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja; u stavu trećem izreke, uvaženjem žalbi punomoćnika oštećenih BB, advokata Miloša Mandića, punomoćnika oštećenog VV, advokata Branka Ivkovića i punomoćnika oštećenog GG, advokata Radoslava Tadića, ukinuo odluku o troškovima postupka sadržanu u presudi Višeg suda u Valjevu K.br.10/14 od 25.05.2016. godine i u tom delu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Branilac okrivljenog AA, adv. Dragana Živković, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Valjevu K.br.10/14 od 25.05.2016. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1190/16 od 14.10.2016. godine, zbog povrede člana 485. stav 1. tačka 1) u vezi sa čl. 15, 16, 113, 118. stav 2, 126. i člana 485. stav 4. u vezi sa članom 438. stav 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i ukine u celini prvostepenu i drugostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, u smislu odredbe člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. AA je nedozvoljen.
Branilac okrivljenog u zahtevu ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. ZKP (bez opredeljenja o kojoj tačno od više povreda propisanih tom zakonskom odredbom je reč), sa obrazloženjem da pobijane pravnosnažne presude nisu mogle biti zasnovane na nalazu i mišljenju veštaka ekonomsko-finansijske struke jer ga veštak nije dao prema pravilima struke i na osnovu orginalne i verodostojne dokumentacije i javne isprave, već na osnovu policijskih izveštaja i izjava oštećenih, te korišćenjem izvoda banke, umesto naloga za podizanje gotovog novca za koje se okrivljeni tereti da je falsifikovao potpise vlasnika računa, kao i iz razloga što prigovori odbrane o netačnosti nalaza veštaka, koju potvrđuju svi nalazi stručnog savetnika, nisu uzeti u obzir od strane prvostepenog ni drugostepenog suda, što veštak nije odgovorio na primedbe odbrane u podnesku od 17.04.2013. godine, čime je po stavu branioca povređeno pravo okrivljenog na odbranu i pravično suđenje i osim toga, veštak se upuštao u utvrđivanje falsifikata, odnosno verodostojnosti potpisa određenih lica, što nije u domenu njegove struke već veštaka grafološke struke.
Izloženim navodima zahteva, iako se poziva na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka (član 438. stav 2. tačka 1) ZKP), branilac okrivljenog u suštini osporava istinitost činjenica iznetih u nalazu veštaka ekonomsko- finansijske struke Vladete Jovanovića i ocenu suda dokazne vrednosti nalaza i mišljenja ovog veštaka i sledstveno tome, pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda zasnovanih na navedenom dokazu.
Činjenično stanje u pobijanoj pravnosnažnoj presudi branilac okrivljenog osporava i navodima zahteva da potpisi na nalozima za podizanje novca nisu falsifikat prema nalazu i mišljenju veštaka grafologa angažovanog od strane okrivljenog, sačinjenog na osnovu kopija dokumentacije, da orginali dokumenata nisu pribavljeni i pored insistiranja odbrane, zbog čega se ni veštak ekonomsko-finansijske struke nije mogao izjasniti na sve primedbe stručnog savetnika i odbrane i osporavanjem, iz tog razloga, nalaza i mišljenja veštaka ekonomsko-finansijske struke kao nepotpunog i pogrešnog.
Međutim, činjenično stanje u pravnosnažnoj presudi, shodno odredbi člana 485. ZKP, nije predmet razmatranja i ispitivanja od strane Vrhovnog kasacionog suda u postupku po zahtevu za zaštitu zakonitosti, pa je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u tom delu nedozvoljen.
Navodima zahteva da prvostepeni i drugostepeni sud nisu obrazložili zašto se razlikuju nalazi veštaka ekonomsko-finansijske struke i stručnog savetnika i da prvostepeni sud nije obrazložio zašto je odbio dokazne predloge odbrane za saslušanje svedoka-vlasnika računa, branilac okrivljenog ukazuje na odsustvo razloga u pravnosnažnoj presudi o činjenicama koje su predmet dokazivanja, dakle na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, a navodima zahteva da drugostepeni sud nije odgovorio na navode žalbe u vezi neprihvatanja dokaznih predloga odbrane, ukazuje na povredu odredbe člana 460. stav 1. ZKP.
Pored navedenog, branilac okrivljenog ističe da je odbijanjem suda predloga odbrane da se sprovede veštačenje spornih potpisa na nalozima za podizanje novca, od strane veštaka odgovarajuće struke (grafologa), povređena odredba člana 113. ZKP, da je prvostepeni sud, ceneći kao dokaz dopunski nalaz i mišljenje veštaka ekonomsko-finansijske struke od 11.04.2016. godine iako taj dokaz nije izveden na glavnom pretresu, povredio odredbu člana 16. ZKP i da je povredio odredbe čl. 15. i 16. ZKP jer presudu može zasnovati samo na činjenicama u čiju izvesnost je uveren, a tužilaštvo nije dokazalo ni jedan stepen krivice okrivljenog. Takođe, branilac ističe povredu odredaba čl. 118. stav 2. i 126. ZKP, sa obrazloženjem da sud nije dopunom naredbe označio ime i adresu stručnog savetnika, da veštaku nije dostavio primedbe stručnog savetnika pre početka veštačenja i da nije omogućio prisustvo stručnog savetnika veštačenju jer ga nije obavestio o vremenu i mestu veštačenja.
Kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP, koja propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno branilac okrivljenog u granicama prava koja u postupku ima okrivljeni (člana 71. tačka 5) ZKP) mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, ni zbog povreda odredaba čl. 15, 16, 113, 118. stav 2, 126. i 460. stav 1. ZKP, to je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog nedozvoljen i u delu u kojem je podnet iz tih razloga.
Iz svih iznetih razloga, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Nataša Banjac,s.r. Janko Lazarević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
VŽ