R1 684/2019 3.20.1 sukob nadležnosti - građansko pravo

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 684/2019
18.12.2019. godina
Beograd

 

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Kovačević, advokat iz ..., protiv tuženog Doma zdravlja „BB“ ..., čiji je punomoćnik Nemanja Aleksić, advokat iz ..., radi naknade nematerijalne štete, rešavajući sukob stvarne nadleženosti između Višeg suda u Beogradu i Osnovnog suda u Novom Sadu, u sednici održanoj 18.12.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Za postupanje u ovoj pravnoj stvari stvarno je nadležan Osnovni sud u Novom Sadu.

O b r a z l o ž e nj e

Osnovni sud u Novom Sadu rešenjem P 7643/18 od 29.03.2019. godine, oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i po pravnosnažnosti rešenja spise predmeta je dostavio Višem sudu u Beogradu kao stvarno i mesno nadležnom.

Viši sud u Beogradu nije prihvatio stvarnu nadležnost, te se aktom P3 275/19 od 20.11.2019. godine obratio Vrhovnom kasacionom sudu radi rešavanja negativnog sukoba nadležnosti.

Odlučujući o sukobu nadležnosti na osnovu člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari stvarno nadležan Osnovni sud u Novom Sadu.

U konkretnom slučaju, tužilja je 26.09.2018. godine podnela tužbu protiv tuženog Doma zdravlja „BB“ iz ... radi naknade nematerijalne štete, koja je prema navodima tužbe prouzrkovana tužilji usled dostavljanja naročito osetljivih podataka (specijalistički ginekološki izveštaj), prilikom sistematskog pregleda zaposlenih u JVP „VV“ iz ... . Izveštaj o zdravstvenom stanju tužilje prosleđen je od strane tuženog na elektronsku adresu zaposlene u službi za Informacione tehnologije u preduzeću gde tužilja radi i na taj način su podaci o pacijentu postali dostupni velikom broju ljudi.

Osnovni sud u Novom Sadu se oglasio stvarno nenadležnim ceneći da je tužba podneta radi naknade štete zbog povrede prava na privatnost tužilje, te se pozvao na član 80. Zakona o javnom informisanju i medijima i predmet dostavio Višem sudu u Beogradu kao stvarno nadležnom.

Međutim, Zakonom o javnom informisanju i medijima („Sl. glasnik RS“, br.83/14, 58/15 i 12/16), reguliše javno informisanje samo putem medija, a pojam medija je definisan članom 29. istog zakona. U tom smislu informacije o ličnosti, pa samim tim i informacije koje se odnose na zaštitu privatnog života odnose se na informacije objavljene samo preko medija za koje je stvarno nadležan Viši sud u Beogradu na osnovu člana 4. stav 2. Zakona o sedištima i područjima sudova i tužilaštava.

Informacije koje se odnose na privatni život tužilje, konkretno podaci o zdravstvenom stanju, nisu objavljeni putem medija, već je izveštaj o zdravstvenom stanju tužilje dostavljen putem elektronske pošte trećem licu i u tom slučaju se primenjuju pravila za naknadu štete propisana Zakonom o obligacionim odnosima.

Kako je tužilja tražila naknadu nematerijalne štete od 200.000,00 dinara, za suđenje u ovom predmetu stvarno i mesno je nadležan Osnovni sud u Novom Sadu.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić