
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1339/2019
13.02.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Jelene Borovac, Zvezdane Lutovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Miško Dimitrijević i Ivan Bogdanović advokati iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova, Sektora za vanredne situacije, koju zastupa Državni pravobranilac, Odeljenje u Kraljevu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1457/2018 od 09.01.2019. godine, u sednici veća održanoj 13.02.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1457/2018 od 09.01.2019. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1457/2018 od 09.01.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Ivanjici P 1033/2015 od 28.11.2017. godine, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da na ime naknade materijalne štete isplati tužiocu iznos od 220.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.10.2015. godine, do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražena isplata razlike između dosuđenog i traženog iznosa, sa zakonskom zateznom kamatom od 10.10.2015. godine, do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 64.400,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1457/2018 od 09.01.2019. godine, u stavu prvom izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u delu kojim je tužena obavezana da tužiocu na ime naknade štete isplati iznos od 220.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28.11.2017. godine, do konačne isplate. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev u delu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 220.000,00 dinara, za period od 10.10.2015. godine do 28.11.2017. godine.
Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18..ZPP).
Pravnosnažnom presudom je obavezana tužena da tužiocu naknadi materijalnu štetu koju je pretrpeo na zasadu malinjaka na svojoj parceli u opštini Ivanjica-u selu ..., usled elementarne nepogode-grada i olujnog vetra dana 14.05.2015. godine. Odgovornost tužene za pretrpljenu štetu proizlazi iz činjenice da tužena nije postupila u skladu sa članom 2, 8. i 132. Zakona o vanrednim situacijama („Službeni glasnik RS“, broj 111/09...93/12) i članom 18. Zakona o meterološkoj i hidrološkoj delatnosti („Službeni glasnik RS“, broj 88/10), odnosno nije obezbedila izgradnju jedinstvenog sistema zaštite od elementarnih nepogoda i nije blagovremeno uspostavila sistem protivgradne zaštite za 2015. godinu.
Po Zakonu o ministarstvima („Službeni glasnik RS“, broj 44/14) poslovi protivgradne zaštite su u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova i obavljaju se u Sektoru za vanredne situacije. Sezona odbrane od grada u Republici počinje 15. aprila i završava se 15. oktobra. Tužena je propustila da obezbedi neopohodne uslove i mere za protivgradnu zaštitu (nije obezbedila rakete, nije obučila strelce, niti im je u vanrednoj situaciji naredila da dejstvuju u cilju zaštite). Grad ne predstavlja višu silu da bi tužena bila oslobođena od odgovornosti prema članu 177. ZOO, jer se pojava gradonosnih oblaka može u metorološkom smislu predvideti i šteta u pretežnom delu sprečiti.
Prema odredbama Zakona o vanrednim situacijama („Službeni glasnik RS“, broj 111/09...93/11) Republika Srbija preko nadležnog sektora MUP-a vrši isporuku protivgradnih raketa, obučava i finansira naknadu za rad strelaca i daje dozvolu za dejstvo protivgradnih stanica u vanrednim situacijama (gradonosnim oblacima). Zbog toga je ona odgovorna za štetu po članu 35. Ustava RS, članu 172. ZOO i po pravilima iz Zakona o vanrednim situacijama.
Ovakva odluka je u skladu sa pravnim stavovima koji su izraženi kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda (Rev 4428/2018 od 17.04.2019. godine, Rev 2576/2019 od 15.08.2019. godine, Rev 369/2019 od 11.09.2019. godine i dr.), donetim u istovetnim činjenično-pravnim sporovima, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 12.10.2015. godine. Na dan podnošenja tužbe 1 evro je, prema srednjem kursu NBS, iznosio 120,0516 dinara. Vrednost predmeta spora pobijanog dela je iznos od 220.000,00 dinara i predstavlja dinarsku protivvrednost 1.832,55 evra.
Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, po srednjem kursu NBS na dan ponošenja tužbe, to revizija tužene nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Božidar Vujičić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić