Rev 3969/2019 3.1.1.9.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3969/2019
25.06.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Aleksandar Cvetanović i Jelena Janković advokati iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Slavoljub Veljković advokat iz ...., radi službenosti, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 316/2019 od 11.06.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 25.06.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž 316/2019 od 11.06.2019. godine i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi tuženog.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P 3148/18 od 04.10.2018. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda P 3148/18 od 23.11.2018. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da tužilac AA iz ... ima pravo službenosti korišćenja vode sa bunara koji se nalazi na parceli ... u svojini tuženog BB iz ..., i to na jugoistočnom delu navedene parcele u neposrednoj blizini međne linije sa parcelom ... u svojini tužioca, a tuženi obavezan da omogući tužiocu pristup do predmetnog bunara sa njegove istočne strane tako što će porušiti deo betonskog zida koji je izgradio na međnoj liniji sa parcelom ... i sagraditi dva stepenika radi pristupa tužioca do bunara, kakav je tužilac imao do izgradnje navedenog betonskog zida, sve u roku od 15 dana od dana prijema presude pod pretnjom prinutnog izvršenja. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da na ime troškova postupka isplati tužiocu iznos od 213.050,00 dinara u roku od 15 dana po prijemu presude, a ukoliko isti ne isplati u ostavljenom roku obavezuje se da na troškove postupka plati zakonsku zateznu kamatu počev od dana izvršnosti odluke kao dana pada u docnju do konačne isplate, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 316/2019 od 11.06.2019. godine, preinačena je presuda Osnovnog suda u Leskovcu P 3148/18 od 04.10.2018. godine, ispravljena rešenjem istog suda P 3148/18 od 23.11.2018. godine, tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilac AA iz ... tražio utvrđenje da ima pravo službenosti korišćenja vode sa bunara koji se nalazi na jugoistočnom delu parcele ... u svojini tuženog, u neposrednoj blizini međne linije sa katastarskom parcelom ... u svojini tužioca, kao i da se tuženi BB iz ... obaveže da omogući tužiocu pristup do predmetnog bunara sa njegove istočne strane tako što će deo betonskog zida koji je sagradio na međnoj liniji sa parcelom ... porušiti i sagraditi dva stepenika radi pristupa tužioca do bunara, kakav je imao do izgradnje navedenog betonskog zida, te obavezan tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 73.750,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema prepisa ove presude.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. i člana 408. Zakona o parničnom postupku (ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da je tužiočeva revizija osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je vlasnik parcele ... KO ... - kućnog placa sa objektima, a tuženi je suvlasnik sa ½ idealna dela susedne parcele ... u istoj katastarskoj opštini. Na parceli ... KO ... nalazi se bunar koji je sagrađen pre više decenija i koji su porodice stranaka koristile godinama, bez međusobnog osporavanja. Predmetni bunar se sada nalazi ispod nadstrešnice, kao dela stambenog objekta za odmor koji je tuženi izgradio na označenoj parceli. Tuženi i drugi suvlasnik parcele ... KO ..., njegov brat VV, usmeno su izvršili deobu i uređenje načina korišćenja tako da je deo parcele sa objektom u kojem se nalazi sporni bunar pripao tuženom. Tužilac je pokrenuo i vanparnični postupak za uređenje međe između susednih parcela i za uređenje načina korišćenja spornog bunara, koji je prekinut do pravnosnažnog okončanja parnice za utvrđenje prava službenosti korišćenja vode iz bunara.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je, primenom člana 54. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa usvojio tužbeni zahtev, sa obrazloženjem da je tužilac održajem stekao stvarnu službenost, njenim faktičkim vršenjem za vreme od 20 godina čemu se tuženi i njegovi pravni prethodnici nisu protivili. Iz tog razloga je naložio tuženom da izvrši traženu činidbu kojom će omogućiti tužiocu pristup do bunara.

Drugostepeni sud je prihvatio činjenično stanje koje je utvrdio nižestepeni sud, ali je smatrao da je pogrešno primenjeno materijalno pravo, jer nije primenjen član 58. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa kojim je propisano da stvarna službenost prestaje ako se vlasnik poslužnog dobra protivi njenom vršenju, a vlasnik povlasnog dobra nije tri uzastopne godine vršio svoje pravo. Po stanovištu tog suda, tužilac je održajem stekao pravo stvarne službenosti korišćenja vode iz bunara na parceli tuženog, tako što su on i njegovi pravni prethodnici to pravo faktički vršili duže od 20 godina, sve do izvesnog perioda u 2011. godini koji je prethodio podnošenju predloga za uređenje međe i uređenje načina korišćenja bunara. S`obzirom da tužilac sporno pravo službenosti, zbog protivljenja tuženog, nije vršio od 2011. godine tri uzastopne godine, drugostepeni sud je zaključio da je isto prestalo nevršenjem i zato je preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio tužbeni zahtev.

Osnovano se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, tužiočevom revizijom ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava zbog koje činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno.

U sporu za utvrđenje postojanja prava stvarne službenosti tuženi može istaći prigovor da je službenost prestala. Jedan od načina prestanka stvarne službenosti po samom zakonu je i njeno nevršenje, pod uslovima propisanim članom 58. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa - kada se vlasnik poslužnog dobra protivi njenom vršenju u toku tri uzastopne godine, a vlasnik povlasnog dobra za to vreme ne vrši svoje pravo službenosti, niti traži pravnu zaštitu svog prava.

U konkretnom slučaju, drugostepeni sud je protek roka od tri godine vezao za datum podnošenja predloga od 02.09.2011. godine kojim je tužilac pokrenuo vanprnični postupak i za uređenje načina korišćenja spornog bunara, izvodeći iz te činjenice zaključak da je tuženi još pre toga zabranio tužiocu da koristi vodu iz bunara i da je zato stvarna službenost stečena održajem prestala njenim nevršenjem u navedenom roku, tokom 2014. godine. Međutim, sudovi nisu utvrdili sadržinu predmetnog predloga (predmet Osnovnog suda u Leskovcu R1 202/11 je razdružen iz spisa) pa su zato propustili da ocene da li je tužilac i na taj način tražio zaštitu svog prava korišćenja vode iz bunara koje mu tuženi uskraćuje, smatrajući da mu to pravo pripada kao suvlasniku (u tužbi podnetoj 07.04.2014. godine tražio je utvrđenje prava susvojine na bunaru), odnosno kao titularu prava službenosti stečene održajem (zahtev za utvrđenje tog prava istaknut je podneskom od 24.08.2016. godine kojim je izvršeno preinačenje tužbe), i oceniti da li je tužilac i na taj način - podnošenjem predloga u vanparničnom postupku za uređenje načina korišćenja bunara, prekinuo rok predviđen članom 58. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa.

Iz ovih razloga pobijana drugostepena presuda je morala biti ukinuta i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi tuženog.

U ponovnom postupku drugostepeni sud će, imajući izloženo u vidu, pored ovog prigovora tuženog oceniti i druge navode njegove žalbe koje nije razmatrao zbog stava da je tužiočevo pravo stvarne službenosti, stečeno održajem, prestalo usled njegovog nevršenja u određenom vremenskom periodu.

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, kao sporednom potraživanju koje zavisi od uspeha stranaka u sporu - odluke o glavnoj stvari.

Shodno izloženom, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić