Rev 1769/2020 1.6.6.9.1; pravična procena naknade; naknada nematerijalne štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1769/2020
14.05.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Branislava Bosiljkovića i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visokog saveta sudstva, Privrednog suda u Somboru, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Subotici, radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 301/19 od 27.09.2019. godine, u sednici održanoj 14.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 301/19 od 27.09.2019. godine, kao o posebnoj reviziji.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 301/19 od 27.09.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru Prr 306/18 od 06.03.2019. godine, stavom prvim i drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev pa je obavezana tužena da tužilji, na ime novčanog obeštećenja zbog pretrpljene nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos od 400 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom od 06. marta 2019. godine pa do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev preko dosuđenog iznosa od 400 evra pa do traženog iznosa od 3.000 evra, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Somboru Gžrr 301/19 od 27.09.2019. godine, stavom prvim izreke, žalba tužilje je delimično usvojena a dalimično odbijena, pa je prvostepena presuda u delu odluke o troškovima postupka preinačena, tako što je obavezana tužena da tužilji pored iznosa od 13.500,00 dinara, isplati iznos od još 13.500,00 dinara na način i pod uslovima kao u prvostepenoj odluci, dok se u preostalom pobijanom odbijajućem delu odluke o glavnoj stvari nepreinačenom delu odluke o troškovima prvostepena presuda potvrđuje, a žalba tužilje odbija. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP.

Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP, posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se revizijom ne bi mogla pobijati, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema odredbi stava 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužilje za novčano obeštećenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Navodima revizije osporava se odluka u pogledu visine iznosa za koji sudovi nalaze da predstavlja adekvatno obeštećenje zbog utvrđene povrede prava. Istovremeno, navodima revizije tužilja osporava odluku o troškovima postupka. Imajući u vidu da odluka o visini naknade, kao adekvatnom obeštećenju, kao i odluka o troškovima postupka, zavisi od činjeničnog stanja utvrđenog u toku postupka, na kome je zasnovana odluka u svakom konkretnom slučaju, to Vrhovni kasacioni sud nalazi da u ovom predmetu nije potrebno odlučivati o reviziji radi novog tumačenja prava, razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni radi ujednačavanja sudske prakse, što znači da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Pobijanom presudom, imajući u vidu označenu vrednost predmeta spora, pravnosnažno je okončan postupak u sporu male vrednosti iz člana 468. stav 1. ZPP. Prema članu 479. stav 6. istog zakona, protiv odluke drugostepenog suda (u postupku u sporu male vrednosti) nije dozvoljena revizija.

Iz navedenog razloga, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić