Rev2 3034/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3034/2020
03.12.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Gordane Komnenić i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Maja Husović, advokat iz ..., protiv tuženog Zdravstvenog centra Užice, Dom zdravlja Priboj, koga zastupa Državni pravobranilac, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1. 104/20 od 05.03.2020. godine, u sednici održanoj 03.12.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1. 104/20 od 05.03.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1. 104/20 od 05.03.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Priboju P1. 24/2019 od 10.09.2019. godine, stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi da mu na ime naknade troškova prevoza za period od 01.02.2015. godine do 25.09.2017. godine isplati ukupno 38.700,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose navedene izrekom od dospelosti do isplate. Stavom drugim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1. 104/20 od 05.03.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11 ... 87/18). Uz reviziju nisu priložene drugačije sudske odluke u pogledu primene odredbe člana 118. tačka 1. Zakona o radu i člana 102. stav 1. Posebnog kolektivnog ugovora za zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Srbija, Autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave, a tužiocu je nižestepenim presudama dosuđena naknada troškova prevoza, prema rešenju tuženog od 30.03.2015. godine, u skladu sa pismenom izjavom tužioca o korišćenju javnog prevoza. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj parnici podneta je 03.01.2018. godine, a pobijani deo pravnosnažne presude iznosi 38.700,00 dinara.

Prema noveliranom članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

S obzirom da vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi revizijski cenzus iz navedene zakonske odredbe, to revizija nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 414. ZPP.

Predsednik veća-sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić