Rev 872/2020 3.1.2.4.2; ništavi ugovori

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 872/2020
18.11.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Predrag Vasović, advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV oba iz ..., koje zastupa punomoćnik Dušanka Jovanović Šunjara, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 9866/2018 od 22.05.2019. godine, u sednici održanoj 18.11.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

USVAJA SE revizija tužilje, UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 9866/2018 od 22.05.2019. godine i presuda Višeg suda u Beogradu P 1626/16 od 15.05.2018. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 1626/16 od 15.05.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o kupoprodaji nepokretnosti od 11.09.2015. godine, overen kod Javnog beležnika Branislava Nikolića dana 29.09.2015. godine, zaveden pod oznakom OPU: ..-2015 zaključen između tužilje i drugotuženog, što su tuženi dužni da priznaju i trpe, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je tužilja vlasnik nepokretnosti- vikend kuće površine 43 m2 u ulici ... broj .. u ..., potes ... sa pomoćnim objektom površine 11 m2 i delom njive 5 klase, površine 946 m2, koji se nalaze na istoj adresi i potesu ... na kp. br. .. upisanih u list nepokretnosti broj .. KO ..., što bi tuženi bili dužni da priznaju i trpe, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je predlog za određivanje privremene mere kojom je traženo da se zabrani drugotuženom da otuđi, optereti ili na bilo koji drugi način raspolaže nepokretnošću-vikend kućom od 43 m2 u ulici ... broj .. u ..., potes ... sa pomoćnim objektom površine 11 m2 i delom njive 5 klase, površine 946 m2, koji se nalaze na istoj adresi i potesu ... na kp. br. .. upisanih u list nepokretnosti broj .. KO ..., kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužilja da tuženima solidarno naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 179.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 9866/2018 od 22.05.2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi su podneli odgovor na reviziju tužilje.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ...55/14) i utvrdio da je revizija tužilje osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilja je punomoćjem koje je overeno 25.10.2013. godine u Prvom osnovnom sudu u Beogradu pod Ov ../13 ovlastila svog tadašnjeg supruga, tuženog BB, da u njeno ime i za njen račun, kao prodavac, zaključi ugovor o prodaji nepokretnosti vikend kuće u ulici ... broj .. u ..., neto površine 37 m2 sa katastarskom parcelom .. KO ..., sve upisano u list nepokretnosti broj .. KO ..., ovlastila da pronađe kupca, da zaključi, potpiše i kod nadležnog suda overi kako predugovor, tako i ugovor o prodaji predmetne nepokretnosti, da primi kaparu i ukupnu kupoprodajnu cenu i to u gotovom u dinarima ili preko poslovne banke uplatom na njen devizni račun na koji je ovlašćen, da sa njega podiže novac, te da kupcu da klauzulu intabulandi, da ga uvede u posed nepokretnosti i da kupca ovlasti da u njeno ime podnosi poreske prijave i podiže poreska rešenja i odriče se prava žalbe na iste. Tuženi je takođe ovlašćen i da na svaki drugi način raspolaže predmetnom nepokretnošću uključujući i to da istu optereti hipotekom, kao i da reguliše dug po Ugovoru o stambenom kreditu zaveden kod banke 27.03.2007. godine pod brojem .., kao i sa Republikom Srbijom po Ugovoru dugoročnog finansiranja od 27.03.2007. godine i Ugovor o garancijskom depozitu od 28.02.2007. godine i to tako što će stambene kredite prevremeno otplatiti ili preneti na treća lica. Na osnovu takvog punomoćja tuženi BB je kao punomoćnik tužilje (prodavca) zaključio 29.09.2015. godine Ugovor o kuproprodaji sa tuženim VV kao kupcem koji je za predmet imao kupoprodaju predmetne nepokretnosti za kupoprodajnu cenu u iznosu od 1.400.000,00 dinara, koju je kupac na dan javnobeležničke overe ugovora isplatio prodavcu, uveden je u posed nepokretnosti, a iznos dobijen kupoprodajom nije predat tužilji kao prodavcu, već je isti usmeren na otplatu stambenog kredita. Kupac je ugovorom potvrdio da je upoznat sa svim rizicima i štetnim posledicama koje za njega mogu nastati zbog kupovine nepokretnosti opterećene hipotekom. Ugovor je overen pred Javnim beležnikom Branislavom Nikolić istog dana pod OPU: ..-2015. Nepokretnost koja je predmet ovog ugovora kupljena je u toku trajanja braka tužilje i tuženog BB, sredstvima iz stambenog kredita po ugovoru koji je tužilja kao korisnik kredita zaključila sa bankom, a kao sredstvo obezbeđenja kredita u korist banke i Republike Srbije upisana je jednostrana hipoteka prvog reda na toj nepokretnosti. Nakon što je tužilja 2015. godine napustila bračnu zajednicu, supružnici su se dogovorili da nepokretnost koja je predmet spornog ugovora pripadne zajedničkom sinu, tuženom VV jer je za zajedničku ćerku i njeno bavljenje tenisom potrošeno mnogo novca, dok sinu nije pruženo toliko. Zbog toga je tuženi BB sa sinom zaključio predmetni ugovor o kupoprodaji s obzirom da je imao ovlašćenje tužilje za zaključenje upravo takve vrste ugovora. Nakon prestanka zajednice života, pa i samog braka koji je razveden pravnosnažnom presudom od ...2016. godine, tuženi BB je nastavio da otplaćuje stambeni kredit podignut radi kupovine nepokretnosti koja je predmet ugovora o kupoprodaji. Punomoćje od 25.10.2013. godine na osnovu koga je zaključen predmetni ugovor o kupoprodaji nikada nije opozvano.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su zaključili da je nepokretnost koja je bila predmet ugovora o kupoprodaji stečena radom u toku trajanja braka tužilje i tuženog BB i predstavlja njihovu zajedničku imovinu, pa je ugovor o kupoprodaji zaključen u granicama ovlašćenja iz punomoćja koje nikada nije opozvano. Zaključenje predmetnog ugovora o prodaji predstavlja realizaciju sporazuma supružnika o podeli zajedničke imovine, tako da predmet ugovora pripadne njihovom sinu tuženom VV u smislu čl. 177. i 179. Porodičnog zakona, pa je predmet obaveze dopušten, jer je za njegovo zaključenje postojala dozvoljena kauza, zbog čega nisu ispunjeni uslovi ništavosti predmetnog ugovora čl. 52. i 53. Zakona o obligacionim odnosima.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda osnovano se revizijom tužilje ukazuje da su nižestepeni sudovi pogrešno primenili materijalno pravo zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Odredbom člana 174. stav 1. i 3. Porodičnog zakona, propisano je da zajedničkom imovinom supružnici upravljaju i raspolažu zajednički i sporazumno. Supružnik ne može raspolagati svojim udelom u zajedničkoj imovini niti ga može opteretiti pravnim poslom među živima. Supružnici mogu zaključiti sporazum o deobi zajedničke imovine (sporazumna deoba) po članu 179. stav 1. navedenog zakona, s tim što je navedena odredba novelirana izmenama zakona („Službeni glasnik RS“, broj 6/2015 od 22.01.2015. godine) sa stupanjem na snagu narednog dana od dana objavljivanja, tako što je u stavu drugom propisano da se sporazum o deobi zajedničke imovine supružnika zaključuje u obliku javnobeležnički potvrđene (solemnizovane) isprave. Pored toga, odredbom člana 189. stav 1. i 2. istog zakona propisano je da supružnici mogu zaključiti ugovor na osnovu koga će jedan od njih upravljati i raspolagati celokupnom zajedničkom imovinom ili nekim njenim delovima, s tim da se ugovor može odnositi samo na upravljanje ili samo na raspolaganje ili samo na pojedine poslove upravljanja i raspolaganja. Takav ugovor koji se odnosi na nepokretnosti upisuje se u javni registar prava na nepokretnostima (stav 4.). Odredba člana 189. takođe je novelirana navedenim izmenama zakona, tako što je u stavu 5. propisano da se ugovor iz stava 1. zaključuje u obliku javnobeležnički potvrđene (solemnizovane) isprave.

Polazeći od navedenih zakonskih odredaba i utvrđene činjenice da je zaključenjem predmetnog ugovora o kupoprodaji izvršena realizacija sporazuma supružnika (tužilje i tuženog BB) o deobi zajedničke imovine koji je postignut nakon što je tužilja 2015. godine napustila bračnu zajednicu, izostalo je utvrđenje bitnih činjenica u pogledu postojanja uslova za punovažanost takvog sporazuma o deobi zajedničke imovine, odnosno ugovora o upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom u pogledu zahteva forme, te sledom toga i punovažnosti predmetnog ugovora koji je zaključen 29.09.2015. godine na osnovu punomoćja datog 25.10.2013. godine, pre zaključenja sporazuma o deobi zajedničke imovine čije postojanje tužilja osporava. Osim toga, izostalo je utvrđenje pravne prirode predmetnog ugovora i da li isti odražava stvarnu volju tužilje kao ugovarača, imajući u vidu svrhu za koju je izdato punomoćje i cilja koji se tada želeo postići, jer po članu 91. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima punomoćnik može preduzimati samo one pravne poslove za čije je preduzimanje ovlašćen. Kad zastupnik prekorači granice ovlašćenja, zastupani je u obavezi samo ukoliko odobri prekoračenje (član 87. stav 1. ZOO), dok ugovor koji neko lice zaključi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegovog ovlašćenja obavezuje neovlašćeno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri (član 88. stav 1. ZOO). Imajući u vidu navedeno, bez utvrđenja navedenih bitnih činjenica ne može se prihvatiti kao pravilno stanovište nižestepenih sudova da je ugovor o kupoprodaji zaključen u granicama ovlašćenja iz datog punomoćja radi realizacije sporazuma supružnika o podeli zajedničke imovine, tako da predmet ugovora pripadne njihovom sinu tuženom VV. Zbog toga je Vrhovni kasacioni sud ukinuo nižestepene presude, kao i odluku o troškovima postupka jer ista zavisi od ishoda odluke o glavnoj stvari.

U ponovnom postupku prvostepeni sud će utvrditi bitne činjenice na koje je ukazano ovom odlukom i potom oceniti njihov pravni značaj za donošenje odluke u ovoj parnici.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 416. stav 2. ZPP odlučio kao u izreci ove odluke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić