Rev 2410/2019 Gž ap 19/2019 1.10.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2410/2019
18.09.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Vesne Subić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Đorđe Protić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Beograda, čiji je zakonski zastupnik Gradski pravobranilac sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu R3 46/18 od 04.07.2018. godine i o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1994/18 od 21.03.2018. godine, na sednici održanoj 18.09.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena žalba tužioca izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu R3 46/18 od 04.07.2018. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1994/18 od 21.03.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P br.12538/14 od 24.11.2017. godine, stavom prvim izreke dozvoljeno je preinačenje tužbe. Stavom drugim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužioca, pa je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade štete zbog izgubljene dobiti isplati ukupan iznos od 425.445,31 dinar, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kao u navedenom stavu. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 162.309,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana kada nastupe uslovi za izvršenje pa do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1994/18 od 21.03.2018. godine, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu u stavu drugom izreke tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca AA iz ... kojim je tražio da se obaveže tuženi Grad Beograd da mu na ime naknade štete zbog izgubljene dobiti isplati ukupan iznos od 425.445,31 dinar, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke, tako da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 18.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Predložio je da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 395. ZPP.

Apelacioni sud u Beogradu rešenjem R3 46/18 od 04.07.2018. godine nije predložio Vrhovnom kasacionom sudu odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 395. ZPP.

Tužilac je protiv rešenja drugostepenog suda izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene žalbe Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da se u konkretnom slučaju radi o postupku započetom pre stupanja na snagu Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 72/11), na koji se prema odredbi člana 506. stav 1. tog zakona primenjuju odredbe ranijeg Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 125/04, 111/09). Taj procesni zakon, koji se primenjuje na konkretni slučaj, ne predviđa žalbu kao pravni lek koji se može izjaviti protiv rešenja drugostepenog suda, što žalbu tužioca čini nedozvoljenom.

Žalba kao pravni lek može se izjaviti protiv presude donete u prvom stepenu (član 355. ZPP) i protiv rešenja prvostepenog suda (član 385. ZPP).

Protiv odluke drugostepenog suda – pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu i rešenja drugostepenog suda stranke mogu izjaviti reviziju (član 394. i 412. stav 5. ZPP).

Kako je žalba izjavljena protiv rešenja drugostepenog suda, na osnovu člana 411. u vezi člana 373. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 401. stav 2. tačka 5. ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 125/04, 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. važećeg ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 72/11), u vezi člana 23. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 55/14), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Tužba radi naknade štete podneta je 23.03.2010. godine a vrednost predmeta spora pobijanog dela presude je 425.445,31 dinar (4.144,02 evra). Pravnosnažna drugostepena presuda doneta je 21.03.2018. godine.

Prema prelaznoj odredbi člana 23. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 55/14), postupak koji je započet po Zakonu o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 72/11), a nije okončan pre stupanja na snagu ovog zakona, sprovešće se po odredbama ovog zakona. S obzirom da je postupak započet pre 01.02.2012. godine, kao dana stupanja na snagu važećeg ZPP iz 2011. godine, u konkretnom slučaju se primenjuju odredbe ranijeg ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 125/04, 111/09). Jedini izuzetak od primene ovog pravila sadržan je u odredbi člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP iz 2014. godine, koja se odnosi na novčanu graničnu vrednost za ocenu dozvoljenosti revizije. Prema navedenoj odredbi revizija je dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 dinara po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, a koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu ovog zakona (31.05.2014. godine).

Budući da vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 404. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke ovog rešenja.

Predsednik veća-sudija

Ljubica Milutinović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić