Rev 2817/2019 3.1.4.18.1 zaštita od nasilja u porodici-mere zaštite

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2817/2019
29.08.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Gornjem Milanovcu, protiv tuženog AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Miroslav Dmitrović, advokat iz ..., radi zaštite od nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 187/19 od 19.04.2019. godine, u sednici veća od 29.08.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 187/19 od 19.04.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu P2 121/18 od 04.02.2019. godine, stavom 1. izreke, zabranjeno je tuženom da na bilo koji način uznemirava vanbračnu suprugu BB iz ..., Opština ... i naloženo je tuženom da se uzdrži od svakog drskog, zlonamernog i bezobzirnog ponašanja kojim ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje i spokojstvo vanbračne supruge počevši od dana donošenja presude. Stavom 2. izreke, mera zaštite od nasilja u porodici iz stava 1. izreke presude određena je na period od godinu dana, s tim što mera može biti produžena sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je određena. Stavom 3. izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da se tuženom zabrani približavanje vanbračnoj supruzi na udaljenosti od 200 metara počev od dana donošenja mere kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 187/19 od 19.04.2019. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu P2 121/18 od 04.02.2019. godine.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11, 55/14 i 87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tuženog neosnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi je živeo u vanbračnoj zajednici sa BB u selu ... u Opštini ... od 2014. godine i iz te zajednice imaju dvoje zajedničke maloletne dece, sinove VV rođenog ... godine i GG rođenog ... godine koji se zbog zdravstvenih problema leči na Dečjoj klinici u ... u ... . U porodičnoj kući koja se nalazi u ... tuženi je 22.08.2018. godine vršio psihičko nasilje prema vanbračnoj supruzi, tako što je nakon verbalne rasprave sa njom, a zbog pada maloletnog VV koji je tom prilikom zadobio povrede, polomio dečja kolica, BB nazivao pogrdnim imenima, pa je uslovio i istu ucenio da 23.08.2018. godine potpiše dokumenta kod javnog beležnika koja se odnose na podelu zajedničke imovine i status njihove vanbračne zajednice, a ukoliko prijavi policiji ovaj događaj da će je prebiti i da policija neće stići na vreme da to spreči. U skladu sa tim, a zbog straha BB je narednog dana i potpisala pomenuta dokumenta kod javnog beležnika, da bi tek iza toga obavestila policiju o navedenom događaju u šta je kasnije uključen i organ starateljstva. Maloletno dete je preveženo u bolnicu u dečje odeljenje u … gde je dete zadržano radi lečenja a sa detetom je ostala i majka BB. Nakon ovog događaja prekinuta je vanbračna zajednica, tuženi je promenio mesto prebivališta odnosno odselio se u ... gde od tada živi sa maloletnom decom, pošto je u međuvremenu i doneta odluka suda kojom je tuženom povereno vršenje roditeljskog prava nad maloletnom decom. BB je takođe kasnije prešla da živi u ..., stanuje u istoj ulici u kojoj stanuje tuženi sa maloletnom decom, kuće su u blizini i BB od tada ne samo da redovno viđa decu već i brine o njima, a tuženi joj pomaže u plaćanju zakupnine za stan.

U vezi događaja koji se desio 22.08.2018. godine, a po prijavi BB, Policijska stanica u … je sprovela odgovarajući postupak u skladu sa Zakonom o sprečavanju nasilja u porodici, tuženom je izrečena hitna mera, a Osnovnom sudu u Gornjem Milanovcu je podnet i optužni predlog od strane Osnovnog javnog tužilaštva protiv tuženog zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ. Međutim, kako je u toku postupka BB dala izjavu da nije bilo nasilja u porodici, te da je njena prijava praktično bila lažna, do pokretanja krivičnog postupka nije došlo, a Osnovno javno tužilaštvo je u skladu sa Porodičnim zakonom pokrenulo ovaj postupak.

Polazeći od napred navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi nalaze, da bez obzira što su i tuženi i BB negirali da je došlo do nasilja u porodici na način kako je napred navedeno, iz svih ostalih dokaza proizilazi da je tuženi kritičnom prilikom izvršio nasilje u porodici, te da zbog toga ima mesta da mu se izrekne mera zabrane budućeg uznemiravanja vanbračne supruge, te je u tom delu tužbeni zahtev usvojen. Što se tiče zahteva da se tuženi ne približava vanbračnoj supruzi ceneći sve okolnosti, a posebno činjenicu da su se u međuvremenu odnosi između vanbračnih partnera uskladili, da majka brine o maloletnoj deci, nižestepeni sudovi nalaze da je u tom delu zahtev neosnovan.

Odredbom člana 197. stav 1. Porodičnog zakona je propisano da je nasilje u porodici u smislu tog zakona ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo drugog člana, pri čemu se u stavu 2. istog člana bliže definiše šta se smatra naročito nasiljem u porodici. Jedan od vidova porodičnog nasilja je vređanje i svako drugo bezobzirno i zlonamerno ponašanje. Iz utvrđenog činjeničnog stanja nesumnjivo proizilazi da je BB 23.08.2018. godine policiji prijavila tuženog zbog nasilja u porodici, da je policija postupajući po toj prijavi izvršila procenu rizika i nakon toga odredila hitnu meru, sve u skladu sa čl. 16. i 17. Zakona o sprečavanju nasilja u porodici (''Službeni glasnik RS'' 94/2016). U postupak je uključen i organ starateljstva iz čijeg izveštaja, a taj izveštaj je izveden kao dokaz u prvostepenom postupku, se može zaključiti da je i ranije bilo prekida zajednice života između vanbračnih partnera, odmah nakon rođenja prvog deteta, i da je tuženi u tom periodu takođe prema tuženoj vršio psihičko nasilje, što se takođe tretira nasiljem u porodici. Činjenica da je BB svoju izjavu kasnije negirala odnosno povukla samo pokazuje da su se u međuvremenu uskladili porodični odnosi među vanbračnim partnerima, da je BB preuzela brigu o maloletnoj deci, ali to ne može dovesti u sumnju činjenicu da je akt nasilja u porodici, kako je napred navedeno, izvršen. Sve su to razlozi zbog kojih i po mišljenju ovog suda nižestepeni sudovi pravilno zaključuju da je bilo mesta da se odredi mera zaštite od nasilja u porodici u skladu sa članom 198. Porodičnog zakona, kako je to i navedeno. Samim tim proizilazi da se ne mogu prihvatiti navodi revizije da su nižestepeni sudovi pogrešno primenili materijalno pravo donoseći navedene odluke. Posebno ne stoji tvrdnja da su nižestepene odluke zasnovane isključivo na podacima iz spisa predmeta policije i javnog tužilaštva, jer su dokazi koji su bitni za odlučivanje izvedeni na raspravi pred prvostepenim sudom uključujući i neposredno saslušanje zainteresovanih lica.

Zbog svega navedenog, a s obzirom da se navodima iz revizije ne dovodi u sumnju pravilnost nižestepenih odluka, odlučeno je kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić