Kzz 222/2019 2.4.1.22.2.3.13

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 222/2019
20.03.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Maje Kovačević-Tomić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Tomislava Ilića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pirotu 2K-71/15 od 05.06.2017. godine i Višeg suda u Pirotu Kž1.br.172/17 od 02.11.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 20.03.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Tomislava Ilića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pirotu 2K-71/15 od 05.06.2017. godine i Višeg suda u Pirotu Kž1.br.172/17 od 02.11.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pirotu 2K-71/15 od 05.06.2017. godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ i osuđen je na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 (stohiljada) dinara koju je dužan da plati u pet jednakih mesečnih rata računajući od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko to ne učini u ostavljenom roku (pogrešno navedeno u roku od 15 dana) ista će biti zamenjena u kaznu zatvora i to tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora.

Istom presudom okrivljeni je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka isplati Osnovnom javnom tužilaštvu u Pirotu iznos od 24.278,00 dinara i sudu iznos od 7.297,00 dinara, te da na ime sudskog paušala isplati sudu iznos od 5.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Oštećeni BB je za ostvarivanje svog imovinskopravnog zahteva upućen na pokretanje parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Pirotu Kž1.br.172/17 od 02.11.2018. godine u stavu prvom izreke odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA - advokata Todora Krstića i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Pirotu 2K- 71/15 od 05.06.2017. godine u delu izreke i to u stavovima jedan i četiri. U stavu drugom izreke presude usvajanjem žalbe branioca okrivljenog AA ukinuta je presuda Osnovnog suda u Pirotu 2K-71/15 od 05.06.2017. godine u stavu trećem izreke i to u delu odluke o troškovima krivičnog postupka i predmet u tom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. U stavu trećem izreke presude preinačena je prvostepena presuda u delu odluke o krivičnoj sankciji tako što se u stavu drugom izreke prvostepene presude iza reči „u ostavljenom roku“ izostavljaju reči „od 15 dana“, dok u ostalom delu stav drugi izreke prvostepene presude ostaje neizmenjen.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Tomislav Ilić, „iz svih zakonskih razloga“, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine presude Osnovnog suda u Pirotu 2K-71/15 od 05.06.2017. godine i Višeg suda u Pirotu Kž1.br.172/17 od 02.11.2018. godine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da preinači prvostepenu presudu i okrivljenog oslobodi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim, odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.

Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).

Branilac okrivljenog u obrazloženju zahteva navodi da pobijanim presudama nije rešen predmet optužbe, a koji navodi bi po nalaženju ovoga suda predstavljali bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP, pri čemu branilac u obrazloženju zahteva još navodi i da je okrivljeni u jednom delu presude osuđen i zbog dela koje nije krivično delo, a što bi po nalaženju ovoga suda predstavljalo povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP. Međutim, branilac suštinski ove povrede zakona, zbog kojih je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, obrazlaže tako što osporava i polemiše sa činjeničnim utvrđenjima u pravosnažnim odlukama, kao i razlozima koje su nižestepeni sudovi dali za svoju odluku, a takođe branilac ukazuje i na pogrešnu ocenu dokaza, iznoseći pri tome sopstvenu ocenu izvedenih dokaza, a iz koje po mišljenju branioca proizilazi da oštećeni nije mogao da od samo jednog udarca okrivljenog u predelu glave i tela zadobije čak šest povreda, te da su jedino povrede sa leve strane glave i tela oštećenog mogle da nastanu od udarca okrivljenog dok su se njih dvojica nalazili u vozilu okrivljenog i da se jedino one mogu pripisati umišljaju okrivljenog, dok umišljaj okrivljenog ne postoji u odnosu na ostale povrede oštećenog koje je isti zadobio tako što je sam pao po izlasku iz vozila okrivljenog i udario desnom stranom glave i tela na zemljište, tako da je okrivljeni osuđen i zbog onih telesnih povreda koje nije naneo oštećenom.

Kako su, dakle, u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, kao razlozi pobijanja pravnosnažnih presuda, samo formalno označene povrede zakona zbog kojih je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, dok se suštinski ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza od strane nižestepenih sudova, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog ocenio nedozvoljenim.

Iz napred iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Tomislava Ilića, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                     Predsednik veća-sudija

Snežana Lazin,s.r.                                                                                                                                          Nevenka Važić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić