Rev 2779/2020 3.1.4.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2779/2020
03.09.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužioca AA iz …, čiji je punomoćnik Miroslav Nešić advokat iz …, protiv tužene BB iz …, čiji je punomoćnik Stojan Ilić advokat iz …, radi izmene odluke o vršenju roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 320/2019 od 03.10.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 03.09.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž2 320/2019 od 03.10.2019. godine u prvom stavu izreke i presuda Osnovnog suda u Surdulici - Sudska jedinica u Vladičinom Hanu P2 38/18 od 18.03.2019. godine u prvom stavu izreke i u tom delu predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Surdulici - Sudska jedinica u Vladičinom Hanu P2 38/18 od 18.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio izmenu odluke o poveravanju maloletne dece stranaka - VV, rođene ... godine u … i GG, rođene ... godine u …, iz stava drugog izreke presude Osnovnog suda u Surdulici - Sudska jedinica u Vladičinom Hanu P2 615/12 od 22.04.2014. godine, tako što bi maloletna deca stranaka bila poverena njemu na čuvanje, negu, vaspitanje i samostalno vršenje roditeljskog prava. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da na ime troškova parničnog postupka plati tuženoj iznos od 124.500,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 320/2019 od 03.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Surdulici - Sudska jedinica u Vladičinom Hanu P2 38/18 od 18.03.2019. godine u prvom stavu izreke. Stavom drugim izreke, ukinuto je rešenje o troškovima, sadržano u drugom stavu izreke prvostepene presude, i predmet u tom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog čienjničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena je podnela odgovor na reviziju.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da je tužiočeva revizija osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a bitna povreda odredaba parničnog postupka iz tačke 12. stava 2. navedenog člana, na koju se tužilac poziva u reviziji, nije zakonom predviđeni razlog za ovaj vanredni pravni lek.

Prema do sada utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Surdulici - Sudska jedinica u Vladičinom Hanu P2 615/12 od 22.04.2014. godine, donetom u sporu za razvod braka stranaka, odlučeno je da će tužena samostalno vršiti roditeljsko pravo u odnosu na njihovo dvoje maloletne dece - ćerke VV, rođenu …. godine i GG, rođenu …. godine. Tokom postupka za razvod braka doneto je rešenje P2 615/12 od 07.05.2012. godine kojim je određena privremena mera i odlučeno da će se deca viđati sa ocem svakog prvog i trećeg vikenda u mesecu - subotom i nedeljom od 11 časova do 18 časova, tako što će ih otac preuzimati od majke ispred … škole „…“ u … i vraćati majci na istom mestu. Na osnovu navedenog rešenja tužilac je pokrenuo izvršni postupak u kojem je 10.06.2013. godine doneto rešenje o izvršenju I 2331/13. Pravnosnažnom presudom P2 92/14 od 15.09.2015. godine, donetom u istom sporu, uređen je način održavanja ličnih odnosa dece i oca tako što je odlučeno da će otac u prva tri meseca - do 15.12.2015. godine, viđati decu svakog prvog i trećeg vikenda u … „…“ u … u vremenu od 11 časova do 18 časova, uz obavezu majke da decu dovede do ulazne kapije u ... i na tom mestu ih preuzme po isteku određenog vremena, te da će nakon toga deca viđati oca svakog prvog i trećeg vikenda u mesecu - subotom i nedeljom od 10 časova do 19 časova, tako što bi ih otac preuzimao od majke ispred zgrade … škole i na isto mesto vraćao. Tužilac je i na osnovu ove presude pokrenuo postupak izvršenja koji je spojen sa postupkom izvršenja po rešenju o određivanju privremene mere. Lični odnosi dece i oca ne održavaju se redovno. Organ starateljstva je 14.06.2017. godine doneo rešenje kojim je odredio korektivni nadzor - tuženu upozorio na nedostatke u vršenju roditeljskog prava i naložio joj da stariju ćerku odvodi kod dečijeg psihologa ili psihijatra radi dijagnostike ili odgovarajućeg tretmana, te da o tome organu podnosi izveštaje, a obe stranke su upućene na razgovore u ustanovu specijalizovanu za posredovanje u porodičnim odnosima. Žalbu tužene izjavljenu protiv tog rešenja nadležni drugostepeni organ uprave je odbio. Tužena je dostavljala organu starateljstva izveštaje o svom postupanju po tom rešenju, što tužilac nije činio. Po mišljenju komisije veštaka (psiholog, neuropsihijatar i socijalni radnik) tužena poseduje potrebne roditeljske kapacitete i treba da nastavi sa ostvarivanjem roditeljstva, ali uz neophodan nadzor organa starateljstva, tako da ne treba menjati odluku o roditeljskom pravu ali je neophodno omogućiti slobodno viđanje dece sa ocem bez prisustva majke, uz neophodnost rada sa ocem do uspostavljanja poverenja i sigurnosti dece prema njemu. Procena je komisije veštaka da postoji velika verovatnoća negativnog uticaja majke na formiranje loše slike o ocu kod dece, kao i da se stiče utisak kako ona nema uvid u potrebe dece za oba roditelja i značaju te potrebe za njihov razvoj. Tokom veštačenja uočen je blizak odnos dece sa majkom, kao i da odnos dece sa ocem nije uspostavljen zbog nemanja mogućnosti ali i zbog očevog nedovoljnog učešća, truda ili umeća. Deca žive u porodičnoj kući na kojoj je njihova majka suvlasnik. Tužena je u radnom odnosu i ostvaruje solidna primanja, a u podizanju dece pomažu joj roditelji koji su bili … . Tužilac nije zaposlen i trenutno nema redovne prihode, a živi u porodičnoj kući na kojoj je suvlasnik. Maloletna deca pohađaju … školu - VV postiže izuzetne uspehe u školovanju i na takmičenjima iz različitih predmeta, a GG trenira … .

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev kojim je tražena izmena odluke o vršenju roditeljskog prava. Po nalaženju tog suda, tužena ima sve potrebne uslove da deci omogući pravilan razvoj - suvlasnica je kuće u kojoj živi sa decom, zaposlena sa solidnim primanjima i ima podršku roditelja u odgajanju dece. Pored toga, tužena na pravilan način vaspitava i usmerava decu pa zato, bez obzira na određene mere korektivnog nadzora nad vršenjem roditeljskog prava, odluku o vršenju roditeljskog prava ne bi trebalo menjati jer deca žive sa majkom od 2012. godine i nisu privržena ocu.

Drugostepeni sud je prihvatio razloge navedene u obrazloženju prvostepene presude, smatrajući da nisu osnovani žalbeni navodi kako je trebalo pribaviti mišljenje i organa starateljstva koji je odredio mere korektivnog nadzora, jer to nije bilo nužno u situaciji kada je obavljeno veštačenje. Kao irelevantni su ocenjeni navodi žalbe o uticaju tužene na formiranje loše slike o ocu kod dece.

Ovakva odluka se, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, za sada ne može prihvatiti kao pravilna.

Odredbom člana 67. Porodičnog zakona propisano je da je roditeljsko pravo izvedeno iz dužnosti roditelja i da postoji samo u meri koja je potrebna za zaštitu ličnosti, prava i interesa deteta. Za pravilan psihofizički odgoj i razvoj deteta potreban je kontakt deteta kako sa jednim, tako i sa drugim roditeljem. Prema odredbi člana 61. stav 1-3 navedenog zakona, dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi i to njegovo pravo može biti oganičeno samo sudskom odlukom, kada je to u najboljem interesu deteta - u slučaju ako postoje razlozi da se taj roditelj potpuno ili delimično liši roditeljskog prava, ili u slučaju nasilja u porodici.

U konkretnom slučaju, nižestepeni sudovi su utvrdili da se lični odnosi dece i tuženog ne održavaju redovno. Tužilac u podnetoj tužbi tvrdi da tužena onemogućava da lične odnose sa decom održava na način određen pravnosnažnom sudskom odlukom i da je zbog toga morao pokrenuti postupak izvršenja. Organ starateljstva je 14.06.2017. godine doneo rešenje o korektivnom nadzoru kojim je tuženu upozorio na nedostatke u vršenju roditeljskog prava, jer je uočio da postoje njeni propusti u vršenju roditeljskog prava u pogledu čuvanja i vaspitanja dece, zato što na neadekvatan način priprema decu za viđenje sa tužiocem što negativno utiče na njihov rast i razvoj, kao i na formiranje porodičnog identiteta dece. I veštaci su procenili da postoji velika verovatnoća negativnog uticaja tužene na formiranje loše slike o tužiocu kod dece, kao i da se stiče utisak kako tužena nema uvid u potrebe dece za oba roditelja i značaju te potrebe za njihov razvoj.

Imajući to u vidu, osnovano se izjavljenom revizijom ukazuje da činjenično stanje nije pravilno ni u potpunosti utvrđeno (član 403. stav 2. ZPP u vezi člana 208. Porodičnog zakona), zbog čega se za sada ne može ispitati ni pravilnost primenjenog materijalnog prava.

Naime, nižestepeni sudovi su u ovom sporu propustili da pouzdano utvrde da li se i u kojoj meri izvršava pravnosnažna i izvršna sudska odluka o načinu održavanja ličnih odnosa dece i tužioca, a ako se ona ne izvršava koji su razlozi za to - da li je krivica na strani tužioca ili na strani tužene, odnosno da li ona svojim radnjama ili propustima onemogućava viđanje tužioca sa njihovom maloletnom decom. Na takve radnje i propuštanja tužene ukazuju određene okolnosti - doneto rešenje o korektivnom nadzoru i mišljenje veštaka o postojanju velike verovatnoće negativnog uticaja tužene na decu, u smislu formiranja loše slike o tužiocu, i njene nesposobnosti da uvidi značaj potrebe dece za kontakt i sa ocem.

Prema odredbi člana 270. Porodičnog zakona, pre nego što donese odluku o zaštiti prava deteta ili o vršenju odnosno lišenju roditeljskog prava, sud je dužan da zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima. U ovom slučaju, prvostepeni sud nije zatražio mišljenje od neke od institucija navedenih u citiranoj odredbi, već je odluku doneo na osnovu nalaza i mišljenja veštaka, što je drugostepeni sud smatrao dovoljnim i zato ocenio kao neosnovane navode žalbe tuženog o ovom propustu nižestepenog suda.

Međutim, po nalaženju revizijskog suda, imajući u vidu sve okolnosti ovog slučaja, a naročito doneto rešenje o korektivnom nadzoru, bilo je nužno od organa starateljstva pribaviti mišljenje o rezultatima korektivnog nadzora u pogledu obaveze tužene da na adekvatan način pripremi decu za viđenje sa tužiocem.

Odredbom člana 205. Porodičnog zakona predviđeno je istražno načelo u postupcima u vezi sa porodičnim odnosima, tako da sud može utvrđivati činjenice i kada one nisu među strankama sporne, a može samostalno istraživati i činjenice koje ni jedna stranka nije iznela.U skladu sa tim načelom nižestepeni sudovi su propustili da izvrše uvid u spis izvršnog suda u kojem se sprovodi izvršenje sudske odluke kojom je uređen način održavanja ličnih odnosa dece sa tužiocem i tako utvrdi da li se sudska odluka sprovodi ili ne, a ukoliko se ne sporovodi da li je razlog tome ponašanje ili propusti tužene.

Iz navedenih razloga, nižestepene presude su morale biti ukinute u delu kojim je odlučeno o zahtevu za izmenu odluke o vršenju roditeljskog prava i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom suđenju prvostepeni sud će izvršiti uvid u predmet u kojem se sprovodi prinudno izvršenje odluke suda o održavanju ličnih odnosa dece i tužioca, pribaviti mišljenje organa starateljstva o efektima izrečene mere korektivnog nadzora u odnosu na tuženu - u pogledu naloga da na adekvatan način priprema decu za viđenje sa tužiocem, a zatim ceneći sve okolnosti i uz pribavljeno mišljenje dece u skladu sa članom 65. Porodičnog zakona ponovo odlučiti o zahtevu kojim tužilac traži izmenu odluke o vršenju roditeljskog prava i da se oba deteta povere njemu na samostalno vršenje roditeljskog prava.

Shodno izloženom, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić