Kzz 1439/2018 2.1.16.5; nedozvoljene polne radnje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1439/2018
23.01.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog produženog krivičnog dela nedozvoljene polne radnje iz člana 182. stav 1. u vezi člana 178. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Zehlije Kurtovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sjenici K br.74/2015 od 25.01.2018. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž br.75/18 od 16.10.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 23. januara 2019. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Zehlije Kurtovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sjenici K br.74/2015 od 25.01.2018. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž br.75/18 od 16.10.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sjenici K br.74/2015 od 25.01.2018. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela nedozvoljene polne radnje iz člana 182. stav 1. u vezi člana 178. stav 1. u vezi člana 61. KZ za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri meseca, s tim što je istovremeno određeno da će se ova kazna izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje u ..., ulica ..., uz elektornski nadzor, te da okrivljeni za vreme izdržavanja kazne ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom kojim se uređuje izvršenje krivičnih sankcija, kao i da ukoliko okrivljeni samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora.

Istom presudom, okrivljeni je obavezan da na ime paušala plati iznos od 3.000,00 dinara, te na ime troškova krivičnog postupka iznos od 10.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom priudnog izvršenja.

Oštećena BB je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućena na parnicu, shodno odredbi člana 258. stav 4. ZKP.

Presudom Višeg suda u Novom Pazaru Kž br.75/18 od 16.10.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA – advokata Zehrije Kurtovića, a presuda Osnovnog suda u Sjenici K br.74/2015 od 25.01.2018. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Zehrija Kurtović, na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP i povrede odredaba člana 440. stav 2. ZKP i člana 61. KZ, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu ili da pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe da je izvršio predmetno krivično delo.

Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan.

Neosnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog navodi da su pobijane presude donete uz povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, i s tim u vezi ističe da u radnjama okrivljenog nisu sadržani svi bitni elementi predmetnog krivičnog dela jer je u izreci pravnosnažne presude navedeno da je okrivljeni krivično delo izvršio upotrebom sile, dok nije navedeno da je predmetno krivično delo izvršio sa prinudom, a što predstavlja zakonsko obeležje krivičnog dela iz člana 182. stav 1. u vezi člana 178. stav 1. KZ.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim, iz sledećih razloga:

Krivično delo iz člana 182. stav 1. KZ čini lice koje pod uslovima iz člana 178. stav 1. i 2, 179. stav 1. i 181. stav 1. i 2. istog Zakonika izvrši neku drugu polnu radnju, a krivično delo iz člana 178. stav 1. KZ čini onaj ko prinudi drugog na obljubu ili sa njom izjednačen čin upotrebom sile ili pretnjom da će neposredno napasti na život ili telo tog ili njemu bliskog lica.

Prema izreci pravnosnažne presude, okrivljeni AA je u periodu od 17.09. do 28.09.2014. godine, u stanju uračunljivosti, sposoban da shvati zanačaj dela i u mogućnosti da upravlja svojim postupcima, sa umišljajem, upotrebom sile, radi zadovoljenja seksualnog nagona, oštećenu – dete BB dana 17.09.2014. godine u svojoj porodičnoj kući, dok su sedeli na kauču, rukom privukao do sebe i dodirivao po zadnjici, nakon čega je oštećena uspela da se otrgne, a dana 28.09.2014. godine, u Prijepolju u svom PMV, dok su čekali dolazak BB majke, privukao je oštećenu do svog tela i dodirivao po grudima, nakon čega ga je oštećena odgurnula i izašla iz automobila.

Polazeći od navedenog i citiranih zakonskih odredaba, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, iz izreke pobijane prvostepene presude jasno proizilaze sva subjektivna i objektivna obeležja bića krivičnog dela nedozvoljene polne radnje iz člana 182. stav 1. u vezi člana 178. stav 1. u produženom trajanju – u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, zbog kojeg je okrivljeni i oglašen krivim, obzirom da je okrivljeni na opisani način upotrebom sile izvršio nedozvoljenu polnu radnju sa detetom – maloletnom oštećenom BB. Pri tome činjenica da u izreci prvostepene presude nije navedeno da je okrivljeni krivično delo izvršio sa prinudom nije od uticaja, imajući u vidu da se ovo krivično delo može izvršiti i samo upotrebom sile, kao sredstvom prinude, a što je jasno i navedeno u izreci pobijane presude.

Stoga su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima se ukazuje na postojanje povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, ocenjeni neosnovanim.

Ostalim navodima zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ukazuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje isticanjem da obrazloženje prvostepene presude ne sadrži činjenice u vezi sa prinudom, odnosno upotrebom sile, te da ove odlučne činjenice nisu ni bile predmet dokaznog postupka, a na koji način je povređena odredba člana 440. stav 2. ZKP, kao i da prvostepeni sud nije utvrdio odlučne činjenice niti dao bilo kakve razloge u pogledu postojanja produženog krivičnog dela iz člana 61. KZ, kojim navodima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, koje povrede nisu dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka – zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog preko branioca.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                            Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                                       Nevenka Važić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić