Kzz 120/2021 2.4.1.22.1.2.2; 2.1.8

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 120/2021
23.02.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela neovlašćeno stavljanje u promet opojnih droga iz člana 245. stav 1. Krivičnog zakona SRJ (KZ SRJ) i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Deana Moćića, podnetom protiv pravnosnažnog rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž2 1872/20 od 23.11.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 23.02.2021. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Deana Moćića, podnet protiv pravnosnažnog rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž2 1872/20 od 23.11.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kž2 1872/20 od 23.11.2020. godine, uvažena je žalba Višeg javnog tužioca u Novom Sadu i preinačeno rešenje Višeg suda u Novom Sadu Kv 790/20 od 07.10.2020. godine, tako što je odbijena molba branioca za rehabilitaciju okrivljene AA od 07.02.2019. godine.

Protiv navedenog pravnosnažnog rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljene AA, advokat Dean Moćić, zbog povrede zakona iz člana 99. i 100. KZ., sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijano rešenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i na sednici veća koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažno rešenje protiv kojeg je zahtev podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA je neosnovan.

Branilac okrivljene AA, u zahtevu za zaštitu zakonitosti, iako ne numeriše, ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP i navodi da je sud pogrešno primenio odredbe krivičnog zakon i to odredbu člana 99. i 100. KZ. Obrazlažući napred navedenu povredu zakona, branilac okrivljene navodi da su, u konkretnom slučaju, ispunjeni uslovi za sudsku rehabilitaciju okrivljene AA, lica koje je više puta osuđivano i to po svim osudama koje je ranije imala i da se okrivljenoj, u smislu odredbe člana 100. KZ može dati sudska rehabilitacija za sve osude. Po stavu odbrane, pogrešno je tumačenje i primena odredbi Krivičnog zakonika, koji reguliše ovu materiju od strane Apelacionog suda, na šta upućuje i pravni stav Vrhovnog kasacionog suda gde je jasno navedeno da, ukoliko su u momentu odlučivanja o sudskoj rehabilitaciji, u smislu člana 100. KZ, u pogledu prve osude, ispunjeni uslovi za zakonsku rehabilitaciju iz člana 98. stav 1. i stav 2. tačka 5) KZ, sud će istovremeno dati sudsku rehabilitaciju za prvu i ostale osude za koje su ispunjeni uslovi iz člana 98. stav 2. tačka 5) KZ, s obzirom da se davanjem rehabilitacije za prvu osudu osuđeni ima smatrati neosuđivanim licem, u smislu odredbe člana 98. stav 1. KZ.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da su izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA neosnovani iz sledećih razloga:

Iz spisa predmeta proizlazi da je branilac okrivljene AA podneo zahtev za rehabilitaciju u odnosu na presude Okružnog suda u Novom Sadu Kv 439/02 od 30.10.2002. godine i Opštinskog suda u Novom Sadu K 682/05 od 28.07.2005. godine. Presudom Okružnog suda u Novom Sadu Kv 439/02 od 30.10.2002. godine spojene su kazne izrečene presudom Okružnog suda u Novom Sadu K 139/99 i Okružnog suda u Novom Sadu K 3/01 i okrivljenoj AA izrečena je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 8 meseci, zbog izvršenja dva krivična dela neovlašćeno stavljanje u promet opojnih droga iz člana 245. stav 1. Krivičnog zakona SRJ (KZ SRJ). Presudom Opštinskog suda u Novom Sadu K 682/05 od 28.07.2005. godine, (pravnosnažna dana 30.09.2005. godine), okrivljenoj je izrečena uslovna osuda. Takođe, iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljena AA dana 25.08.2003. godine izdržala kaznu zatvora po pravnosnažnoj presudi Okružnog suda u Novom Sadu Kv 439/02 od 30.10.2002. godine, (za krivična dela izvršena 1999. godine), te da je dana 15.12.2004. godine učinila novo krivično delo – ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 195. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje je osuđena presudom Opštinskog suda u Novom Sadu K 682/05 od 28.07.2005. godine i kojom presudom joj je izrečena uslovna osuda i to tako što joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 meseca sa rokom proveravanja od 1 godine.

Odredbama člana 99. i 100. KZ propisane su materijalne pretpostavke za sudsku rehabilitaciju, koja se primenjuje ukoliko je podneta molba ovlašćenih lica (osuđenog ili njegovog branioca) za sudsku rehabilitaciju (član 573. stav 1. ZKP).

Prema odredbi člana 99. stav 1. KZ, sudska rehabilitacija se može dati licu koje je osuđeno na kaznu zatvora preko tri do pet godina, ako u roku od deset godina od dana kada je ta kazna izdržana, zastarela ili oproštena ne učini novo krivično delo, dok je odredbom člana 100. KZ propisano da, licu koje je više puta osuđivano, sud može dati rehabilitaciju samo ako su ispunjeni uslovi iz člana 98. i člana 99. tog zakonika, u pogledu svakog krivičnog dela za koje je osuđeno, a pri oceni da li će u ovakvom slučaju dati rehabilitaciju sud će uzeti u obzir okolnosti iz člana 99. stav 2. tog zakonika.

Kako je u konkretnom slučaju, okrivljena AA presudom Okružnog suda u Novom Sadu Kv 439/02 od 30.10.2002. godine osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 meseci, to nije ispunjena prva materijalna pretpostavka za sudsku rehabilitaciju (član 99. stav 1. KZ).

Takođe, a imajući u vidu odredbu člana 100. KZ, te činjenicu da je AA, više puta osuđivana, na konkretnu pravnu situaciju bi se eventualno mogla primeniti ova odredba. Međutim, odredbom člana 100. KZ, pored materijalne pretpostavke da je lice više puta osuđivano, propisano je i da sud može dati rehabilitaciju samo ako su ispunjeni uslovi iz člana 98. i 99. Zakonika, u pogledu svakog krivičnog dela za koje je osuđeno.

Odredbom člana 98. stav 2. tačka 5) KZ, na koju se i branilac okrivljene poziva u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, propisano je da zakonska rehabilitacija nastaje ako lice koje je osuđeno na kaznu zatvora preko 1 do 3 godine, u roku od 10 godina od dana kada je ta kazna izvršena, zastarela ili oproštena, ne učini novo krivično delo.

Iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljena AA nakon izdržane kazne zatvora po presudi Okružnog suda u Novom Sadu Kv 439/02 od 30.10.2002. godine (kazna izdržana 25.08.2003. godine), dana 15.12.2004. godine izvršila novo krivično delo - ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 195. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje je osuđena presudom Opštinskog suda u Novom Sadu K 682/05 od 28.07.2005. godine.

Shodno iznetom, okrivljena je u roku kraćem od deset godina izvršila novo krivično delo, čime nije ispunjen uslov iz člana 98. stav 2. tačka 5) KZ, odnosno nije ispunjena materijalna pretpostavka za primenu zakonske rehabilitacije, na koju upućuje član 100. KZ (sudska rehabilitacija).

Imajući u vidu napred navedeno, neosnovani su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP.

Navodi zahteva za zaštitu zakonitosti, kojima se ukazuje na pravni stav Vrhovnog kasacionog suda, nisu posebno obrazlagani, imajući u vidu činjenicu da se ne radi o istoj pravnoj i činjeničnoj situaciji, obzirom da u ovom postupku, u pogledu prve osude nisu ispunjeni uslovi za zakonsku rehabilitaciju iz člana 98. stav 2. tačka 5) KZ.

Iz iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 492. stav 1. ZKP doneo odluku kao u izreci ove presude.

Zapisničar - savetnik                                                                         Predsednik veća - sudija

Irina Ristić , s.r.                                                                                 Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić