Rev 3882/2018 posebna imovina supružnika; 3.1.4.19.1.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3882/2018
23.10.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Branka Stanića, članova veća, u parnici tužilaca - protivtuženih AA i BB, oboje iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Tošić, advokat iz ..., protiv tužene - protivtužilje VV iz ..., čiji je punomoćnik Radoslav Spasić, advokat iz ..., radi utvrđenja po tužbi i po protivtužbi, odlučujući o reviziji tužilaca – protivtuženih, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5310/17 od 21.12.2017. godine, u sednici održanoj 23.10.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 5310/17 od 21.12.2017. godine tako što se odbija kao neosnovana žalba tužene - protivtužilje i potvrđuje presuda Osnovnog suda u Velikoj Plani – Sudska jedinica u Smederevskoj Palanci P 3156/12 od 09.11.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani, Sudska jedinica u Smederevskoj Palanci P 3156/12 od 09.11.2016. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da su tužioci – protivtuženi suvlasnici sa udelom od po ½ na nepokretnostima – kat. parcelama upisanim u LN br. ... KO ..., zatim sukorisnici sa udelima od po 65/450 delova na kat. parc. br. ... zemljište pod zgradom, suvlasnici sa udelima od po1/4 na zgradi broj ... upisanoj kao stambeno-poslovni objekat i suvlasnici sa udelom od po ½ na zgradi broj ... upisanoj kao poslovnoj zgradi, sve upisano u LN br. ... KO ... i suvlasnici sa udelima od po 75/1000 poslovno-stambenog objekta u ..., ul. ... sa prilazom od ... ulice broj ..., na kat. parceli ... KO ..., a koji deo fizički predstavlja izdvojeni stambeni prostor – atelje površine 33 m2, na prvom spratu, stečen sudski overenim kupoprodajnim ugovorom Ov.vr 9573/08 od 27.10.2008. godine, a sve po osnovu sopstvenog sticanja i kupovine, a koje su nepokretnosti upisane na sada pok. GG biv. iz ..., što je tužena kao njegova udovica, koja je uz tužioce kao roditelje pravna sledbenica imenovanog po drugom zakonskom redu nasleđivanja, dužna da prizna i trpi da se oni na osnovu ove presude uknjiže kao suvlasnici i sukorisnici, na navedenim nepokretnostima u utvrđenim udelima, kao i da se te nepokretnosti ne raspravljaju kao zaostavština pok. GG iz ... . Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtev tužene protivtužilje kojim je tražila da se utvrdi da je ona suvlasnik sa udelom od 1/3 delova na nepokretnostima upisanim u LN br. ... KO ..., zatim sukorisnik sa 43,33/450 na kat. parc. br. ... zemljište pod zgradom, suvlasnik sa udelom od 1/6 na stambeno- poslovnoj zgradi broj ... suvlasnik sa udelom od 1/3 na poslovnoj zgradi broj ..., sve upisano u LN br. ... KO ... sve po osnovu učešća, rada i doprinosa u bračnoj, ekonomskoj i porodičnoj zajednici sa sada pok. GG, kao i da je suvlasnik sa udelom od 50/1000 poslovno stambenog objekta – ateljea u ..., površine 33 m2 na prvom spratu, na navedenoj adresi, što su tužioci – protivtuženi kao roditelji pok. GG dužni priznati i trpeti i dozvoliti da se ona na osnovu ove presude uknjiži kao suvlasnik i sukorisnik na navedenim nepokretnostima, kao i da se navedene nepokretnosti rasprave kao zaostavština sada pok. GG. Stavom trećim izreke, tužena – protivtužilja je obavezana da tužiocima – protivtuženima na ime troškova postupka isplati 251.350,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5310/17 od 21.12.2017. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu stava prvog izreke, pa je utvrđeno da su tužioci - protivtuženi na osnovu nasleđa iza pok. GG biv. iz ... , suvlasnici sa udelom od po ¼ idealnih delova na nepokretnostima – kat. parcelama upisanim u LN br. ... KO ..., sukorisnici sa udelima od po 390/5400 na kat. parceli broj ... zemljište pod zgradom, suvlasnici sa udelima od po 3/24 na zgradi br. ... kao stambeno poslovnog objekta, suvlasnici sa udelom od po ¼ na zgradi broj ... kao poslovnoj zgradi, sve upisano u LN br. ... KO .... i suvlasnici sa udelima od po 45/1200 poslovno stambenog objekta u ... u ulici ... sa prilazom od ... ulice broj ..., a koji deo predstavlja fizički izdvojeni stambeni prostor – atelje površine od 33 m2, na prvom spratu, stečen sudski overenim o kupoprodaji, koje su sve nepokretnosti upisane na sada pokojnog GG, što je tužena-protivtužilja dužna da prizna i trpi da se tužioci na osnovu ove presude uknjiže kao suvlasnici i sukorisnici sa navedenim udelima. Dok su u preostalom delu stava prvog izreke, tužbeni zahtevi tužilaca odbijeni kao neosnovani, kojim su tražili da se utvrdi da su suvlasnici sa udelima preko dosuđenih a do traženih od po ½ idealnih delova na nepokretnostima iz stava prvog izreke, a po osnovu sopstvenog sticanja i kupovine. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke pa je utvrđeno da je tužena-protivtužilja po zakonskom redu nasleđivanja suvlasnik sa udelom od 1/3 na nepokretnostima upisanim u LN br. ... KO ..., sukorisnik sa 520/5400 na kat. parc. ..., zemljište pod zgradom, suvlasnik sa udelom od 4/24 na zgradi broj ..., suvlasnik sa udelom od 4/12 na zgradi broj ..., sve upisano u LN br. ... KO ..., sukorisnik sa udelom od 520/5400 na kat. parceli broj ... zemljište pod zgradom, suvlasnik sa udelom od 60/1200 poslovno stambenog objekta koji deo fizički predstavlja izdvojeni stambeni prostor – atelje površine 33 m2, na označenoj adresi, koje su nepokretnosti upisane na sada pok. GG što su tužioci - protivtuženi kao roditelji pok. GG dužni da priznaju. Stavom trećim izreke, preinačena je i odluka o troškovima postupka sadržana u stavu trećem izreke prvostepene presude, tako da je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove parničnog postupka. Stavom četvrtim izreke, tužioci – protivtuženi su obavezani da tuženoj – protivtužilji naknade troškove drugostepenog postupka u iznosu od 22.500,00 dinara.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci – protivtuženi su blagovremeno izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, predlažući da se o njoj odluči kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija dozvoljena na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, zbog čega nema razloga da se o njoj odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj i da je osnovana zbog pogrešno primenjenog materijalnog prava.

Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, nakon smrti GG (biv. iz ...) sina tužilaca – protivtuženih a supruga tužene -protivtužilje, pokrenut je postupak raspravljanja njegove zaostavštine u predmetu Osnovnog suda u Smederevu, Sudska jedinica u Smederevskoj Palanci O br.1688/12 u kom su pravnosnažnim rešenjem od 03.12.2012. godine ovde tužioci upućeni na pokretanje parnice radi dokazivanja da su oni vlasnici na nepokretnostima koje su upisane na ime njihovog sada pok. sina GG, što predstavlja predmet ovog parničnog postupka. Utvrđeno je da su tužioci još 1973. godine otišli na rad u inostranstvo - ..., gde su oboje radili dugo godina i po više poslova istovremeno i na taj način ostvarili znatna devizna sredstva, kao i na osnovu kredita koje su podigli i otplaćivali. Tužioci su ova svoja novčana sredstva investirali u kupovinu predmetnih nepokretnosti, ali je kupoprodajne ugovore kojim su one kupovane, iz praktičnih razloga (jer su živeli u inostranstvu) potpisivao kao kupac njihov pokojni sin GG, pa se i vode na njegovo ime u javnim knjigama. GG se oženio sa ovde tuženom VV 1996. godine, koja za vreme njihovog braka koji je trajao oko 16 godina (do GG smrti) i u kom nisu imali dece, nije bila u radnom odnosu, a nije bio ni sada pok. GG koji je radio samo šest meseci kao ..., a potom se bavio poljoprivredom koju su finansirali ovde tužioci. Oni su svojim sredstvima kupili i lokal, u kojem je neko vreme bila otvorena pekara koja je zatvorena zbog gubitaka. Tužioci su svoja devizna sredstava dali i za kupovinu ateljea površine 33 m2 u ..., kupljenog na osnovu sudski overenog kupoprodajnog ugovora.

Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da su sve nepokretnosti kupljene isključivo od novčanih sredstava roditelja sada pokojnog GG ovde tužilaca – protivtuženih koju su oni stekli dugogodišnjim radom u inostranstvu, a da su kupoprodajni ugovori samo formalno glasili na ime njihovog sina, bez namere da se za njega pribavljaju imovinska prava na ovim nepokretnostima. Sa druge strane, ni jednim izvedenim dokazom nije utvrđeno da su tužena –protivtužilja i njen suprug sada pok. GG učestvovali svojim radom u bračnoj zajednici u sticanju ovih nepokretnosti. Zato je prvostepeni sud usvojio tužbeni zahtev a odbio protivtužbeni zahtev.

Drugostepeni sud je ocenio da su tužioci – protivtuženi, svojim sredstvima zarađenim radom u inostranstvu raspolagali na taj način što su ih dali svom sinu sada pok. GG koji je kao kupac zaključivao ugovore o kupoprodaji predmetnih nepokretnosti, time svom sinu učinili poklon, a da je on sa druge strane iskazao volju da taj poklon primi. Pošto je poklon dvostrano pravni posao koji deluje za života ugovornih strana, a nije utvrđeno da je poklon opozvan, drugostepeni sud je zaključio da nepokretnosti koje su predmet ovog spora a koje se vode kao svojina sada pok. GG, ustvari predstavljaju njegovu zaostavštinu. Imajući u vidu da sada pok. GG i tužena – protivtužilja nisu imali potomstvo, zauzeo je stanovište da je tužena zato zajedno sa njegovim roditeljima, njegova zakonska naslednica u drugom naslednom redu na osnovu člana 12. Zakona o nasleđivanju i da je po tom osnovu nasleđa suvlasnik navedenih nepokretnosti u udelu od ½ zaostavštine, a da preostalih ½ nasleđuju na jednake delove ostaviočevi roditelji (po ¼). Po tom pravnom osnovu nasleđa i u tom udelu je utvrdio pravo suvlasništva i pravo sukorišćenja tužilaca – protivtuženih (srazmerno upisanim pravima i udelima u javnoj knjizi), ali je o protivtužbenom zahtevu tužene – protivtužilje odlučio imajući u vidu da je tražila utvrđenje prava suvlasništva sa manjim udelom od 1/3 idealnih delova.

Međutim, osnovano se u reviziji tužilaca - protivtuženih ističe da je drugostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo kada je o osnovanosti tužbenog i protivtužbenog zahteva odlučivao samo po osnovu nasleđa, previdevši da su oni bili upućeni na pokretanje ovakve parnice iz ostavinskog postupka koji je iz tog razloga prekinut, kako bi se utvrdilo da li su vlasnici predmetnih nepokretnosti na osnovu sticanja sopstvenim sredstvima. Sa druge strane tužena – protivtužilja je svoj protivtužbeni zahtev postavila na osnovu sticanja radom u bračnoj zajednici zajedno sa sada pok. GG. Iz izloženog proizlazi da drugostepeni sud nije imao uslova da o osnovanosti tužbenog i protivtužbenog zahteva odluči bez primene odredbi iz Porodičnog zakona.

Po stanovištu ovoga suda, nepokretnosti koje su predmet ovog spora nisu zajednička imovina supružnika sada pok. GG i tužene – protivtužilje u smislu člana 171. Porodičnog zakona jer nije utvrđeno da su one stečene njihovim radom u bračnoj zajednici, niti u porodičnoj zajednici, da bi tužena – protivtužilja imala pravo na traženu deobu takve imovine, odnosno na utvrđivanje svog suvlasničkog udela na osnovu člana 177. istog zakona. Takođe, sada pok. GG ovu imovinu nije stekao na osnovu pravnih poslova kojim su pribavljena isključiva imovinska prava za njega, bez obzira na to što je upisan kao njihov titular u odgovarajućim javnim knjigama, da bi one predstavljale njegovu posebnu imovinu u smislu člana 168. stav 2. Porodičnog zakona, koja bi se raspravila kao njegova zaostavština.

Naprotiv, utvrđeno je da su predmetne nepokretnosti stekli ovde tužioci – protivtuženi isključivo od svojih novčanih sredstava jer su kupoprodajni ugovori samo formalno glasili na ime njihovog pokojnog sina kao kupca, budući da on nije ni isplaćivao ugovorene kupoprodajne cene za ove nepokretnosti, već oni.

Pravilna je i odluka o troškovima postupka doneta na osnovu članova 153. stav 1. i 154. stav 2. ZPP.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 416. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić