
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1058/2018
24.06.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milovan Marković, advokat iz ..., protiv tuženog EPS Distribucija Beograd, Ogranak Elektrodistribucija Smederevo, Pogon Velika Plana, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6200/17 od 25.10.2017. godine, u sednici od 24.06.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6200/17 od 25.10.2017. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani P 1942/13 od 22.09.2016. godine, stavom prvim izreke tuženi je obavezan da tužiocu na ime sticanja bez osnova isplati 365.769,80 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 19.04.2012. godine do isplate. Stavom drugim izreke tuženi je obavezan da tužiocu naknadi parnične troškove u iznosu od 88.500 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6200/17 od 25.10.2017. godine stavom prvim izreke preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca za isplatu iznosa od 365.769,80 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i da mu tuženi naknadi troškove parničnog postupka. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijanog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11 ... 87/18) i utvrdio da revizija tužioca nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, dana 18.04.2012. godine tuženi je u prisustvu tužioca na njegovom brojilu utvrdio neovlašćenu potrošnju električne energije, što je zapisnički konstatovano. Tuženi je izvršio obračun neovlašćene potrošnje, a objekti tužioca su isključeni sa napajanja električnom energijom.
Tužilac je dana 19.04.2012. godine uplatio obračunati iznos i izvršeno je ponovno priključenje struje, i podneta je krivična prijava protiv NN izvršioca zbog neovlašćene potrošnje struje. Iz nalaza imišljenja veštaka proizilazi da tužilac nije mogao da pomeri kablove ispod poklopca brojila jer nije bila oštećena plomba, a iz nalaza Elektrotehničkog fakulteta u Čačku proizilazi da je tuženi pravilno obračunao visinu neovlašćene potrošnje električne energije, umanjeno za iznos koliko je prema nalazu veštaka bila stvarna potrošnja električne energije za pomoćnu zgradu koja je neovlašćeno napajana električnom energijom.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u drugostepenoj presudi primenjeno materijalno pravo kada je prvostepena presuda preinačena i tužbeni zahtev tužioca za isplatu na ime sticanja bez osnova odbijen kao neosnovan.
Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da tuženi nije mimo zakonskih uslova objekte tužioca neovlašćeno isključio sa napajanja električnom energijom, već je postupao u skladu sa odredbama čl. 31. i 34. Uredbe o uslovima isporuke i snabdevanja električnom energijom, prema kojima se krajnjem kupcu može obustaviti isporuka električne energije u situaciji kada neovlašćeno zameni glavni osigurač ili uređaj za ograničenje snage, te da u slučaju uočenih nepravilnosti operater može da obavesti kupca i da mu ostavi rok da nepravilnost otkloni, ili da je sam otkloni. Brojilo na kome je uočena nepravilnost i dalje se vodilo na ime pokojnog oca tužioca, suprotno članu 25. navedene Uredbe, a s obzirom da je utvrđeno neovlašćeno korišćenje električne energije, tuženi je izvršio obračun utrošene električne energije saglasno članu 42. Uredbe, što je potvrđeno nalazom i mišljenjem veštaka.
Iz iznetog proizilazi da je neosnovan revizijski navod da je tuženi mimo zakonskih propisa objekte tužioca neovlašćeno isključio sa napajanja električnom energijom. Činjenica da je radove na instalaciji izvelo stručno lice, a ne tužilac ili njegov pravni prethodnik, ne predstavlja osnov za oslobađanje tužioca od odgovornosti za neovlašćenu potrošnju električne energije, jer tužilac u toku postupka nije pružio dokaze da su radovi na njegovom brojilu izvršeni bez njegovog znanja i saglasnosti. S obzirom na navedeno, pravilan je zaključak drugostepenog suda da na strani tuženog nema sticanja bez osnova, u smislu člana 210. Zakona o obligacionim odnosima. Nije od značaja za drugačije presuđenje revizijski navod da se u konkretnom slučaju nije mogao primeniti Zakon o energetici („Službeni glasnik RS“ 145/14), jer iz Uredbe o uslovima isporuke i snabdevanja električnom energijom, kao i odgovarajućih odredaba tada važećeg Zakona o energetici („Službeni glasnik RS“ 57/11, 80/11) takođe proizilazi neosnovanost tužbenog zahteva.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.
Predsednik veća-sudija
Jasminka Stanojević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić