Kzz 338/2020 nepostojanje elemenata krivičnog dela

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 338/2020
11.06.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragana Aćimovića, predsednika veća, Jasmine Vasović, Biljane Sinanović, Radoslava Petrovića i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Vladimira Milića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vrbasu K 451/18 od 23.10.2019. godine i Višeg suda u Somboru Kž1 18/20 od 03.02.2020. godine, u sednici veća održanoj 11.06.2020. godine, jednoglasno je, doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vrbasu K 451/18 od 23.10.2019. godine i Višeg suda u Somboru Kž1 18/20 od 03.02.2020. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u odnosu na preostale povrede zakona odbacuje, kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vrbasu K 451/18 od 23.10.2019. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru (ZJRM) za koje mu je sud izrekao uslovnu osudu tako što mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 meseca koja se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku provere od 1 godine, po pravnosnažnosti presude, ne učini novo krivično delo, te je obavezan da sudu naknadi paušal i troškove krivičnog postupka.

Presudom Višeg suda u Somboru Kž1 18/20 od 03.02.2020. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba branioca okrivljenog AA i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vrbasu K 451/18 od 23.10.2019. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljenog, advokat Vladimir Milić podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i tačka 2) ZKP u vezi sa odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) i tačka 4) ZKP, uz predlog Vrhovnom kasacionom sudu da usvoji podneti zahtev i „postupi kako je gore traženo“.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Vladimira Milića Republičkom javnom tužiocu, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta sa odlukama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Podnetim zahtevom branioca okrivljenog se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i tačka 2) ZKP, uz obrazloženje da ono što se optužnim predlogom Osnovnog javnog tužioca u Vrbasu stavlja na teret okrivljenom, i ono zbog čega je okrivljeni izrekom prvostepene presude oglašen krivim nije krivično delo. Radnje opisane u navedenim aktima, po stavu odbrane, nemaju karakter pretnje i ne mogu se podvesti pod zakonski opis pretnje u smislu Zakona o javnom redu i miru. Odbrana ukazuje da je okrivljeni osuđen za predmetno krivično delo iz člana 23. ZJRM uz pozivanje na blanketnu normu iz člana 30. stav 2. tačka 6) Zakona o policiji, koja „jednostavno ne postoji“.

Vrhovni kasacioni sud iznete navode ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga.

Naime, krivično delo ometanje ovlašćenog službenog lica u obavljanju poslova bezbednosti ili održavanje javnog reda i mira iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru postoji, kada se uvredi, zlostavi, preti da će napasti, pokuša da napadne ili napadne ili na drugi način ometa ovlašćeno službeno lice u obavljanju poslova bezbednosti ili održavanja javnog reda i mira.

Prema činjeničnom opisu radnje izvršenja predmetnog krivičnog dela datom u izreci prvostepene presude, okrivljeni AA nije postupao u skladu sa naredbama ovlašćenog službenog lica PS Kula, koji je intervenisao po prijavi zbog narušavanja javnog reda i mira, da mu preda ličnu kartu radi utvrđivanja identiteta, oglušivši se o dve naredbe radi predaje lične karta zbog utvrđivanja identiteta, „nakon čega se okrenuo od oštećenog policijskog službenika i krenuo prema ugostiteljskom objektu, te ga je oštećeni policijski službenik BB povukao za ruku kako se ne bi udaljio sa lica mesta“, a kada je oštećeni BB sa kolegom takođe policijskim službenikom VV započeo radnju vezivanja okrivljenog lisicama isti se „otimao i istom obraćao rečima „gotovo je ja ću vam rešiti otkaz““, tako da, po oceni ovog suda, celokupno ponašanje okrivljenog koje se ogleda u nepostupanju po naredbama ovlašćenog službenog lica BB i upućivanju pretnji oštećenom ima karakter ometanja službenog lica u obavljanju poslova održavanja javnog reda i mira, što upućuje na zaključak da je nastupila posledica predmetnog krivičnog dela.

Odredbom člana 30. Zakona o policiji regulisana je „vrsta policijskih poslova“ pa je, između ostalih, odredbom člana 30. stav 3. tačka 5) kao vrsta policijskih poslova propisano održavanje javnog reda i mira i dr.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da je u izreci presude rečima opisana vrsta policijskih poslova u kojima je oštećeni policijski službenik BB ometan u smislu člana 23. stav 1. ZJRM, tako da pogrešno označavanje odredbe Zakona o policiji, nema suštinskog značaja.

Iz navedenih razloga suprotni navodi u zahtevu branioca okrivljenog, advokata Vladimira Milića, da su pobijane pravnosnažne presude donete uz povredu krivičnog zakona – člana 439. tačka 1) i tačka 2) ZKP, su ocenjeni kao neosnovani.

Pored toga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da ukazivanje branioca da reči pretnje koje je okrivljeni uputio oštećenom policijskom službeniku BB „gotovo je ja ću vam rešiti otkaz“ nemaju karakter pretnje, predstavlja sopstvenu ocenu činjenica i preduzetih radnji okrivljenog, što predstavlja povredu odredbe člana 440. ZKP, koja, u smislu člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP, ne predstavlja zakonski razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, od strane okrivljenog preko branioca, te je u tom delu podneti zahtev ocenjen kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredaba člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova, primenom člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                     Predsednik veća-sudija,

Olgica Kozlov,s.r.                                                                                           Dragan Aćimović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić