
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 349/2020
04.06.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragana Aćimovića, predsednika veća, Jasmine Vasović, Sonje Pavlović, Milunke Cvetković i Radmile Dragičević Dičić, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela silovanje iz člana 178. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Miodraga Glogovca, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Šapcu Kpp 40/18 od 16.07.2019. godine, ispravljenog 17.07.2019. godine i Višeg suda u Šapcu Kv 203/19 od 26.11.2019. godine, u sednici veća održanoj 04.06.2020. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Šapcu Kpp 40/18 od 16.07.2019. godine, ispravljenog 17.07.2019. godine i Višeg suda u Šapcu Kv 203/19 od 26.11.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Šapcu Kpp 40/18 od 16.07.2019. godine, ispravljenim rešenjem od 17.07.2019. godine, okrivljenom AA je na ime troškova krivičnog postupka koji su nastali u postupku istrage sprovedenom pred Višim javnim tužiocem u Šapcu Kti 1/19 određen iznos od 45.000,00 dinara, koji se ima isplatiti iz budžetskih sredstava Višeg suda u Šapcu, na račun njegovog branioca advokata Miodraga Glogovca, na način kao što je to označeno u izreci rešenja, dok je zahtev za isplatu troškova krivičnog postupka, preko navedenog, do traženog iznosa od 93.000,00 dinara odbijen kao neosnovan.
Rešenjem Višeg suda u Šapcu Kv 203/19 od 26.11.2019. godine odbijena je, kao neosnovana, žalba branioca okrivljenog AA izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Šapcu Kpp 40/18 od 16.07.2019. godine, ispravljenog rešenjem od 17.07.2019. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, branilac okrivljenog, advokat Miodrag Glogovac, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. u vezi člana 265. stav 1. i člana 261. stav 2. tačka 7) ZKP te Tarifnog broja 1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata u RS uz predlog Vrhovnom kasacionom sudu da podneti zahtev branioca za naknadu troškova krivičnog postupka u iznosu od 93.000,00 dinara usvoji uvećano za nagradu za pisanje žalbe i zahteva za zaštitu zakonitosti u iznosu od po 22.500,00 dinara ili da pobijana rešenja ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta sa odlukama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.
Podnetim zahtevom branioca okrivljenog se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 441. stav 4. ZKP u vezi sa odredbom člana 265. stav 1. i člana 261. stav 2. tačka 7) ZKP te na povredu Tarifnog broja 1. Tarife o nagradama i naknadam troškova za rad advokata uz obrazloženje da se saslušanje pred Višim javnim tužiocem u Šapcu i saslušanje pred sudijom za prethodni postupak Višeg suda u Šapcu ne mogu smatrati radnjama preduzetim u kontinuitetu bez obzira što su se iste odvijale sukcesivno, s`obzirom da između njih postoji znatna vremenska razlika te da su radnje preduzete pred dva različita organa. Odbrana nalazi da, bez obzira što se ova dva organa nalaze u istoj zgradi, to se ne može smatrati razlogom za tretiranje ovih radnji kao jedne radnje izvršene u kontinuitetu posebno što je „iz iskustva poznato, da čekanje, sa svim procedurama, ne može da prođe bez tri, do pet sati“.
Vrhovni kasacioni sud iznete navode ocenjuje kao neosnovane s`obzirom da se radi o procesnim radnjama koje se mogu preduzeti isključivo u kontinuitetu i predstavljaju zakoniti i prirodan sled procesnih radnji. Naime, javni tužilac može samo i jedino u vremenskom kontinuitetu odnosno odmah nakon saslušanja osumnjičenog pred javnim tužiocem, podneti sudiji za prethodni postupak predlog za određivanje pritvora protiv osumnjičenog, a kako je to propisano odredbama Zakonika o krivičnom postupku. Upravo i u konkretnom slučaju iz spisa predmeta proizlazi da je saslušanje okrivljenog, tada osumnjičenog AA pred Višim javnim tužiocem u Šapcu trajalo od 12.45 časova do 13.50 časova, a da je saslušanje okrivljenog, tada osumnjičenog, AA, pred sudijom za prethodni postupak Višeg suda u Šapcu, u istoj zgradi, na istoj adresi, započeto odmah, nakon toga u 15.30 časova, te da je istima prisustvovao branilac okrivljenog, advokat Ivan Maštrapović. Zbog napred navedenog, Vrhovni kasacioni sud nalazi da se prisustvo branioca - advokata saslušanju osumnjičenog, okrivljenog AA ima smatrati jednom procesnom radnjom preduzetom u kontinuitetu zbog čega mu je priznato pravo na samo jedan iznos nagrade propisane u Tarifnom broju 1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata.
Iz navedenih razloga, suprotni navodi u zahtevu branioca okrivljenog, da je pobijanim rešenjima učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP u vezi sa sa članom 265. stav 1. i članom 261. stav 2. tačka 7) ZKP i Tarifnog broja 1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata u RS, su ocenjeni kao neosnovani.
Iz iznetih navoda, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredaba člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova, primenom člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik,
Olgica Kozlov,s.r.
Predsednik veća-sudija,
Dragan Aćimović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić