Kzz 821/2020 nepostojanje elemenata kriv. dela

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 821/2020
22.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela samovlašće iz člana 330. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ermedina Ćućevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sjenici K 113/19 od 28.11.2019. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 19/20 od 23.04.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 22.09.2020. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, kao osnovan, pa se PREINAČUJU pravnosnažne presude Osnovnog suda u Sjenici K 113/19 od 28.11.2019. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 19/20 od 23.04.2020. godine, tako što Vrhovni kasacioni sud okrivljenog AA, sa ličnim podacima kao u prvostepenoj presudi, na osnovu člana 423. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku,

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

da je:

u stanju uračunljivosti svestan da je njegovo delo zabranjeno neutvrđenog dana krajem januara ili početkom februara 2018. godine, koristeći nesmotrenost privatne tužilje, bez znanja i odobrenja privatne tužilje, istoj oduzeo ključeve od automobila marke „...“, proizvednog 1991. godine, crne boje, kao i saobraćajnu dozvolu izdatu od strane PS ... za auto „...“, reg. oznake ... i isto zaključao u garažu i privatnu tužilju onemogućio da upravlja i raspolaže svojim automobilom u nameri da sebi pribavi pravo za koje smatra da mu pripada, čime bi izvršio krivično delo samovlašće iz člana 330. stav 1. Krivičnog zakonika.

OBAVEZUJE SE privatni tužilac BB, da u smislu člana 265. stav 3. ZKP, naknadi troškove krivičnog postupka o čijoj će visini prvostepeni sud odlučiti posebnim rešenjem.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sjenici K 113/19 od 28.11.2019. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog krivičnog dela samovlašće iz člana 330. stav 1. KZ, pa mu je izrečena uslovna osuda tako što je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Okrivljeni je istom presudom na osnovu člana 423. tačka 2) ZKP, oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo krađa iz člana 203. stav 1. KZ. Okrivljeni je obavezan da na ime paušala budžetu Republike Srbije uplati iznos od 5.000,00 dinara, u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja u smislu člana 263. stav 1. u vezi člana 261. stav 2. ZKP. Privatna tužilja BB je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućena na parnicu, u smislu odredbe člana 258. stav 4. ZKP, te je određeno da će odluka o troškovima krivičnog postupka biti doneta naknadno posebnim rešenjem u smislu člana 262. stav 2. ZKP.

Presudom Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 19/20 od 23.04.2020. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe branioca okrivljenog AA i privatne tužilje BB, a prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljenog AA, advokat Ermedin Ćućević, blagovremeno je podneo zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe da je izvršio predmetno krivično delo i obavezati privatnu tužilju da okrivljenom nadoknadi troškove krivičnog postupka kao i troškove na ime sastava žalbe i zahteva za zaštitu zakonitosti u iznosu od po 33.000,00 dinara.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i na sednici veća koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je osnovan.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda branilac okrivljenog AA, osnovano ukazuje da je pobijanom pravnosnažnom presudom na štetu okrivljenog učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, po pitanju da li je delo za koje je okrivljeni optužen i pobijanom pravnosnažnom presudom oglašen krivim, krivično delo.

Naime, krivično delo samovlašće iz člana 330. stav 1. Krivičnog zakonika čini lice koje samovlasno pribavlja neko svoje pravo ili pravo za koje smatra da mu pripada.

Radnja izvršenja krivičnog dela sastoji se u samovlasnom pribavljanju prava. Predmet samovlasnog pribavljanja je pravo koje pripada učiniocu ili za koje on smatra da mu pripada. Za krivicu je potreban umišljaj koji obuhvata svest učinioca da svoje ili pretpostavljeno pravo samovlasno pribavlja.

Pobijanom pravnosnažnom presudom okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog krivičnog dela samovlašće iz člana 330. stav 1. KZ na štetu privatne tužilje BB, za koje delo je i optužen privatnom tužbom privatnog tužioca, a koje je prema činjeničnom opisu dela datom u izreci prvostepene presude izvršeno tako što je okrivljeni „u stanju uračunljivosti i svestan da je njegovo delo zabranjeno, koristeći nesmotrenost privatne tužilje bez njenog znanja i odobrenja od iste oduzeo ključeve automobila označene marke kao i saobraćajnu dozvolu za predmetno vozilo koje je zaključao u garažu i time privatnu tužilju onemogućio da upravlja i raspolaže svojim automobilom u nameri da sebi pribavi pravo za koje smatra da mu pripada.“

Po nalaženju ovoga suda, u citiranom činjeničnom opisu dela iz izreke prvostepene presude nije označeno da je okrivljeni samovlasno pribavio svoje pravo ili pravo za koje smatra da mu pripada što je radnja izvršenja kao objektivno zakonsko obeležje krivičnog dela samovlašće iz člana 330. stav 1. KZ, već se samo navodi da je okrivljeni bez znanja i odobrenja privatne tužilje od iste oduzeo saobraćajnu dozvolu i ključeve njenog putničkog vozila, koje je zaključao u garažu onemogućivši je da njime upravlja i raspolaže, što je nedovoljno za postojanje predmetnog krivičnog dela.

Nadalje, u izreci presude nije opredeljen ni predmet samovlasnog pribavljanja okrivljenog, odnosno nije navedeno koje je to svoje ili pretpostavljeno pravo okrivljeni hteo da pribavi. Pored toga, izreka presude ne sadrži ni činjenice i okolnosti koje se tiču subjektivnog odnosa okrivljenog prema izvršenom delu, s obzirom na to da u istoj nije navedeno da je okrivljeni postupao sa umišljajem koji je obuhvatao svest o tome da mu pripada pravo koje je samovlasno pribavio.

Kako se u radnjama okrivljenog AA, ne stiču zakonska obeležja krivičnog dela samovlašće iz člana 330. stav 1. KZ, za koje je okrivljeni oglašen krivim pravnosnažnom presudom, to je donošenjem navedene presude, na štetu okrivljenog povređen krivični zakon iz člana 439. tačka 1) ZKP, na koju povredu se osnovano ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog.

Stoga je Vrhovni kasacioni sud usvojio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA i pobijane presude je preinačio na osnovu člana 423. tačka 1) ZKP, tako što je okrivljenog AA, oslobodio od optužbe da je izvršio krivično delo samovlašće iz člana 330. stav 1. ZKP.

Kako je okrivljeni AA, oslobođen od optužbe, to je Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 265. stav 3. ZKP, odlučio da je privatni tužilac dužan da naknadi troškove postupka.

Iz iznetih razloga, a na osnovu člana 492. stav 1. tačka 2) ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                            Predsednik veća – sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                           Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić